Nema drugog Boga osim Tebe! Hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio

  • Štampa
  • Kategorija: Blog
  • petak, 12 Juni 2015 13:55
  • Autor Abdullah
  • Klikova: 3817
“Nema drugog Boga osim Tebe! Hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio!”Munadžat, tiho obraćanje Gospodaru za spas, hazreti Junusa bin Mettâ – neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika i na njega – jedan je od najveličanstvenijih i najdivnijih vidova munadžata, ali i jedno od najdjelotvornijih sredstava za primanje i uslišavanje dove.
Njegova je slavna pripovijest sažeta u kazivanju o tome kako je Junus, a.s., bačen u more te kako ga je progutao Hut (velika riba), a prekrili ogromni i uzburkani morski talasi, dok je mrkla noć nabacila tamni pokrivač na njega. U njemu iscrpila su se sva sredstva i razlozi za nadu, te su se zatvorila vrata svih očekivanja. U tom trenutku, njegov nježni munadžat i čisto, nepomućeno te ponizno zapomaganje:
“Nema drugog Boga osim Tebe! Hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio!”, postali su način spasenja i sredstvo izbavljenja iz ove situacije.
Tajna ovog veličanstvenog tihog obraćanja jeste sljedeća:
materijalni uzroci u tom stanju u potpunosti su se istrošili i pali. Jer, onaj ko bi Junusa, a.s., mogao izbaviti iz tog stanja jeste samo neko čija moć komanduje ribom i ujedno posjeduje kontrolu nad morem te ima vlast nad noći i atmosferom, a s obzirom na to da su se noć, more i ogromna riba složno urotili protiv njega. Dakle, nikakvo ga sredstvo uzročnosti ne bi izbavilo niti bi ga bilo ko drugi mogao spasiti i dovesti na sigurno, do obale, već samo Onaj Koji u Svojoj ruci istovremeno drži ključeve noći i uzde mora i ribe, i Koji u Svojoj vlasti drži potčinjene sve stvari. Čak i da su se u tom jezivom stanju sva stvorenja ponudila i stavila na uslugu i raspolaganje Junusu, a.s., ništa mu ne bi bila od koristi!
Zapravo, uzročnosti uopće nemaju nikakvog utjecaja. Čim je Junus, a.s., okom pouzdane vizije vidio to da nema drugog izlaza osim traženja utočišta u zaklonu Onog Koji je uzrok svih uzročnosti, unutar blještavog svjetla Božanske Jedinosti, razotkrila mu se tajna Jednoće Boga, pa mu je spomenuto tiho i čisto obraćanje Bogu odjednom potčinilo i noć i more i ribu. Tim svjetlom potvrde Božanske Jedinosti sablasna utroba ribe postala je nešto što podsjeća na unutrašnjost sigurne podmornice, dok su mu razbješnjelo more i zapljuskujući talasi postali poput sigurnog i spokojnog izletišta. Oblaci su se – posredstvom tog svjetla – razletjeli s nebeskog lica i Mjesec je ukazao svoje svijetlo lice, kao čista svjetiljka obješena nad njegovom glavom.
Tako su mu stvorenja koja su mu ranije uzrokovala prijetnju i strahotu sa svih strana sad pokazala svoje prijateljsko lice, pa je on izišao na obalu sigurno, promatrajući profinjenost Milostivog Gospodara pod stablom puzavice.
Dakle, mi smo u situaciji koja je višestruko jezivija i strašnija od onog prvog stanja u kojem se nalazio hazreti Junus, a.s., a budući da nam je noć naša budućnost. Naime, budućnost nam je, gledamo li na nju okom nemarnosti, stotinu puta sablasnija i mračnija, pa joj je čak i tmina gušća i mrklija od tmine noći Junusa, a.s.
More nam je ova smušena, nakrivljena Kugla zemaljska, i svaki od zapljuskujućih talasa ovog mora odnosi na hiljade mrtvih tjelesa. Zato je to more stotinu puta strašnije od mora u koje je bačen Junus, a.s.
A naša nagonska duša jeste naša ogromna riba – nastoji nam progutati i ukinuti vječni život. Ta je ribetina hiljadu puta krvoločnija od one koja je bila progutala Junusa, a.s., jer njegova riba mogla je prekinuti život od nekih stotinu godina, dok ova naša riba pokušava raskinuti na stotine miliona godina života u vječnosti, spokoju i izobilju.
Budući da je stvarnost našeg položaja takva, i mi bismo trebali, poput hazreti Junusa, a.s., okrećući glavu od svih uzročnosti, direktno zatražiti zaklon kod našeg Gospodara, a Koji je uzrok svih uzročnosti, riječima:                    
“Nema drugog Boga osim Tebe! Hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio!”, pa se okom pouzdane vizije osvjedočiti da su se – uzrokom naše nemarnosti i zalutalosti – budućnost koja nas očekuje i naš dunjaluk koji nas je prigrlio i naše duše koje nagone na zlo urotili protiv nas te također biti uvjereni u to da zlodjela i zavjere budućnosti, dunjaluka i duše koja nagoni na zlo ne može od nas odbiti niko osim Onog pod Čijom komandom je budućnost, u Čijoj vlasti je dunjaluk i pod Čijom upravom su naše duše.
Ko osim Stvoritelja nebesa i Zemlje poznaje treptaje misli u našim srcima, i ko osim Njega zna skrivene tajne naših grudi, i ko je osim Njega u stanju unijeti svjetlo u našu budućnost stvorivši ahiret, i ko nas osim Njega može izvući između hiljada talasa ovog dunjaluka, što se svojim dešavanjima sudaraju i zapljuskuju? Nikako! Nema nam drugog izbavitelja osim Njega i spasitelja mimo Njega, jer On je Taj bez Čije djelotvorne volje i bez Čije vrhovne izvršne komande nijedna stvar, šta god ona bila i kakva god bila, nije u stanju pružiti ruku pomoći bilo kome i bilo čime!
Budući da je ovo stvarnost našeg položaja, i budući da je kao rezultat onog tihog obraćanja za pomoć golema riba potčinjena hazreti Junusu, a.s., kao da je podmornica koja plovi pod morem, a more je preobraženo u lijepo izletište, dok se noć preodjenula u svjetlosni ogrtač bliješteći svjetlom punog Mjeseca, i mi, u skladu s tajnom tog obraćanja, trebamo reći:
“Nema drugog Boga osim Tebe! Hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio!”. Time ćemo svratiti pažnju Božanske milosti na našu budućnost, izgovorom “Nema drugog Boga osim Tebe!”, kao i na naš dunjaluk riječju: “Hvaljen neka si!” i zamolit ćemo Ga da pogleda na naše duše pogledom sažaljivosti i samilosti izjavom: “Ja sam se zaista ogriješio!”. Time će naša budućnost biti osvijetljena svjetlošću imana i svjetlom Mjeseca Kur’ana. Bojaznost i strahovanje od naše noći tad će se preobratiti u pitomu sigurnost i smireno oduševljenje. Izlaskom na palubu istine islama, što je poput duhovnog broda opremljenog u luci Kur’ani-Azima, plovit ćemo životnom pučinom, kroz talase godina i stoljeća što odnose bezbrojna tjelesa, te ih izbacuju u nepostojanje, stalnim smjenjivanjem života i smrti, i njihovim nizanjem na našem dunjaluku i našoj zemlji. Ploveći tim brodom, zadatak i našeg života bit će okončan, i svoju dužnost privest ćemo kraju isplovljivanjem na obalu sigurnosti i zaštićenosti. Na stravične scene tad ćemo gledati kroz divnu prizmu Kur’ana, i vidi, to su prizori koji se smjenjuju i obnavljaju, prizori čije će se stalno osvježavanje iz one strašne divljine što izbija iz bješnjenja oluja i morskih dešavanja i potresanja preobraziti u prizore iz kojih izbija pouka i koji navode na duboko razmatranje i razmišljanje. Oni će isijavati ushićenjem obnove i finoćom svježine. Pritom, naše nagonske duše više nas neće moći nadvladati, već ćemo mi njima ovladati tom profinjenom tajnom koju nam je dao Kur’ani-Kerim, kao i odgojem poteklim iz Kur’ani-Kerima. Nagonska duša bit će naša jahalica, pa ćemo je zauzdati i uzjahati, te će postati snažni posrednik za stjecanje vječnog života.
Ukratko:
Čovjek po svestranoj prirodi svog bića pati od slabe groznice, jednako kao što pati i od potresanja i pomjeranja zemlje, a pati i od potresanja ogromnog svemira prilikom smaka svijeta; plaši se sićušnog mikroba, jednako kao što strahuje od meteora što se izvaljuju iz nebeskih tijela; voli svoju kuću i pripitomljen joj je, jednako kao što voli ogromni dunjaluk; željan je svoje male bašče i vezan je uz nju, jednako kao što je željan vječnog Dženneta i teži njemu.A budući da je stanje ljudskog bića takvo, za njega, dakle, nema božanstva niti gospodara niti starješine niti utočišta niti zaklona mimo Onog u Čijim rukama povoci su nebesa i Zemlje, i uzde čestica i planeta, i u Čijoj vlasti sve je, potčinjeno Njegovoj komandi. Čovjek je, onda, u stalnoj i bezizlaznoj potrebi za obraćanjem svom Uzvišenom Stvoritelju i skrušenim zapomaganjem Njemu, slijedeći uzor Junusa, a.s., riječima:
“Nema drugog Boga osim Tebe! Hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio! (...)”
“Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa osim ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri!”

"Odsjaji"-Bediuzzaman Said Nursi

Na početak