Ne volim ono što zalazi

• Kategorija: Blog
• petak, 18 Januar 2019 12:55
• Autor Mustafa
• Klikova: 1609

U vrijeme jacije, kad s vidika nestaje i svaki preostali trag dana te u njemu noć prekrije svijet, podsjećanje je i upozoravanje na Gospodarevo djelovanje “Onog Koji noć preobraća u dan“, a on je Moćan i Veličanstven u preokretanju one bijele stranice u ovu crnu. Podsjeća također i na Božanske procese “Onog Koji potčinjava Sunce i Mjesec“, a On je Mudri i Savršeni u preokretanju zelene i ukrašene stranice proljeća u bijelu i smrznutu stranicu zime. Ono također podsjeća i na Božanske poslove “Stvoritelja smrti i života“, ukidanjem preostalih tragova – tokom vremena – stanovnika kabura s ovog dunjaluka i njihovim potpunim preseljenjem u drugi svijet. Vrijeme je to, dakle, koje podsjeća na uzvišeno djelovanje i na manifestiranje ljepote “Stvoritelja Zemlje i nebesa“, i na razotkrivanje drugog, prostranog, živopisnog, vječnog i ogromnog svijeta, a na smrt tjeskobnog, prolaznog i bezvrijednog dunjaluka, i na njegovo potpuno uništenje u strahovitoj agoniji.

Period je to – ili stanje – koji potvrđuje da Istinski Vladar ovog svemira i Obožavani i Onaj Koji je istinski vrijedan obožavanja i voljenja, ne može biti niko osim Onog u Čijoj je moći da noć, dan, zimu, ljeto, dunjaluk i ahiret preobraća s jednakom lahkoćom kao što je prelistavanje stranica neke knjige; On ispisuje i uspostavlja, briše i smjenjuje, a to je položaj samo Apsolutno Moćnog, a čija je vlast izvršna za sve.

Ljudski duh, a koji je do krajnosti nemoćan i sasvim siromašan i ovisan, i koji se uznemirava tminom budućnosti i strahuje od onog čime ga zastrašuju dan i noć, potiče čovjeka da kod obavljanja jacije-namaza  – u navedenom smislu – ponavlja po uzoru na Ibrahima, a.s.,                      لاَۤ اُحِبُّ اْلاٰفِلِينَ  “Ne volim ono što zalazi”, te se namazom sklanja na kapiju Onog Koji se obožava i Koji je Neprolazan, i Kojeg se voli, a da neće nestati; i tiho se obraća Trajnom i Vječnom na ovom prolaznom dunjaluku, u ovom prolaznom svijetu, u ovom mračnom životu i tmurnoj budućnosti, a da bi se na sve strane dunjaluka razasula svjetlost iz tog trenutačnog druženja i kratkotrajnog obraćanja, te unijelo svjetlo u njegovu budućnost i zacijelile rane odlaska i rastanka od svih dragih stvari, bića, osoba, prijatelja i voljenih, okretanjem u smjeru milosti Milostivog, Samilosnog, traženjem svjetla upute, i zaboravljanjem dunjaluka koji je njega učinio zaboravnim i koji je skriven iza noći.

Tako otvori potištenost svojeg srca i ojađenost grudi, na pragu kapije te Milosti, a kako bi obavio završnu dužnost pred ulazak u neizvjesnost, iza koje ne zna šta će biti s njim, u snu koji nalikuje na smrt; te da zaključi svesku svojeg dnevnog učinka jednom lijepom završnicom. Zbog svega toga podiže se da obavi namaz i stekne počast pojavom pred Onim Koji je Obožavani i Vječno Voljeni, umjesto prolaznih voljenih; te se uspravi u stavu pred Onim Koji je Moćan i Plemenit, umjesto svih onih nemoćnih i prosjačkih kreatura; te da se uzvisuje ukazivanjem pred prisutnošću Onog Koji je Hafizi- Rahim, i spasi se od zlodjela štetnih zlotvora pred kojima strepi.

On, tako, započinje namaz El-Fatihom, dakle, pohvalom i veličanjem Gospodara svjetova, Plemenitog i Milostivog, Koji je Apsolutno Savršeni i Apsolutno Bogati, umjesto hvaljenja stvorenja koja nemaju nikakvog utjecaja niti su dostojna pohvale, nego su nesavršena i siromašna; kao i umjesto ostanka u poniženju njihovoga hvalisanja i prigovaranja. On svojom sićušnošću i neznatnošću uzlijeće do stepena obraćanja اِيَّاكَ نَعْبُدُ“Tebi se klanjamo”, a iskazivanjem pripadništva Vladaru Sudnjeg dana i Suverenu Bespočetnosti i Beskonačnosti uzlijeće do položaja počasnoga gosta i pozicije uglednog službenika u ovom svemiru.

Zatim riječima اِيَّاكَ نَعْبُدُ وَاِيَّاكَ نَسْتَعِينُ   “Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo” prinosi obožavanje i zahtjev za pomoć vrhunskog džemata i najšire zajednice svih stvorenja.

Riječima:اِهْدِناَ الصِّرَاطَ الْمُسْتَقِيمَ  “Uputi nas na Pravi put”, traži uputu na Pravi put, koji je Njegov svijetli put što kroz neprozirnost budućnosti dovodi do vječnog blagostanja.

Zatim, on razmišlja o Allahovoj veličini, i promatra kako su, poput usnulih biljaka i životinja, ova zaklonjena sunca, ove budne zvijezde, kako je svako od njih po jedan poslušni vojnik, jedna poslušna vojska potčinjena Njegovoj zapovijedi, te kako je svako od njih tek jedna lampa u ovom Njegovom domu za goste, i svako od njih je uposleni službenik, te kliče u znak veličanja Allahu ekber, a da bi potom prešao na ruku'.

Zatim, duboko razmišljajući o vrhunskoj sedždi svih stvorenja, tj. kako su sve brojne vrste bića svake godine i svake vremenske epohe – poput usnulih stvorenja u ovoj noći – pa čak i sama Zemlja i cijeli univerzum, su poput jedne disciplinirane armije, štaviše, poput jednog poslušnog vojnika kad se po naredbi كُنْ فَيَكُونُ“Budi, i ono bude” raspusti s dužnosti, dakle, kad budu poslani u svijet nevidljivog, spuštaju se u savršenoj disciplini na sedžadu zalaska i čine sedždu uz povik Allahu ekber.

Ona, nakon toga, povikom oživljavanja i buđenja poteklog iz zapovijedi  كُنْ فَيَكُونُ  “Budi i ono bude”, u proljeće budu proživljena i izvedena, neka potpuno ista, a neka slična, i svi se poslušno i ponizno uspravljaju i stavljaju u pripravnost pred svojim Istinskim Gospodarem, spremni za izvršavanje zapovijedi.

Ovaj, dakle, nejaki čovjek, slijedeći primjer tih stvorenja, pada ničice na dvoru Milostivog i Savršenog, Samilosnog i Lijepog, izgovarajući Allahu ekber, u zaljubljenosti s golemim divljenjem i u samoporicanju krcatom vječnošću, s poniznošću krunisanim dostojanstvom.

Sigurno si shvatio to da je obavljanje jacije-namaza, izgovarajući Allahu ekber, svojevrsno spuštanje na sedždu, a zapravo jedno uzlijetanje i uspon sličan Miradžu. Shvatio si, dakle, koliko je to divna dužnost, ugodna obaveza, uzvišena služba, časno i slasno robovanje, razborita i prihvatljiva obaveza, jedna ozbiljna temeljna činjenica.

Slijedi, dakle, to da je svako od ovih namaskih vremena jedan pokazatelj ogromne vremenske promjene i ukaz masivnih Gospodarevih procesa, znak spuštanja svih Božanskih blagodati. Stoga je određivanje farz-namaza, a koji je dug i odgovornost, u dotičnim vremenima, ustvari, krajnji domet mudrosti.

سُبْحَانَكَ لاَ عِلْمَ لَنَاۤ اِلاَّ مَا عَلَّمْتَناَ اِنَّكَ اَنْتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ

اَللّٰهُمَّ صَلِّ وَسَلِّمْ عَلٰى مَنْ اَرْسَلْتَهُ مُعَلِّماً لِعِبَادِكَ لِيُعَلِّمَهُمْ كَيْفِيَّةَ مَعْرِفَتِكَ وَالْعُبوُدِيَّةِ لَكَ وَمُعَرِّفاً لِكُنُوزِ اَسْمَاۤئِكَ وَتَرْجُمَاناً ِلاٰيَاتِ كِتَابِ كَاۤئِنَاتِكَ وَمِرْاٰةً بِعُبوُدِيَّتِهِ لِجَمَالِ رُبُوبِيَّتِكَ وَعَلٰۤى اٰلِهِ وَصَحْبِهِ اَجْمَعِينَ وَارْحَمْناَ وَارْحَمِ الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ اٰمِينَ بِرَحْمَتِكَ يَاۤ اَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ

 “Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa osim onog čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.“

Moj Allahu, Tvoj salavati-selam neka je na onog koga si poslao da bude učitelj Tvojim robovima, da ih pouči načinu spoznaje Tebe i robovanja Tebi, i da bude donosilac predstave o riznici Tvojih imena, i interpretator ajeta iz knjige svemira, i ogledalo ljepote Tvojeg gospodarenja; i na njegovu porodicu i Ashabe, sve skupa.

I smiluj nam se, smiluj se mu'minima i mu'minkama!

Amin, tako ti Tvoje milosti, Najmilostiviji Milosniče.

"Riječi"-‬Bediuzzaman Said Nursi