-
Kategorija: Blog
-
petak, 28 April 2017 13:55
-
Autor Abdullah
-
Klikova: 1347
RIJEČ SEDAMNAESTA
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!“
“Mi smo sve što je na Zemlji učinili kao ukras njezin, da iskušamo ljude koji od njih najljepše postupa; i Mi ćemo sve što je na njoj golom prašinom učiniti.”(Al-Kehf: 7-8) “Život na ovom svijetu samo je igra i zabava.” (Al-An’am: 32)
Ova Riječ sastoji se od dva veličanstvena položaja i briljantnog dodatka.
Milostivi Stvoritelj, Plemeniti Opskrbitelj i Mudri Tvorac ovaj je dunjaluk načinio kao jedno impresivno slavlje, jedan impozantni skup i kao jedan veličanstveni festival za svjetove duhova i duhovnih bića. Ukrasio ga je originalnim djelima Svojih Lijepih Imena, i svaki duh, sitan ili krupan, visok ili nizak, odjenuo je u tijelo po njegovoj mjeri i prilici, te ga je opremio osjetilima i osjećanjima, kao i svime što mu je prikladno za stjecanje koristi iz bezbrojnog i nesagledivog mnoštva raznih darova i blagodati raspodijeljenih ka ovom impresivnom slavlju, i izloženih na ovom veličanstvenom prazniku.
Svakom od ovih duhova On je, Slavljen neka je, jedanput dodijelio tjelesnu (materijalnu) formu postojanja i poslao ga je na ovu proslavu i festival. A ovaj je veoma opsežni praznik raspodijelio prema vremenu i mjestu na stoljeća, godine i godišnja doba, pa i na dane i na dijelove dana, učinivši od svakog stoljeća, svake godine, svakog godišnjeg doba, svakog dana i svakog dijela dana, veličanstveni praznik i festival, i opći sajam za zajednicu bića koja posjeduju duh, i za Njegova biljna stvorenja, a naročito na površini Zemlje, te posebice, opet, u proljeće i ljeto. Tako je upriličio niz praznika koji slijede jedan iza drugog, i to za skupine Njegovih sićušnih stvorenja, te ovaj praznik postade divna i atraktivna proslava koja privlači poglede duhovnih bića koja se nalaze u visokim sferama, kao i meleka i stanovnika nebesa te im skreće pažnju da ga promatraju. Privukao je i poglede ljudi od misli da ga razgledaju, s uživanjem do mjere čiji je užitak razum nemoćan opisati. Međutim, to Božansko ugostilište i praznik Gospodarev, kao i sve manifestacije Njegovih Imena “Milostivi” i “Oživotvoritelj” u njemu, zasjenjeni su rastankom i umiranjem, pri čemu do izražaja dolazi Allahovo ime “Pokoritelj” i “Usmrtitelj”, a takvo što, samo prividno, nije u skladu s Njegovom sveobuhvatnom milošću izrečenoj u Njegovim riječima:
“A milost moja obuhvata sve.” (Al-A’raf: 156)
Međutim, u stvarnosti postoje brojna gledišta s kojih je vidljivo savršeno slaganje i usklađenost s Božijom milošću i u ovom pogledu. Navest ćemo jedno takvo gledište.
Po okončanju izlaganja svih zajednica stvorenja, i nakon postizanja željenih rezultata tim izlaganjem, Milostivi Činitelj i Plemeniti Tvorac uglavnom svakoj ovoj zajednici dodjeljuje željeni i traženi odmor, i ispunjava njihovu težnju za preseljenjem na drugi svijet, a nakon što ih je učinio umornim od dunjaluka te im iz milosti ulio osjećaj zamorenosti i odbojnosti prema njemu.
Pa kad budu rasterećeni od životnih obaveza i oslobođeni svojih dužnosti, On, Slavljen neka je, u njihovim duhovima potakne snažnu želju i nostalgiju za njihovom pradomovinom.
S obzirom na to da Allah, Slavljen neka je, dodijeli status šehida prostom vojniku koji bude ubijen na putu izvršenja svoje službe i koji pogine na dužnosti džihada te da dodijeli kurbanskom bravčetu tjelesni oblik postojanja na ahiretu i nadoknadi mu žrtvu učinivši ga jahalicom poput Buraka njezinom vlasniku kojim će on prelaziti preko sirat-ćuprije, onda nije uopće daleko od tog Milostivog i Plemenitog to da bićima koja posjeduju duh, kao i životinjama, dodijeli duhovnu nagradu koja im pristoji i nematerijalnu naknadu prikladnu njihovoj spremi, i to iz riznice Svoje sveopće milosti, a nakon što su podnijeli tegobe i podlegli u toku izvršenja svojih uzvišenih naravnih dužnosti svojstvenih njima, odnosno, nakon što su propatili u pokornosti zapovijedima Uzvišenog Allaha, a da, pritom, nisu osjetili žestoku patnju pri napuštanju ovog svijeta, već su time bili zadovoljni i usrećeni.
“Lâ ya’lemu’l-ğaybeillâllah - A samo Allah poznaje stvari iz nespoznajnog svijeta.“
Ipak, čovjeku, a koji je najčasnije živo biće i koji inače stječe najviše koristi iz ovog svečanog događanja – u smislu količine i kakvoće – Allahovom milošću i naklonošću bude dodijeljeno stanje duhovne mržnje koja ga odvraća od dunjaluka na kojem je iskušavan, a kako bi na ahiret prešao spokojan. A čovjek čija se ljudskost nije ugušila u zabludi, iskoristi ovo duhovno stanje i otputuje s dunjaluka srca smirenog.
Ovdje ćemo kao primjer iznijeti pet gledišta s kojih se postiže ovo duhovno stanje.
Prvo gledište: Allah, Slavljen neka je, čovjeku s nastupanjem starosti pokazuje pečat prolaska i nestanka na primamljivim dunjalučkim stvarima, te time potakne njegovo razumijevanje njihovih gorkih smislova. Na ovaj način odbije ga i požuruje da traži vječnost i neprolaznost umjesto prolaznog i nestalnog dunjaluka.
Drugo gledište: U čovjeku pobudi čežnju i želju da ode tamo gdje je već otišlo devedeset i devet posto njegovih voljenih s kojima je povezan i koji su se smjestili na drugom svijetu. Ta zbiljska ljubav navodi čovjeka da umiranje i smrtni čas primi s radošću i veseljem.
Treće gledište: Navodi čovjeka da osjeti beskrajnu slabost i bespomoćnost kroz neka stanja, te ga navodi da shvati to koliko je teret života težak te kako su životne obaveze velike, pa se u njemu rodi zbiljska težnja za vječnim odmorom i iskrena želja za prelaskom u drugi svijet.
Četvrto gledište: Čovjeku vjerniku kroz svjetlost imana objasni to da smrt nije uništenje, već je promjena mjesta, kao i to da kabur nije grotlo duboke jame, već vrata u blistave svjetove, a dunjaluk je u odnosu na ahiret, sa svim svojim užicima, ipak poput tijesnog zatvora.
Zato nema sumnje u to da izlazak iz dunjalučke tamnice i spasenje iz njegove tjeskobe u cvjetnjake ahiretskih bašči, potom preseljenje iz gorčine problematičnog materijalnog života na dunjaluku u svijet lagodnost, smirenosti i duhovnog poleta te istrgnuće iz gomile živih bića i njihove galame u prisutnost Božiju jeste jedno putovanje, pa i blagostanje, a za koje je vrijedno založiti se hiljadu i jedan put.
Peto gledište: Slušatelju Kur’ani-Kerima omogući znanje i spoznaju stvarnosti u njemu i svjetlom istine poučava ga o naravi dunjaluka, na način da zaljubljenost u dunjaluk i podilaženje njemu postane isprazno i besmisleno. Drugim riječima, on kazuje i dokaže čovjeku to da je ovaj svijet jedna Božija knjiga Sveopstojnog otvorena pogledima, njezini harfovi i riječi ne govore o sebi, već ukazuju na Biće njezinog Autora i na Njegova uzvišena svojstva i Lijepa Imena. Stoga, razumi njezine smislove i prihvati ih, a sebe liši njezinih uresa i nastavi svojim putem.
I znaj to da je on ahiretska njiva, pa je uzori i požnji njezine plodove te ih sačuvaj, a odvrati se od njezinog prolaznog korova i plijesni.
I znaj to da je on jedna garnitura ogledala u kojoj jedno slijedi iza drugog, pa spoznaj Onog Ko se odražava u njima, uočavaj Njegova svjetla, shvati smislove Njegovih Imena koja se ukazuju u njima i zavoli Imenovanog njima. A raskini svoju sponu s tim komadima stakla koji su podložni razbijanju i uništenju.
I znaj to da je on jedna pokretna tržnica, pa obavi kupovinu i prodaju koja se od tebe zahtijeva, a ne trči uzaludno za onima koji od tebe bježe i koji ti nisu nakloni, odnosno ne umaraj se bespotrebno.
I znaj to da je on jedno privremeno izletište, pa razgledaj svojim okom po njemu zbog pouke i pomno istraži lijepo skriveno lice okrenuto prema Vječno Lijepom, a odmakni se od ružnog i odvratnog lica okrenutog prema zadovoljenju prohtjeva i strasti. I ne plači poput malog djeteta kad se podignu zastori koji ti prikazuju lijepe prizore, te ne budi znatiželjan.
I znaj to da je on jedno ugostilište, a ti si u njemu jedan uvaženi gost, pa jedi i pij s dopustom plemenitog Vlasnika ugostilišta i iskaži Mu zahvalnost, i nemoj se kretati izvan granica Njegovih zapovijedi, a iz njega otputuj ne osvrćući se unazad. I nipošto se nemoj nametljivo miješati u stvari koje te se ne tiču niti ti išta koriste, i nemoj da se u njemu gušiš u prolaznim stvarima od kojih ćeš se ionako rastati.
Tako, ovim i sličnim pojavnim činjenicama, Allah, dž.š., čovjeka rastereti od mnogih patnji rastanka s dunjalukom, pokazujući na njemu tajne činjenice ovog svijeta, pa taj rastanak učini i lakšim, štaviše, onima koji su budni i svjesni učini ga dragim i tako pokazuje tragove Njegove sveobuhvatne milosti u svemu, i u svakom stanju.
Kao što Kur’ani-Kerim ukazuje na gornjih pet gledišta, tako i neki ajeti-kerimi također ukazuju na neka druga posebna gledišta.
Nesretan li je onaj ko nema udjela u ovih pet gledišta!
"Riječi"- Bediuzzaman Said Nursi