iskren odnos

  • Štampa
  • Kategorija: Blog
  • petak, 10 Februar 2017 12:55
  • Autor Super User
  • Klikova: 1603
info iskren odnosDvadeset prvi odsjaj
Odnosi se na ihlas (iskren odnos) Ovaj odsjaj prethodno je bio četvrta od sedam tema Sedamnaeste zabilješke Odsjaja sedamnaestog, ali je ona postala Druga tačka Odsjaja dvadesetog. Radi prikladnosti njene tematike (iskren odnos) i na temelju njene iluminacije, postala je Odsjaj dvadeset prvi i uvrštena je u Knjigu odsjaja.
(Ovaj odsjaj treba pročitati bar jednom svakih petnaest dana)
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! I ne prepirite se kako ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali! (El-Anfal: 46); I pred Allahom ponizno stojte! (El-Bekara: 238); Uspio je onaj ko je izbistri, a propao je onaj ko je uplijesni! (Eš-Šems: 9-10); I ne prodajite Moje Znakove za nešto što malo vrijedi! (El-Bekara: 41).
O braćo ahireta! O moji saputnici u službi Kur’ana! Znajte – a već znate – to da je iskren odnos u poslovima, a naročito onim ahiretskim, najbitniji temelj, najmoćnija sila, najpoželjniji zagovornik, najčvršće uporište, najkraća staza do stvarnosti, najblagotvornija duhovna dova, najčasnije sredstvo stizanja do ciljeva i najuzvišenija vrlina te najčišća pobožnost!
Budući da iz iskrenog odnosa izbijaju svjetlost, čvrstina i snaga poput spomenutih svojstava, budući da je Božija dobrotvornost na naša pleća nabacila svetu i odgovornu dužnost, univerzalnu i uzvišenu službu, a to je dužnost imana i služenje Kur’anu, u okolnostima kad se mi nalazimo u stanju krajnje zabrinutosti, slabosti i neimaštine, kad se suočavamo i s tvrdokornim neprijateljima i neumoljivim poteškoćama, dok nas okružuju novotarije i zablude koje krstare ovim mučnim vremenom, mi, dakle, nemamo drugog izlaza, nego sve naše moguće napore i sile utrošiti na putu zauzimanja iskrenosti u odnosu. Mi smo to prisiljeni učiniti, ustvari, mi smo zaduženi i obavezni, u gorućoj potrebi za ukorjenjenjem smisla iskrenosti u našem biću, jer ako to ne bismo uspjeli, propao bi nam dio časnih zasluga koje smo – do ovog trenutka – postigli, i naša služba ne bi potrajala niti bi se nastavila. Zatim bismo za nju morali polagati teški račun, jer bismo se svrstali u one koje obuhvata smisao Božije zabrane i oštre prijetnje u Njegovim, Uzvišen je On, riječima: I ne prodajite Moje Znakove za nešto što malo vrijedi! (El-Bekara: 41), pomutivši iskrenost i upropastivši neprolazno blagostanje zbog niskih, golih, štetnih, nečistih, nebitnih, beskorisnih, dvoličnih i sebičnih dunjalučkih osjećaja, i zbog zadovoljenja ispraznih sitnih ličnih koristi. Također bismo pogazili i prava naše sabraće u ovoj službi i povrijedili bismo kur’ansku metodu služenja te bismo stekli loše vladanje, i ne bismo ukazali istinsku vrijednost svetosti i uzvišenosti imanskih činjenica.
Pa, braćo, stvari bitne za činjenje dobra i veliko zalaganje za dobrotu suočeni su s mnogim štetnim zaprekama i poteškoćama! Šejtani se trude i naprežu protiv službenika tog svetog poziva! Zato je, u cilju otklanjanja tih prepreka i odbijanja tih šejtana, potrebno osloniti se na iskrenost i smiriti se u njoj. Stoga, klonite se, braćo, uzročnika koji slabe i narušavaju iskrenost kao što se klonite škorpija i zmija! Nikad se ne može pouzdati u nagonski nefs, niti se na njega može osloniti, a kao što je i rečeno u Kur’ani-Kerimu, jezikom našeg sejjida Jusufa, a.s.: “Ja ne pravdam svoj nefs, zaista nefs nagoni na zlo, osim onom kome se Gospodar moj smiluje.” (Jusuf: 53) Neka vas, onda, nipošto ne zavaraju sebičnost i uobraženost, niti duša koja nagoni na zlo! A da biste došli u posjed iskrenosti i da biste je očuvali te da biste prevazišli i uklonili prepreke, rukovodite se sljedećim načelima kao putokazom.
Prvo vaše načelo
Namjera stjecanja Allahovog zadovoljstva u vašim djelima.
Naime, ako On, Slavljen je, bude zadovoljan, nezadovoljstvo čak i cijelog svijeta postaje bezvrijedno i nevažno! Ako On, Slavljen je, primi nešto, odbacivanje čak i svih ljudi ne vrši nikakav utjecaj! A ako On, Slavljen je, htjedne i ako Njegova mudrost to nametne, nakon što bude zadovoljan i primi djelo, On će učiniti i to da ljudi to prihvate i zadovolje se njime, pa čak i ako vi to ne biste ni zatražili. Stoga, potrebno je Allahovo zadovoljstvo, mimo svega ostalog, učiniti temeljnom namjerom u ovoj službi, u služenju imanu i Kur’anu.
Drugo vaše načelo
Izbjegavanje kritiziranja vaše braće koja rade u ovoj službi Kur’ana, i nepružanje poticaja ljubomori svojim hvalisanjem i ohološću.
Jer, kako god nema međusobne zavidnosti u ljudskom tijelu između dviju ruku, niti međusobnog prigovaranja između dva oka, niti se jezik suprotstavlja uhu, niti srce potkazuje mahane duha, već svako od njih upotpunjuje manjkavosti drugog, prikriva njegove mahane, nastoji mu priletjeti u pomoć i pomaže mu u njegovom funkcioniranju – jer, u protivnom, život tog tijela ugasnuo bi, duh bi ga napustio i cjelina bi se raspala, i kao što nema zavidnosti među strojevima i linijama jednog pogona, i nijedan od njih ne prestupa niti se nameće na račun drugog, niti jedan drugog dovode u zastoj svojim cinizmom, uvredama, istraživanjem sramota i nedostataka, niti obeshrabruju njegovu volju za zalaganjem, već svaki od njih podržava drugog svim silama koje posjeduje, usmjeravajući kretnju točkova i strojeva u pravcu željenih svrha, te se svaki od njih kreće prema cilju zbog kojeg svi su dovedeni, s potpunom skladnošću i savršenom koordiniranošću, jer, ukoliko bi se neka nastranost ili samovolja – pa makar i u mjeri jednog atoma – upetljala u proces, cijeli pogon poremetio bi se i bio bi onesposobljen, te bi ga njegov vlasnik iz temelja srušio, pa, o učenici Poslanica Nura, o uslužitelji Kur’ana, tako smo i svi mi dijelovi i organi jednog duhovnog bića koje zavređuje to da mu se pridjene ime Savršeni čovjek. Svi smo mi skupa poput točkova i postrojenja pogona za tkanje neprolaznog blagostanja u vječnom životu. Mi smo sluge i radnici na Gospodarevoj lađi koja prevozi Muhammedov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ummet do sigurne obale, a to je Kuća spasa.
Dakle, mi smo u neodložnoj potrebi, čak i nuždi, za jedinstvom i potpunom harmonijom te za uspjehom u postizanju smisla iskrenosti koji iz četiri jedinke pruža duhovnu snagu u iznosu hiljadu i stotinu jedanaest (1111). Da, ukoliko se tri jedinke ne ujedine, njihova vrijednost ostat će samo tri, ako se ujedine i međusobno slože po zakonu numeričke vrijednosti, steknu vrijednost stotinu i jedanaest (111). Isti je slučaj i s četiri četvorke: ako se svaka upiše odvojeno od drugih, njihov zbir je 16; međutim, ukoliko se ove brojke ujedine i slože po zakonima bratstva, jedinstva cilja i ujedinjenog interesa, u jednom nizu, steknu vrijednost i snagu četiri hiljade četiri stotine četrdeset i četiri (4444). Postoje, zbilja, brojni dokazi i slučajevi kroz historiju koji su potvrdili da šesnaest zbratimljenih, jedinstvenih i požrtvovanih osoba, tajnom savršene iskrenosti, duhovnom snagom i vrijednošću nadmašuje četiri hiljade osoba.
Objašnjenje za ovu zakonitost jeste to da je svaki pojedinac od, recimo, deset istinski složnih osoba, sposoban vidjeti očima ostale sabraće i slušati njihovim sluhovima; odnosno da svaki od njih posjeduje duhovnu snagu i vrijednost kao da gleda s dvadeset očiju, razmišlja s deset umova, sluša s dvadeset ušiju i djeluje s dvadeset ruku.BILJEŠKE
Treće vaše načelo
Znajte, snaga svih vas počiva u iskrenom odnosu i istini!
Tačno, snaga je u istini i iskrenosti! Čak i sljedbenici zablude dobivaju na snazi pokazivanjem dosljednosti i iskrenosti u svojoj zabludi!
Uistinu, ova naša služba na putu imana i Kur’ana sama po sebi dokaz je da je snaga u istini i iskrenosti. Pa i nešto malo iskrenosti na putu ove službe potkrepljuje ovu našu tvrdnju i njen je dokaz. Naime, ono što smo u toku dvadeset godina poduzeli u svom rodnom gradu i u Istanbulu, u službi i na putu vjere i šerijatskih nauka, ovdje smo s vama postigli sto puta više za samo osam godina. Treba imati na umu to da su oni koji su mi pomagali tamo brojniji sto, pa i hiljadu puta od onih koji mi pomažu ovdje. Naša služba ovdje u toku osam godina, iako sam ja sam, u tuđini i polupismen, pod nadzorom nemilosrdnih činovnika i pod njihovim maltretiranjem, Allahovom dobrotom stekla nam je duhovnu snagu koja je pokazala uspjeh sto puta veći od ranijeg. Stoga je kod mene nastalo potpuno uvjerenje da ovo Božije pospješenje nije rezultat ničeg drugog doli vaše duboke iskrenosti.
Ja vam priznajem to da ste me vi svojim savršeno iskrenim odnosom donekle izbavili od licemjerstva te opake bolesti koja se udvara nefsu pod zastorom slave i čuvenosti. Od Allaha, dž.š., molimo to da vas sve pospješi u stjecanju savršene iskrenosti i da mene u njoj povučete sa sobom.
Znajte da Imam Alija, r.a., i šejh Gejlani – Allah posvetio njegovu tajnu – bijahu okrenuti prema vama, gledali su vas okom blagosti, naklonosti i zanimanja u svojim nadnaravnim kerametima i duhovno su blagoslovili vaše služenje. Neka vama nipošto ne ovlada sumnja da ova pažnja, obzirnost i naklonost jesu samo zbog iskrenosti kojom se odlikujete. Pa ako svjesno upropastite tu iskrenost, onda zaslužujete njihove šamare. Uvijek se prisjetite “šamara sažaljivosti i samilosti” spomenutih u Odsjaju desetom. Pa ako želite to da ova dva znamenita velikana ostanu vaši učitelji i duhovni podržavatelji, držite se potpune iskrenosti slijedeći smisao ajeta: I više vole njima nego sebi (El-Hašr: 9).
Na vama je, znači, to da vašu braću uvažavate više nego same sebe po pitanju položaja, funkcija, počasti i pažnje, pa čak i u materijalnim interesima na koje nagoni nefs i u kojima nalazi zadovoljstvo. Štaviše, i u onim koristima koje su čiste i bistre, kao što su poučavanje drugih imanskim činjenicama, koliko god možete suzdržite se od očekivanja da to bude na vašim rukama, već se zadovoljite i smirite da se to desi na rukama drugih, a kako se samoljubivost ne bi uvukla u vaše duše.
Možda kod nekog od vas postoji nastojanje da stekne samo ahiretsku zaslugu, te pokušava izložiti nešto bitno u samom imanu, i mada u ovom nema grijeha niti štete, ipak se desi to da pomuti bistrinu iskrenosti među vama.
Četvrto vaše načelo
Ponosite se i budite zahvalni Allahu na odlikama vaše braće te smatrajte da su one vaše lično, i njihove vrline smatrajte svojima!
Postoje termini u upotrebi kod sufija kao “iščezavanje u šejhu”, ili “iščezavanje u Poslaniku”. Ja nisam sufija, ali “iščezavanje u braći” smatram jednim lijepim načelom koje u potpunosti odgovara našem pravcu i metodi. Odnosno, radi se o tome da svaki pojedinac “iščezne” u drugom, dakle, da svaki brat zaboravi svoje duševne osjećaje i idejom se saživi s odlikama i vrlinama svoje braće. Jer, osnova našeg pravca i metode jeste bratimstvo po Allahu, a odnos koji nas vezuje je istinsko bratstvo, a ne odnos oca sa sinom ili odnos šejha s muridom. A ako, ipak, mora biti, onda je to istinski odnos učenika s učiteljem.
Dakle, budući da je naš pravac “odano prijateljstvo”, naš vodič jeste “iskrena prisnost”, a ona podrazumijeva odanog prijatelja, požrtvovanog druga, saputnika koji nas najljepše podržava, gorljivog i revnosnog brata. Primarna osnova ove prisnosti savršena je iskrenost. Ko u tome napravi propust, pada s visine najuzvišenijeg sazviježđa iskrene prisnosti i vjerovatno se srozava u duboki jaz, jer u međuprostoru nema ničeg.
Tačno, put je u dva smjera, pa onaj ko se s nama raziđe sad na putu savršene iskrenosti – a to je velika staza Kur’ani-Kerima – vjerovatno će se naći među onima koji su na usluzi ateizmu i koji su neprijatelji Kur’ana, a da toga nisu ni svjesni. Inšallah, oni koji uđu u oblast svete službe Kur’ani-Kerima uz posredstvo Poslanica Nura Allahovim dopustom neće zapasti u jednu takvu provaliju, već će svjetlosti, iskrenosti i imanu ulijevati dodatnu snagu.
O braćo moja u službi Kur’ana!
Najbitniji način za stjecanje iskrenosti i najutjecajnije sredstvo za njegovo očuvanje jeste duhovna spona sa smrću.
Jer, kao što pretjerana ambicioznost narušava i kvari iskrenost te ljude navodi na ljubav prema dunjaluku i na pretvaranje, isto tako i duhovna spona sa smrću odvraća od dvoličnosti, i onog ko održava tu sponu održava u iskrenosti, budući da ga izbavlja od spletkarenja nagonske duše. To on postiže putem prisjećanja na svoju smrt i uviđanjem prolaznosti te iščezavanja dunjaluka. Tako je jer su nosioci tesavvufa i sljedbenici znanstvene stvarnosti usvojili duhovnu sponu sa smrću kao jedan od temelja u metodi svog pravca, i to iz znanja koje su stekli iz ajeti-kerima: Svaka duša iskusit će smrt (Ali-Imran: 185); Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti (Ez-Zumar: 30). Tom duhovnom sponom uklonili su umišljaj trajnog ostanka i san o neprolaznosti koji izrađa pretjeranu ambicioznost tako što su u mislima sebi predočili to da su umrli, zatim to da im se obavlja gusul, a zatim to da ih polažu u kabur. I dok na ovaj način stalno zamišljaju, nagonski nefs bude pod dojmom i postepeno se ovim maštanjem oslobađa svojih brojnih ambicija. Dakle, ova spona donosi neizmjerne koristi i raznovrsne prednosti. Dovoljno je spomenuti to da nas Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, hadisi-šerif upućuje na nju riječima:
“Učestajte spomen na prikratitelja užitaka!”
Budući da je naš pravac znanstvena stvarnost, a ne sufijski tarikat, sebe ne smatramo prinuđenim da poput njih održavamo tu sponu kroz zamišljanje i maštu, a usto, ovaj način nije prikladan za metodu stvarnosti. Jer, razmišljanje o posljedicama ne postiže se imaginarnim dovlačenjem budućnosti u sadašnjost, već odlaskom mišlju iz sadašnjosti u budućnost, i promatranje budućnosti kroz sadašnju stvarnost, kao što je u zbilji.
Nema, onda, potrebe za maštanjem, niti je obavezno zamišljanje. Pa ako malo okrene pogled, čovjek ne vidi samo svoju smrt, već vidi i umiranje svog vremena, pa kad još pogledom prošeta nešto šire, vidi i smrt i uništenje dunjaluka, pri čemu pred njim otvara se put do potpune iskrenosti.
Drugi način postizanja iskrenosti jeste taj da čovjek svojim ostvariteljskim (tahkiki) imanom i odbljescima koji nastaju iz imanskog razmišljanja o stvorenjima stekne prisutnost i smirenost.
Ovo razmišljanje svog nosioca dovodi do spoznaje Stvoritelja, Slavljen je On, te se ulije spokojnost i smirenost u srcu. Uistinu, presijavanje ove vrste razmišljanja u ljudskom umu potiče na stalno razmišljanje o prisutnosti Milostivog Stvoritelja i Njegovog pogleda nad njim, odnosno da je On prisutan i da ga promatra neprekidno. Pritom i ne osvrće se na druge niti crpi poticaj osim od Njega. Jer, pogled i osvrt mimo Njega pomućuje norme ponašanja u Njegovoj prisutnosti. Time čovjek izbjegava dvoličnost i oslobađa se od nje te postiže, uz Allahov dopust, iskren odnos.
Bilo kako bilo, u ovom razmatranju postoje mnogi stepeni i brojne faze. Udio svake osobe u koristi je onoliko koliko stekne, i njegova dobit onolika je koliko se okoristi, prema svojoj spremi i sposobnosti.
Zadovoljit ćemo se s ovoliko, a Poslanicama Nura prepuštamo ostalo, budući da je u njima navedeno mnoštvo činjenica vezanih za izbavljenje od licemjerstva i za postizanje iskrenosti.
Ukratko ćemo izložiti neke od brojnih uzroka koji pomućuju i sprečavaju iskrenost te navode na pretvaranje i potiču na njega.
Prva zapreka iskrenosti
Zavist nastala zbog materijalnih koristi. Ova zavist malo-pomalo kvari iskrenost, izobličava rezultate djela, pa čak dovodi do gubitka materijalnih koristi.
Zaista, ovaj ummet oduvijek nosio je poštovanje i uvažavanje prema zbiljskim radnicima za Istinu i ahiret, i pružao im je konkretnu pomoć, u namjeri uzimanja učešća u tim djelima i iskrenom i čistom služenju u ime Allaha. Njima su oni davali poklone i priloge, a kako bi otklonili njihove materijalne potrebe te kako se oni ne bi pozabavili njima umjesto svojom uzvišenom službom. Time su pokazivali poštovanje koje u sebi nose prema radnicima na Allahovom Putu. Međutim, ta pomoć i koristi nikad se ne smiju zahtijevati, već se daju. Čak se ni jezikom stanja ne pitaju, poput nekog ko ih očekuje srcem, već se one dodjeljuju neočekivano. U protivnom, iskrenost ljudi bude pomućena i okrnjena, i blizu je ulasku pod smisao Božije zabrane u Njegovim, Uzvišen je On, riječima: I ne prodajite Moje Znakove za nešto što malo vrijedi. Zbog toga dio ljudskih djela bude upropašten.
Stoga, želja za materijalnim koristima i njihovo očekivanje motivirano sebičnošću nagonskog nefsa, kao i njegove pohlepe za stjecanjem tih koristi zbog njih samih, potiče živac zavisti i pokreće sklonosti u odnosu na njegovog istinskog brata i iskrenog druga u službi imana, te tako kvari njegovu iskrenost i lišava ga svetosti njegovog poziva Allahu, dž.š. Tako se razvije u stadij kojeg izbjegavaju sljedbenici stvarnosti, a gubi i te materijalne koristi. U svakom slučaju, ova tema opširna je.
Navest ću ovdje nešto što uvećava smisao iskrenosti i zajedništvo među istinskom braćom. Navest ću to kroz dva primjera.
Prvi primjer za očuvanje iskrenosti
Sljedbenici dunjaluka usvojili su udruživanje imovine kao pravilo po kojem se rukovode radi stjecanja velikog bogatstva i izrazite moći, čak dotle da su neki koji posjeduju utjecaj u društvenom životu – pojedinci, društva i političari – postavili ovo pravilo za svoj glavni princip. Kao rezultat slijeđenja ovog pravila, stekli su ogromnu moć i golemo su se okoristili, uprkos gubicima i zloupotrebama. Naime, suština udruživanja ne mijenja se uprkos štetama i gubicima koji se dese u njemu, pošto se svaka osoba – prema ovom pravilu – smatra posjednikom cjelokupne imovine, i to iz ugla svog učešća u kapitalu te iz ugla njenog kontroliranja i nadgledanja te imovine, iako nije moguće to da se koristi sveukupnom imovinom. U svakom slučaju, ovaj princip, ako se uvede u ahiretske poslove, postaje osovina stjecanja uzvišenih koristi bez štete i gubitka. Jer, svi ti ahiretski imeci u sebi nose tajnu cjelovitog ulaska u posjed svakog pojedinog sudionika u njemu, bez okrnjivanja ili rasparčavanja.
Shvatimo to iz ove ilustracije.
Recimo da se pet osoba udruži da zapale uljnu lampu. Na jednoj osobi jeste to da donese petrolej, na drugoj fitilj, na trećoj cilindar, na četvrtoj tijelo lampe, a na posljednjoj osobi jeste to da donese šibicu. Kad upale lampu, svaka od njih postaje vlasnik cjelokupne lampe. Pa kad bi svaki ovaj član društva na zidu imao postavljeno veliko ogledalo, u njegovom ogledalu odražavala bi se cijela lampa – s ostatkom pokućstva – a bez ikakvog rasparčavanja ili trošenja.
Isto je tako i s ahiretskim stvarima: udruživanjem tajnom iskrenog odnosa, podrškom tajnom bratstva i saradnjom tajnom jedinstva, ukupna djela sudionika i cjelokupni nur koji iz njih izbija u potpunosti ulazi u dnevnik rada (defteri-amel) svakog od njih. Ovo je jedna zapažena i realna stvar kod nosilaca stvarnosti i neophodnost koju iziskuje širina Allahove milosti i Njegova plemenitost.
O braćo, nadam se da vas, inšallah, materijalne koristi neće dovesti u međusobnu zavist. Samo je moguće to da se prevarite s aspekta ahiretskih koristi, kao što su se prevarili neki sljedbenici sufijskih tarikata. Međutim, gdje je lična i djelimična zasluga u odnosu na onu ogromnu zaslugu i ono divno svjetlo koje nastaje udruživanjem u djelima, kao što je navedeno u primjeru?!
Drugi primjer za očuvanje iskrenosti
Proizvođači i zanatlije postižu ogroman obim proizvodnje i veliko bogatstvo kao rezultat slijeđenja pravila udruživanja u proizvodnji i zanatstvu. Evo jednog primjera.
Deset proizvođača igala za krojenje obavljali su svoj posao svaki za sebe. Dnevni proizvod svakog od njih bio je samo tri igle na dan. Zatim su se ti pojedinci dogovorili po pravilu udruživanja i raspodjele rada te je jedan od njih dobavljao metal, drugi vatru, treći je bušio iglu, četvrti je zagrijavao u vatri, peti oštrio, i tako redom. Na ovaj način, ničije vrijeme nije prolazilo uzaludno, pošto se svaki bavio određenim zadatkom i obavljao ga brzo, jer se radilo, prije svega, o djelimičnom i prostom poslu, a i zbog toga što se svaki od njih usavršio i osposobio u njemu. Kad su nakon toga podijelili rezultat svog rada, vidjeli su to da udio svakog od njih u dnevnom proizvodu iznosi tri stotine igala umjesto tri igle. Ovaj događaj postao je širom poznat primjer kojim se stimuliralo proizvođače i zanatlije u pozivu na udruživanje i raspodjelu rada.
Pa, braćo moja, kad ovako goleme koristi nastaju kao rezultat jedinstva i sloge u dunjalučkim stvarima i u zgusnutim materijalima, zamislite kolike su onda zasluge u ahiretskim nuranijskim djelima! Kolika je, Allahovom dobrotom, nagrada koja se iz poslova cijelog džemata odražava u ogledalu svakog njegovog pojedinog pripadnika! A to su djela kojima nije potrebna niti podjela niti rasparčavanje! Na vama je to da procijenite ovu golemu dobit! Jedna takva dobit sigurno se ne smije ispustiti iz ruku uzrokom zavisti i nedostatka iskrenosti!
Druga zapreka iskrenosti
Zapreka iskrenosti jeste i odavanje onom što ugađa sebičnosti nefsa, koji nagoni na zlo, i onom što on odabire od nivoa i položaja koji privlače poglede te ljubavi za privrženošću ljudi i nastojanje da se stekne njihova pažnja, motivirano željom za slavom i popularnošću, koja, opet, nastaje iz želje i ljubavi za ugledom. I kako god je to jedna opaka duhovna bolest, to je i kapija u potajni širk, koji jeste dvoličnost i samodopadljivost te koji uništava iskrenost.
Braćo moja! Budući da je naš pravac služenja Kur’ani-Kerimu izgrađen na stvarnosti i bratstvu, a da je smisao bratstva utapanje ličnosti pojedinca u ličnosti svoje braćeBILJEŠKE te davanje prednosti njima nad samim sobom, onda na nas ne smije vršiti utjecaj zavist koja izbija iz ljubavi za ugledom, s obzirom na to da je ona potpuno oprečna našem pravcu.
Budući da čast sve braće i njihov ugled pripadaju svakom bratu u skupini, nemoguće je taj visoki i istaknuti stepen te uzvišenu duhovnu počast džemata žrtvovati zbog pojedinačne slave i ličnog ponosa, koji izbijaju iz sebičnosti i zavisti. Ja se nadam da je to na krajnjoj udaljenosti od Učenika Nura.
Svakako, srca, umovi i duhovi Učenika Nura ne spuštaju se na tako niske stvari, ali svako u sebi nosi dušu koja nagoni na zlo, te se dešava da duševne stvari i pobude kolaju žilama i vezuju se za nerve te rasuđuju uprkos umu, srcu i duhu. Oslonivši se na tragove koje u vama ostavljaju Poslanice Nura, ja ne prigovaram vašim srcima, umovima i duhovima. Samo što nefs, strast, čula i mašta budu zavarani i stoga vam ponekad dolazi žustra i silna opomena i upozorenje. Ta žustrina usmjerena je na nefs, strast, čulnost i maštu, stoga, budite stalno na oprezu!
Uistinu, da je naš pravac jedan zaseban tarikat i mešihat, postojao bi jedan položaj ili jedan ograničeni broj položaja, a bilo bi i mnoštvo pretendenata na taj položaj, te bi tad bilo shvatljivo postojanje dopadljivosti i sebičnosti u dušama. Međutim, naš pravac jeste bratstvo, ništa drugo. Nijedan brat ne proglašava se ocem drugog brata, niti se njemu nameće u odori muršida. Položaj u bratstvu ovdje je širok i prostran, odnosno nema mjesta konkurenciji i zavidnosti. Brat će pomoći svom bratu, upotpunit će njegov posao i bit će njegov saradnik.
Od dokaza činjenice da u pravcima u kojima postoji položaj očinstva, upraviteljstva i učiteljstva postoje opasne i pogubne posljedice koje izbijaju iz nametanja i zavisti, iz pohlepe za nagradom i visoke ambicioznosti, kažem, dokaz za ovakvo što jeste neslaganje i konkurencija u pogledu uzvišenih odlika i golemih koristi koje stječu sljedbenici sufijskih tarikata, što ih je dovelo do zastrašujućih rezultata te što je njihove ogromne uzvišene snage prinudilo na popustljivost pred navalama novotarija.
Treća zapreka iskrenosti
Strah i pohlepa. Prepuštamo razradu poslanici Šest nasrtaja[i], koja je ovu zapreku razradila u savršenoj jasnoći, zajedno s drugim zaprekama.
Od Allaha, Milostivog, Samilosnog, pozivajući se na sva Njegova Lijepa Imena, tražimo to da nas pospješi u savršenoj iskrenosti, amin!
Moj Allahu, u čast sure Ihlas, učini nas Svojim iskrenim i spašenim robovima, amin, amin! “Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa, osim ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri!” 
Iskreni čovjek - Bediuzzaman Said Nursi
BILJEŠKE Tačno! Kao što su istinska saradnja i potpuno jedinstvo, poteklo iz iskrenosti, osovina oko koje okreću se neograničene koristi, također su oni i jedan ogromni točak i jedno stabilno uporište za suprotstavljanje brojnim strahovanjima, pa čak i smrti. Jer smrt oduzima samo jednu dušu, a onaj ko je u sponi sa svojom braćom po osnovi čistog bratstva u stvarima vezanim za ahiret te na putu ugađanja Allahu posjeduje onoliko duša koliko ima braće, pa se sa smrću susreće osmjehnut, govoreći: “Neka moje ostale duše budu zdrave i neka se održe u čilosti, jer one produžavaju moj duhovni život, stalno za mene stječući zasluge! Ja, dakle, nisam umro.” On tako predaje svoju dušu u radosti i s olakšanjem. A jezik njegovog stanja iskazuje: “Ja s gledišta zasluga i dalje živim kroz one duše, a umirem samo iz ugla grijeha i prijestupa”. 
BILJEŠKE Da, sretnik je onaj ko baca sebe i ko utapa svoju sebičnost, koja je poput sante leda, u ogromni i slatki bazen akumuliran iz kevserskog vrela Kur’ani-Kerima, kako bi došao do tog bazena.
[i] To je šesti dio Pisma devetnaestog, napisanog kao upozorenje učenicima Kur’ana o šest šejtanskih spletki.

Na početak