govor jednog cvijeta
- Kategorija: Blog
- petak, 08 Januar 2016 12:55
- Klikova: 1693
DEVETNAESTI PROZORNjega veličaju sedmero nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga.” (Al-Isra’: 44)
Tačno, kako god je Uzvišeni Tvorac položio bezbroj svrhovitosti i uzvišene smislove u nebeska tijela, te ukrasio nebesa riječima sunaca, mjeseci i nebeskih zvijezda, a kako bi iskazao Svoju uzvišenost i ljepotu, isto je tako, Slavljen neka je On, i u bića u atmosferi ugradio uzvišene mudrosti, okitio ih je visokim smislovima i vrhunskim svrhama, te kao da je atmosferu osposobio za govor riječima grmljavine, munja i kišnih kapljica, a kako bi kroz njih predstavio savršenost Svoje mudrosti i ljepotu Svoje milosti.
I kao što je On, Slavljen neka je, osposobio zemaljsku kuglu za to da se izražava smislenim porukama, učinivši je govorljivom kroz životinje i bilje, a koje su slatkorječive riječi, razasute po njoj, i tako svemu što postoji istakao savršenstvo Svoje kreativnosti, jednako je tako učinio i to da i same biljke i stabla progovaraju jezikom svojih listova, pupova i plodova, obznanjujući na taj način savršenstvo Svojeg stvaralaštva, kao i ljepotu Svoje milosti.
Također je učinio i to da i cvijet i plod, a koji su po jedna od tih riječi, progovaraju jezikom svojeg sitnog sjemenja, i kroz njih, Slavljen neka je On, onima koji posjeduju svijest pokazao je na finoću Svojeg stvaralaštva i na savršenstvo Svojeg gospodarenja.
Poslušajmo bezbroj riječi slave i veličanja Boga u svemiru.
Osluhnimo sad jedan vid tog govora predstavljen u govoru jednog cvijeta uzetog iz gomile svjetskih cvjetova, a koji nam saopćava jedan od zemaljskih klasova, pa ćemo saznati kako sve to pruža istinsko svjedočanstvo istinitosti Jednoće Boga.
Zaista, svaka biljka i svaka stabljika jasan je dokaz svojeg Tvorca, izražen na različitim jezicima, toliko da to svjedočanstvo dovodi svakog pomnog istražitelja do čuđenja i ushićenja, te izjavi: “Subhanallah! Kako divno svjedoči svojeg Stvoritelja.”
Zaista, te izjave slave što ih izusti svaka biljka ozarena osmijehom kod rastvaranja njezinog cvijeta, i kod dozrijevanja njenog ploda, i kod klasanja njezinog klasa, jasne su i očigledne, a i divne jednako koliko i sama biljka. Jer, na nasmiješena usta svakog cvijeta, i istančanim jezikom pravilnog klasa, i riječima dobro srazmjernog sjemenja i skladnog zrnevlja, iskazuje se pravilan poredak, a koji ukazuje na mudrost.
Ovaj poredak koji se nazire unutar precizno određene ravnoteže dokazuje znanje, i on ga ističe i iznosi na vidjelo. A i ravnoteža je unutar fine kreativnosti, a koja dokazuje vrhunsko umijeće. A ta fina kreativnost i divni uresi također su unutar originalnog dekora koji iznosi na vidjelo finoću i plemenitost. Taj raskošni dekor namočen je prijatnim mirisima, koji pokazuju milost i dobrotu.
Ta duboko smislena stanja i svojstva, jedna unutar drugih i jedna okolo drugih, jesu jedan vrhunski jezik svjedočanstva Jednoće Boga, na način da daju spoznaju o Uzvišenom Tvorcu po Njegovim Neprikosnovenim Lijepim Imenima. Njega ona opisuju po Njegovim uzvišenim i visokim svojstvima, i iskazuju i tumače svjetla ukazivanja Njegovih Lijepih Imena, te izražavaju Njegovu dostojnost ljubavi i naklonosti, Slavljen neka je On.
Ukoliko saslušaš ovakav iskaz samo od jednog cvijeta, i ukoliko uspiješ osluhnuti vrhunsko svjedočanstvo poteklo od svih cvjetova iz svih Božanskih vrtova na površini Zemlje, te ukoliko poslušaš i taj gromki i zvonki proglas što ga objavljuju ti cvjetovi o nužnosti postojanja i jednoći Boga, da li bi se u tebi zadržalo imalo nemarnosti ili, pak, bilo kakva sumnja? Ukoliko bi i dalje u tebi ostalo nemarnosti, da li bi uopće za tebe bilo valjano reći to da si ljudsko biće i da imaš svijest?
Hajde, pogledaj sada pažljivo jedno stablo! Nama pred očima u proljeće izniču listovi s krajnjom pravilnošću i preciznošću, ravnomjerno se rastvaraju cvjetovi i izrastaju iz svojih pupoljaka, i s mudrošću i milošću razvija se plodovlje. Pogledaj prizor njihovog poigravanja na granama poput nedužnog djeteta pod naletom povjetarca.
Pogledaj usne drveća, i kako svi ti jezičci iskazuju i izriču svoja stanja: Jezičci listova ozelenjenih rukom plemenitosti, i jezičci cvjetova razgaljenih pod zanosom nježnosti, i jezičci plodova razdraganih ukazom milosti. Svaki od njih iskazuje tu preciznu i pravičnu ravnomjernost koja je u sklopu originalnog i razboritog poretka, a u toj se preciznosti i ravnomjernosti, koji ukazuju na pravednost, nalaze uresi istančanog i originalnog stvaralaštva, i vrhunski dekor koji sadrži razne ukuse i ugodne i prijatne arome, što ukazuju na milost i dobrotu. U toj ugodnoj aromatičnosti cvjetova i plodova jesu sjemenje i jezgarca, a koji sami po sebi jesu jedno nadnaravno djelo Božanske moći. Zar sve to jasno ne dokazuje i vidljivo ne ističe nužnost postojanja Plemenitog i Milostivog Stvoritelja, Dobročinitelja, Koji pruža blagodati, uljepšava i obasipa dobrotom, Jednog i Jedinog, i zar istovremeno ne svjedoči ljepotu Njegove milosti i savršenstvo Njegovog gospodarenja?
Pa, ukoliko si moćan to čuti i s jezika stanja svih stabala na površini Zemlje, razumjet ćeš, štaviše, osvjedočit ćeš se, koliko je divno, dragocjeno i rijetko biserje sadržano u riznici ajeti-kerima:
“Njega slave oni na nebesima i oni na Zemlji.” (Al-Hašr: 24)
Pa, o ti jadni nemarniče! O ti koji smatraš da ćeš biti propušten bez polaganja računa! O ti koji što grcaš u poricanju ljepote i nezahvalnosti!
Kerimi-Zuldžemal tebi se predstavlja i želi učiniti Dragim ovim bezbrojnim i nepreglednim mnoštvom jezika, pa ukoliko ti želiš odbiti to saznanje, preostaje ti samo da ušutkaš sve te jezike.
Pa, budući da je sve te jezike koji izriču činjenicu Jednoće Boga nemoguće ušutkati, onda ti ne preostaje ništa drugo nego da ih saslušaš. Jer, začepljenjem ušiju prstima nemarnosti svemir neće ušutjeti. Cijeli svemir i sva bića izriču i govore o Jednoći Boga. Glasovi koji svjedoče Jednoću Boga neće prestati. Sigurno će te pozvati na odgovornost!
"Riječi"- Bediuzzaman Said Nursi
