nosilac ogromnog savršenstva

Kategorija: Blog
petak, 25 Februar 2022 12:55
Autor Abdullah
Klikova: 1166

TREĆI PLOD POTVRDE BOŽIJE JEDNOĆE

Ovaj plod je okrenut prema svjesnim bićima, a naročito čovjeku.

Tajnom potvrde Božije Jednoće, čovjek je nosilac ogromnog savršenstva među svim stvorenjima, najskupocjeniji plod svemira, najfinije i najodličnije među svim stvorenjima, najsretnije živo biće i sagovornik Gospodara svjetova dostojan da bude Njegov namjesnik i miljenik. Čak su i sve odlike čovječnosti i najuzvišenije ljudske svrhe vezane uz božansko jedinstvo, i ostvaruju se tajnom potvrde Božije Jednoće. U suprotnom, da nije tog jedinstva čovjek bi postao najnesretnije stvorenje, najprimitivnije biće, najjadnija životinja, najtragičnije svjesno biće, i najviše bi podnosio patnju i muke. Jer, čovjek u sebi nosi beskrajnu nemoć, a ima bezbroj neprijatelja, vječno posjeduje neograničenu neimaštinu i beskrajne potrebe. Pored toga, njegovo je biće opremljeno raznim pomagalima i čulima, toliko da može njima osjetiti stotine hiljada vrsta patnji i kušati stotine hiljada vrsta užitaka. Uz to, on ima takve ciljeve i želje kojima može ugoditi samo neko čija se vlast sprovodi u cijelom svemiru.

Tako, naprimjer: u čovjeku postoji žarka i uporna želja za vječnošću. Tu njegovu želju može ostvariti isključivo neko ko cijelim svemirom raspolaže s apsolutnom lahkoćom, i ko će zatvorivši vrata ovog svijeta otvoriti vrata budućeg svijeta, kao da otvara vrata jedne sobe i zatvara vrata druge sobe.

U čovjeku postoje hiljade pozitivnih i negativnih želja poput ove želje za vječnošću. Te se želje protežu u beskonačnost i zauvijek, i rasprostiru cijelim svijetom. Pa onaj ko može ublažiti i umiriti te želje i izlječiti duboke rane nemoći i siromaštva, jeste isključivo Jedan i Jedini Koji tajnom jednoće drži u rukama uzde čitavog svemira.

Tako isto čovjek posjeduje skrivene, istančane i djelimične zahtjeve za lagodnošću i mirom u srcu, a također i sveobuhvatne univerzalne svrhe što su osnov za vječno održanje i blagostanje duha, tako da ih za njega može ostvariti samo neko ko vidi nevidljive i najprozirnije zastore što se ukazuju iz srca i obraća pažnju na njih; i ko čuje najnečujnije glasove i odgovara im; i ko posjeduje moć da nebesa i Zemlju podredi uzvišenim funkcijama jednako kao što jednog potčinjava komandi discipliniranog vojnika. Isto tako, sva ustrojstva i čula čovjekova tajnom božanskog jedinstva zauzimaju visoko mjesto, dok kroz nevjerništvo i širk padaju na najdublje dno.

Naprimjer: razum, koji je najnaprednije i najvrijednije čovjekovo pomagalo, ako se upotrijebi tajnom Božije Jednoće, postane dragocjeni ključ što otvara uzvišene božanske riznice i hiljade trezora svemira; međutim, ako taj razum tumara u kaljuzi širka i nevjerništva, on postane oruđe kažnjavanja i sredstvo nesreća, što u sebi nagomilava sve tragične patnje iz prošlosti i užasne strahove iz budućnosti.

I, naprimjer: ako nježnosti i saosjećajnosti, što su najfinije i najugodnije ljudske osobine, ne bi priskočilo u pomoć vjerovanje u Božiju Jednoću, pretvorile bi se u izgarajuće mučenje, patnju rastanka i ranu sažaljenja. Time bi se one izopačile u ogromnu nesreću, što čovjeka obara na najjadnije dno. Naime majka, recimo, ako ne mari za Allaha, izgubivši svoje jedino dijete zauvijek, osjeća tu izgarajuću patnju u potpunosti.

I, naprimjer: ako je ljubav, što je najslađe, najprijatnije i najuzvišenije osjećanje u čovjeku, potkrepljena tajnom božanskog jedinstva, ona sićušnog čovjeka učini širokim, ogromnim i veličanstvenim koliko i svemir; ona ga čak učini voljenim sultanom svih stvorenja. Međutim, ista ta ljubav, ukoliko se, ne daj Bože, ponizi do širka i nevjerništva, pretvori se u ogromnu nesreću. Ona tako razdire čovjekovo slabo srce rastancima sa njegovim nebrojenim voljenim zauvijek, jer ih smrt i nestanak stalno briše, mada razne vrste zabave i zaborava, koje ga zakratko učine bezbrižnim odlažu osjećaj patnje u tom čovjeku, jer naizgled razbijaju taj osjećaj i svijest.

Pa ako stotine čovjekovih čula i pomagala usporediš sa trima u navedenim primjerima, shvatit ćeš tada u kojoj mjeri je vjerovanje u Božiju Jednoću osnov ljudskih savršenstava.

Zadovoljit ćemo se ovim kratkim ukazom na treći plod, budući da je detaljno i dovoljno uz dokaze razrađen u više od dvadeset poslanica zbirke Svjetiljka Nura.

Povod koji me je doveo do ovog ploda i naveo na njega je sljedeći osjećaj:

Jednog dana, dok sam se nalazio na vrhu brda, ukazao mi se kroz duhovnu budnost što je rastjerala maglu nemarnosti, grob u punom svom smislu, i smrt u svoj svojoj stvarnosti, i pokazao mi se prolazak i nestanak u svim svojim žalosnim i dirljivim prikazima. Ljubav za besmrtnošću usađena u moju narav, kao i u narav svih drugih ljudi, se ražestila i ispriječila pred tim prizorom, te se pobunila protiv prolaznosti. U meni prema pripadnicima moje vrste, ljudskog roda, uzavriješe osjećaji sažaljenja i saosjećanja, a uzjoguniše se protiv groba i umiranja časnih vjerovjesnika, dobrih i poštovanih ljudi među evlijama i ljudima izbistrenog duha, prema kojima gajim žarku ljubav, veliko poštovanje i dostojno uvažavanje, i za koje sam inače čvrsto vezan.

Nasuprot ovog stanja, ja se osvrnuh na svih šest strana, kako bih odatle crpio utjehu, ali nisam pronašao ništa što bi me utješilo. Jer strana prošlosti se pretvorila u ogromnu i široku grobnicu; strana budućnost je bila mračna i jeziva; strana iznad također stravična i užasna; i strana ispod, a tako isto i ostale strane, desno i lijevo, sve su izazivale bolna i tragična stanja. Vidio sam i kako sve bezbrojne štetne stvari navaljuju na mene. U pomoć mi je priskočila tajna potvrde Božije Jednoće i spasila me iz stanja u kojem sam se nalazio. Uklonivši zastor s mojih očiju, pokazala mi je stvarnost svih tih strana, govoreći: “Pogledaj!” Prvo sam pogledao na jezivu stranu smrti koje sam se toliko plašio, i vidjeh da je umiranje za nosioce imana oslobođenje s dužnosti, a smrtni čas otpusni karton. Smrt je, dakle, premještaj, čekaonica i kapija u vječni život. Ona je oslobođenje iz zatvora ovog svijeta u bašče budućeg svijeta. Ona je iščekivana svečanost dolaska u dvor Milostivoga, Samilosnoga, gdje se uzima nagrada za rad. Ona je poziv u svijet blagostanja.

Shvativši uvjerljivu stvarnost smrti, zavolih je.

Zatim pogledah na prolaznost i nestanak; vidjeh kako odlazak stvari znači obnavljanje njih i njima sličnih. On je, dakle, ugodno i slatko osvježenje, slično obnavljanju filmskih scena i slično osvježavanju mjehurića tekuće vode pod sunčevom svjetlošću. Otuda sam se uvjerio da prolazak i nestanak stvari jeste zapravo proces obnavljanja divnih ukaza Božijih Lijepih imena, i funkcija što je, došavši iz svijeta nespoznajnog, stvari vrše u sklopu obilaska i izleta pojavnim svijetom. To su mudre manifestacije ljepote Božijeg gospodarenja, i kroz njih sva bića vrše funkciju ogledala okrenutih prema Vječnoj božanskoj dotjeranosti.

Zatim pogledah na svih šest strana i vidjeh da tajnom Božijeg Jedinstva one blješte toliko jarko da bljesak njihove svjetlosti gotovo da zaslijepi oči. Vidjeh da prošlost više nije velika grobnica, nego s pretvorila u doček, kako bi bila svijetlo sastajalište i sjelište dragih osoba, i sjedište hiljada svijetlih prizora.

I na stvarno lice hiljada drugih stvari sam, tako, pogledao na način kao u dvije spomenute stvari. Primijetio sam da one izazivaju samo radost i veselje i navode na zahvalnost.

I ovaj moj osjećaj i duhovno iskustvo navedeno u trećem plodu su pojašnjeni uz nepobitne univerzalne i pojedinačne dokaze u zbirci Svjetiljka Nura, i to čak u četrdeset njezinih dijelova, a naročito u Dvadeset šestom odsjaju (Poslanici starcima), i u njezinih trinaest nada. Tu su, naime, razjašnjeni jasno, da ne može biti jasnije. Stoga sam u ovom Stavu skratio tu obimnu temu.

Said Nursi – Iz djela Zračci