jedan gram nekog djela, čisto u ime Allaha

  • Štampa
  • Kategorija: Blog
  • petak, 24 Februar 2017 12:55
  • Autor Super User
  • Klikova: 1536
jedan-gram-nekog-djela-cisto-u-ime-allahaTreći uzrok
Razilaženje sljedbenika Istine ne nastaje zbog neulaganja truda i gubitka entuzijazma ili zbog poniženosti, kao što ni sloga sljedbenika zablude ne nastaje iz uzvišenih težnji.
Ustvari, raskorak među sljedbenicima Pravog puta proističe iz loše upotrebe uzvišenih težnji, dok se sloga sljedbenika stranputice razvija iz slabosti i nemoći koji nastaju zbog odsustva entuzijazma.
Ono što sljedbenike Pravog puta dovodi do zloupotrebe uzvišenih težnji, a odatle i do razmimoilaženja, ljubomore i zavisti jeste pretjerana žudnja za ahiretskom nagradom – koja je, inače, sama po sebi pohvalno svojstvo – i neutaživo zalaganje za njeno uvećanje te njeno rezerviranje samo za sebe, te riječima poput: “Ja ću ovaj sevap zaraditi! Ja ću povesti te ljude! Neka oni slušaju samo mene!”, dotičnog željnika postupno dovodi do toga da zauzme suparnički stav prema svom istinskom bratu, koji je, inače, u najprečoj potrebi za njegovom ljubavlju, podrškom, bratstvom i uzimanjem za ruku.
Ili govoreći: “Zašto da moji učenici odlaze kod njega? Zašto broj mojih učenika ne dostiže broj njegovih učenika?” – sebičnost pronalazi zgodnu priliku da dođe do izražaja, te ga postepeno dovodi do jednog nepoželjnog svojstva, a to je slavoljubivost. Tako on izgubi iskrenost, a otvaraju mu se vrata dvoličnosti.
Lijek za ovu grešku i veliku ranu te teško oboljenje duha jeste u sljedećem:
znanje da se Allahovo zadovoljstvo postiže jedino iskrenim odnosom, i da se ne mjeri brojnošću sljedbenika niti uspješnošću. Jer, umnožavanje sljedbenika i uspjeh samo su u Allahovoj nadležnosti, i oni se ne traže, već ih Allah, Slavljen je On, dodjeljuje kome hoće. Da, ponekad samo jedna riječ bude razlog izbavljenja iz Vatre i postizanja Allahovog, Slavljen je On, zadovoljstva. A desi se i to da uputstvo jedne jedine osobe bude mjesto ukazivanja Allahovog zadovoljstva u mjeri jednakoj uputi hiljade ljudi. Stoga je izlišno količinu mnogo uzimati u obzir.
Nadalje, iskrenost u djelu i slijeđenje istine u njemu poznaje se po iskrenoj težnji da se učini korist muslimanima uopće, neovisno o tome od kog izvora ta korist dolazi i od koje osobe da potekne. U protivnom, svođenje pogleda samo na to da se pouka i uputa preuzimaju isključivo “od mene”, a “kako bih ja zaslužio ahiretsku nagradu”, jeste podlost nefsa i varka sebičnosti.
Pa, o ti koji žudiš za uvećanjem zasluga i koji se ne zadovoljavaš djelima koja si učinio za onaj svijet, znaj da je Allah, Slavljen je On, slao časne vjerovjesnike, a uz njih primio je vjeru samo mali broj ljudi! Uprkos tome, oni su u potpunosti stekli ogromnu zaslugu za vjerovjesništvo, bez ikakvog umanjivanja! Naime, nije prvenstvo i vrlina u mnoštvu sljedbenika među vjernicima, već je u postizanju počasti Allahovog, Slavljen je On, zadovoljstva. Ko si, onda, ti, pohlepniče, pa da težiš k tome da te sluša sav narod, dok zapostavljaš svoju dužnost i pokušavaš se uplesti u Allahovo uređenje i određenje?
Budi svjestan svoje dužnosti i ne pokušavaj se uplitati u Allahovo planiranje i odlučivanje! Znaj to da priznavanje tvog govora kod ljudi, njihovo prihvatanje tvog poziva i okupljanje oko tebe jeste zasluga od Allaha, koju On dodjeljuje kome On hoće! Nemoj se, onda, baviti nečim što je u ovlasti Njegovog, Slavljen je On, određenja i uređenja, već svu brigu posveti obavljanju zadatih obaveza!
Osim toga, slušanje istine i stvarnosti te stjecanje zasluga za njih za onog ko ih izriče ne ograničava se samo na ljudski rod, već Allah ima robove koji posjeduju svijest i duhovnost te meleke koji su ispunili i nastanili sve uglove svemira. Pa ako želiš steći više ahiretskih zasluga, prihvati se iskrenosti i učini je temeljem svog djelovanja, a Allahovo zadovoljstvo učini jedinim ciljem i svrhom u svom radu, kako bi sve pojedine ugodne riječi izgovorene s tvojih usana zaživjele šireći se nebeskim sferama s iskrenošću i čistom namjerom da dospiju do sluha svjesnih bića čija je brojnost neodrediva, te ih prosvijetli, a time ti stječeš ogromnu zaslugu, mnogostruko uvećanu.
To je zbog toga što, kad kažeš, naprimjer, “Elhamdulillah”, Allahovom dozvolom nakon tvog izricanja te izjave bit će u zraku ispisane milijarde sitnih i krupnih “Elhamdulillah”. Jer je Allah, Slavljen je, stvorio bezbroj ušiju koje slušaju to mnoštvo ugodnih riječi, s obzirom na to da nema nikakve ispraznosti niti razmetljivosti u djelovanju Mudrog Stvoritelja.
Pa ako iskren odnos i istinska namjera udahnu život u te riječi rasprostrte u česticama zraka, one će do sluhova tih duhovnih bića doprijeti slatke i ukusne poput slasti sočnog voća.
Međutim, ukoliko Allahovo zadovoljstvo i iskrenost ne bi nadahnuli te riječi životom, one bi bile neukusne i sluhovi prema njima osjećali bi odvratnost, te bi govornikova zasluga bila svedena samo na ono što izuste njegova usta.
Neka, onda, ovo poslušaju učači Kur’ani-Kerima koji osjećaju razočarenje zbog ovisnosti njihovih glasova o zvučnosti i ljepoti te koji prigovaraju zbog malobrojnosti slušateljstva!
 
 
Četvrti uzrok
Razilaženje i međusobna zavist sljedbenika Pravog puta ne nastaju zbog nedostatka razmišljanja o krajnjem ishodu, niti zbog njihove kratkovidnosti, kao što ni zbiljsko slaganje među sljedbenicima zablude ne nastaje iz brige za krajnji ishod, niti zbog njihove daleke vizije i dubine pogleda.
Naime, nemoć sljedbenika Pravog puta da se održe i ustraju u svom djelovanju i njihov nedovoljno iskren odnos u radu lišavaju ih užitka i svih odlika tog visokog nivoa, te upadaju u grotlo razdora, mada se rukovode razumom i srcem koji proniču i sagledavaju posljedice, i napajaju se istinom i stvarnošću, bez naginjanja ka prohtjevima koji su rezultat tromosti osjećaja za sagledavanje posljedice.
Što se sljedbenika zablude tiče, pomamom nagona i prohtjeva te srazmjerno kratkovidnim osjećajima strasti i čulnosti nefsa, nemoćnog da sagleda posljedice, oni prednost daju jednom gramu trenutačnog užitka nad hrpom užitaka kasnije, i vidiš kako su istinski složni i kako se okupljaju zbog stjecanja koristi bez odlaganja i trenutačno raspoloživog užitka.
Da, robovi niskog nagonskog nefsa umrtvljenih srca i zaluđeni niskim strastima međusobno dolaze u suglasje oko trenutnih dunjalučkih koristi, dok sljedbenicima Pravog puta treba zbiljska sloga, savršeno jedinstvo, plodonosno požrtvovanje i nepokolebljiva dosljednost među njima, a budući da su oni nurom razuma i svjetlom srca usmjereni na naknadno ubiranje vječnih ahiretskih savršenstava i plodova. Međutim, zbog izostanka oslobođenosti od umišljenosti, oholosti, neumjerenosti i pretjerivanja, oni upropaštavaju ogromno i obilno vrelo koje ih napaja snagom, a to je sloga. Naravno da se time upropaštava i razbija iskreni odnos, a ahiretska djela potkopavaju i propadaju uzaludno, te tako postizanje Allahovog, Slavljen je On, zadovoljstva bude otežano.
Lijek i tretman za ovu štetnu bolest jeste u sljedećem:
– ponositi se kretanjem u društvu onih koji nastupaju putem Istine i uspostavom veza ljubavi s njima, dajući praktičnu primjenu hadisi-šerifu o “ljubavi u ime Allaha”,
– treba ih slijediti,
– prepustivši tako počast predvodništva njima,
– te napustiti samodopadljivost i umišljenost, smatrati sljedbenika Istine, bilo ko da je u pitanju, vjerovatno boljim i vrednijim od sebe; sve to zbog olakšanja postizanja iskrenosti u odnosu,
– treba znati to da je jedan gram nekog djela, čisto u ime Allaha, prioritetniji i pretežniji od gomila manjkavih djela u kojima nema iskrenog odnosa,
– treba davati prednosti održanju na nivou sljedbenika, bez zalaganja za stjecanjem ovlasti, a koje su rijetko bez rizika.
Ovim stvarima liječi se ta pogubna bolest te se od nje iscjeljuje i postiže se iskren odnos. Na taj način vjernik se svrsta u one koji ahiretske poslove odrađuju na istinski način.

Iskreni čovjek - Bediuzzaman Said Nursi

Na početak