čin stvaranja

Čin stvaranja

Tačno! Čin stvaranja uočljiv u bićima oličen je s određenom kakvoćom i izdvojenom metodom, te jasno dokazuje da Izumitelj jeste posjednik velike moći i slobodne volje, da pri stvaranju bilo čega, a naročito živog bića, zna i vidi sve stvari, pa i cijeli svemir, i zna povezanost svake stvari za svemir, a zatim tu stvar postavlja na prikladno mjesto i osigurava joj održanje na tom mjestu. Znači, da uzročnosti koje ne posjeduju znanje ni u kom slučaju nisu sposobne biti njeni činitelji.

Zaista, jedno kreativno djelo – bez obzira koliko sitno bilo – snažno dokazuje, tajnom Božije sveopstojnosti – da je ono izravni čin Stvoritelja svemira. Na taj način djelo koje se odnosi na stvaranje, recimo, pčele, s dva gledišta dokazuje da pripada Stvoritelju svemira i Gospodaru svih svjetova.

Prvo gledište jeste istovremeno vršenje iste funkcije od strane te pčele i svih pčela na cijeloj Zemlji, što nam dokazuje da je ovaj djelimični čin kojeg opažamo kod jedne pčele samo vršak jednog općeg djelovanja koje obuhvata cijelu Zemlju. Odnosno, znači da Onaj Ko je Vlasnik i Činitelj tog ogromnog djela Vlasnik je i tog djelimičnog čina.

Drugo gledište: Kako bi neko bio vlasnik i činitelj ovog djelimičnog čina usmjerenog na stvaranje dotične pčele, potrebno je da poznaje uvjete za život te pčele, njena ustrojstva i odnose sa svemirom, kao i način osiguranja njenog života i preživljavanja, te, dakle, nužno proizlazi to da mora posjedovati izvršnu vlast nad cijelim svemirom, kako bi taj čin učinio kompletnim i savršenim.

Drugim riječima, i najsitniji djelimični čin s ova dva gledišta dokazuje da je on svojina Stvoritelja svega.

Ono što najviše začuđuje čovjeka, i što privlači njegovu pozornost jeste sljedeće: Dok Božija Bespočetnost, koja je najosobenija karakteristika Božanskog položaja i najobaveznije svojstvo Najsvetijeg Bića Vladara, posjeduje najjači nivo postojanja, a to je ‘nužnost’, najstabilniji stepen bivanja, a to je ‘apstraktnost i nematerijalnost’, najudaljeniji vid od prolaznosti, a to je ‘apsolutna oslobođenost od prostora’, najsigurnije i najsvetije svojstvo bivanja, kao i najnepodložnije promjeni i nestanku, a to je ‘jednoća’; to što čovjeka začuđuje, što izaziva njegovu zabrinutost i privlači pažnju jeste dodjeljivanje i pripisivanje svojstava bespočetnosti i vječnosti eteru, česticama i sličnim materijalnostima koje ustvari, posjeduju najslabiji nivo bivanja i njegov niži stepen, i koji zauzimaju vid i položaj najpodložniji promjenama i transformaciji, koji su najrasprostranjeniji u svemiru i koji posjeduju neograničeni multiplicitet. Dakle, pripisivanje bespočetnosti ovim tvarima i njihovo zamišljanje bespočetnim te umišljanje da su neki Božiji tragovi nastali iz njih nije ništa drugo do neistina i sasvim suprotno od stvarnosti, sasvim udaljeno od logike razuma i očigledno pogrešno, što smo već dokazali čvrstim dokazima u mnogim Poslanicama.

“Odsjaji”-Bediuzzaman Said Nursi