Za razmišljanje

• Kategorija: Blog
• subota, 01 Januar 2011 01:00
• Autor Abdullah
• Klikova: 2918

Ako su tvoja volja i sloboda izbora djelimične, povjeri svoje poslove Apsolutnoj volji svoga Gospodara. Ako ti je moć malehna, osloni se, onda, na moć Apsolutog Moćnika! Ako je tvoj život prolazan i kratak, razmišljaj o trajnom i neprolaznom životu! Ako je tvoj boravak kratak, ne žalosti se, jer tebi pripada jedan neograničeni vijek! Ako ti je misao prozirna i blijeda, izloži se, onda, svjetlosti sunca Kur’an-i kerima! Osmotri svjetlom imana da bi ti svaki pojedini kur’anski ajet predao svjetlost poput blistavo svjetlucavih zvijezda, umjesto tračka tvoje ugasnute misli! Ako su tvoja očekivanja i patnje neograničene, beskrajna nagrada i neograničena milost čekaju na tebe. I ako su tvoji ciljevi i težnje bez granica, nemoj se brinuti razmišljajući o njima, njih ne možeš zbiti u ovaj dunjaluk, nego je njihovo mjesto jedna druga zemlja, a Onaj 

Koji će ih ispuniti je neko drugi.

 I još, obraćajući se čovjeku, kaže: 

Čovječe! Ti nemaš vlast sam nad sobom, nisi sam svoj vlasnik, nego si podanik Moćnoga, čija je moć apsolutna, Milostivoga, čija je milost apsolutna. ...

On nosiocu imana kaže:

 Ako su tvoja volja i sloboda izbora djelimične, povjeri svoje poslove Apsolutnoj volji svoga Gospodara. Ako ti je moć malehna, osloni se, onda, na moć Apsolutog Moćnika! Ako je tvoj život prolazan i kratak, razmišljaj o trajnom i neprolaznom životu! Ako je tvoj boravak kratak, ne žalosti se, jer tebi pripada jedan neograničeni vijek! Ako ti je misao prozirna i blijeda, izloži se, onda, svjetlosti sunca Kur’an-i kerima! Osmotri svjetlom imana da bi ti svaki pojedini kur’anski ajet predao svjetlost poput blistavo svjetlucavih zvijezda, umjesto tračka tvoje ugasnute misli! Ako su tvoja očekivanja i patnje neograničene, beskrajna nagrada i neograničena milost čekaju na tebe. I ako su tvoji ciljevi i težnje bez granica, nemoj se brinuti razmišljajući o njima, njih ne možeš zbiti u ovaj dunjaluk, nego je njihovo mjesto jedna druga zemlja, a Onaj

 Koji će ih ispuniti je neko drugi.



I još, obraćajući se čovjeku, kaže:

 Čovječe! Ti nemaš vlast sam nad sobom, nisi sam svoj vlasnik, nego si podanik Moćnoga, čija je moć apsolutna, Milostivoga, čija je milost apsolutna. Nemoj se, onda, opterećivati podnoše-njem životnih tegoba, jer Onaj Koji je dao život, On njime i upravlja!

Osim toga, dunjaluk nije prepušten sam sebi, nije bez vlasnika! Ti se, zato, nemoj brinuti radi njega i sebe opterećivati njegovim teretom, a svoju misao opterećivati njegovim stanjima. Jer njegov Vlasnik je mudar, njegov Gospodar je znan, a ti si samo gost kod Njega! Nemoj se, onda, nametljivo uplitati u stvari, niti unositi zbrku iz svoga neshvaćanja.

Pored toga, ljudi i životinje nisu zapuštene stvari, nego su dužnosnici i izvršitelji, pod nadležnošću. Pod nadzorom su Mudrog i Milostivog. Nemoj svome duhu nametati da guta patnju svojim razmišljenjem o njihovim tegobama i mukama, niti nastoj svoju saosjećajnost prema njima staviti ispred milosti njihovog Milostivog Stvoritelja.

 Uza sve to, uzde onih koji su u neprijateljskom stavu prema tebi, od mikroba pa do kuge, nevremena i zemljotresa, a i uzde svega drugoga u rukama su Milostivog i Mudrog.

On je mudar i od Njega ne potiče nikakva ispraznost, i milostivan je, a milost Mu je nepregledna! Sve što On čini, nosi trag finoće i brižljivosti.

Također kaže:

Ovaj svijet, iako je prolazan, stvara pretpostavke za vječni svijet. I mada je nestalan i privremen, ipak urađa neprolaznim plodovima, i ukazuje divne pojave vječnih Božijih Lijepih imena. I mada su njegove ugodnosti malobrojne, a patnje mnogobrojne, ipak su finoća, prijaznost i dobrota Milostivog, Samilosnog, istinski i neprolazni užici. Čak i bolovi proizvode duhovne užitke sa gledišta zarađenih sevapa i ahiretske nagrade. Budući da je zona dozvoljenog prostrana dovoljno da i duh i srce i duša mogu uzeti svoj potpuni užitak i zadovoljstvo, ne prilazi, onda, zoni nedozvoljenog! Jer svaki pojedini užitak iz te zone nekada donosi sa sobom hiljadu patnji, a uz to je uzrok uskraćivanja užitka i ukaza počasti kod Milostivog i Plemenitog, što su jedno čisto, nepomućeno, trajno i neprolazno zadovoljstvo.

Iz prethodnog se jasno pokazuje da put zablude ponire čovjeka do najnižih nizina, do granica odakle su bilo kakva civiliziranost i bilo kakva filozofija nemoćne pronaći izlaz. Čak i ljudski napredak i visoki znanstveni nivo kojeg je čovjek dostigao, nemoćni su izbaviti ga iz te jame neprozirne tmine što ispunjava zabludu nevjerništva.



Dok Kur’an-i kerim čovjeka – kroz iman i dobra djela – i sa najnižih nizina podiže do najviših veličina, razjašnjava mu nepobitne dokaze i pred njim podastire uvjerljive argumente. On zatrpava duboke ponore nivoima duhovnog uspona i ustrojstvima duhovnog savršenstva. Uz to čovjeku, sa savršenom lahkoćom, olakšava dugačko, iscrpljujuće i burno putovanje u vječnost, i čini ga jednostavnim za njega. Pokazuje provodnik i sredstva preko kojih on može prevaljivati razdaljinu od hiljadu, pa čak i pedeset hiljada godina u jednome danu.

Tako upućivanjem čovjeka na spoznaju Allaha i na činjenicu da je Allah, dželle šanuhu, Vladar Bespočetnosti i Vječnosti, ogrće ga u ogrtač pobožnosti i unapređuje ga u nivo poslušnog roba i zaduženoga gosta Uzvišenog Bića, te mu osigurava savršenu opuštenost na njegovom dunjalučkom putovanju ispunjenom gostoprimstvom, i u naseljima Berzaha i u zemlji Ahireta. I kako god se odani vladarev činovnik s lahkoćom kreće u zoni pod vladarevom ovlašću, i premješta prolazeći kroz oblasne granice brzim sredstvima poput aviona, broda ili voza, tako isto i čovjek koji se svojim vjerovanjem vezao za Bespočetnog Vladara, i pokorio Mu se svojim dobrim djelom, prolazi kroz gostoprimljiva dunjalučka naselja i kroz zone svijeta Berzaha i ahiretskog okupljanja, prelazi preko njihovih širokih i nepreglednih granica brzinom munje i buraka, sve dok ne pronađe trajno blagostanje.. Kur’an-i kerim ove činjenice nepobitno potvrđuje i jasno ističe izbistrenim ljudima i evlijama.

Zatim se Kur’anska istina nastavlja, govoreći:

 O mu’minu, nemoj svoju neograničenu sposobnost ukazivanja ljubavi trošiti na sebe i svoju dušu što nagoni na zlo, koja je ružna i manjkava, za tebe zla i štetna! Nemoj da ona bude tvoja draga i voljena, a niti njezine prohtjeve učini predmetom svoga obožavanja! Naprotiv, tu svoju neograničenu sposobnost ljubavi posveti Onome Koji je dostojan beskonačne ljubavi, Onome Koji je moćan ukazati ti beskrajnu dobrotu, i može te usrećiti blagostanjem koje nema kraja. Koji će te usrećit i obasipanjem Svojih blagodati na sve one s kojima si ti spojen vezama. On je Taj Kome pripada Apsolutno savršenstvo i Sveta ljepota, neprikosnoveno čista od svake manjkavosti, nedostatka, prolaznosti i iščezavanja.

Njegova ljepota nema granica, a sva Njegova imena su Lijepa i Krasna. U svakom Njegovom pojedinom imenu nalazi se svjetlost finoće i ljepote kojoj nema kraja. I Džennet sa svim svojim ugodnostima, ljepotama i blagodatima, jeste tek jedan ukaz i pojava ljepote Njegove milosti i milosti Njegove ljepote. Sva draga i dopadljiva dotjeranost i ljepota i sveukupna savršenstva i vrline u cijelome svemiru, tek su signali Njegove ljepote i dokazi Njegovog, Slavljen je On, savršenstva. 

Također saopćava: 

Čovječe, izvorište ljubavi što izbija iz tvojih dubina, što pripada Allahu, dželle šanuhu, što veže se za Njegova Lijepa imena, i što je zaokupljeno Njegovim Uzvišenim atributima, nemoj trošiti i razbacivati na iščeznutljiva bića, niti je uzaludno rasipati na tebi beskorisna stvorenja. Jer tragovi i stvorenja su prolazni, dok su Lijepa imena, čija je manifestcija i ljepota vidljiva na tim tragovima i tvorevinama, trajna su i neprolazna. U svakom pojedinačnom Lijepom imenu i svakom pojedinom svetom svojstvu nalazi se na hiljade razina blagodati i ljepote i na hiljade kategorija savršenosti i ljubavi.



Pogledaj samo na Lijepo ime Milostivi: vidjet ćeš da je Džennet tek jedna od njegovih manifestacija, vječno blagostanje, samo jedan od njegovih odsjaja, a sva opskrba i blagodati razasute po cijelom dunjaluku, jedna su od njegovih kapljica.

 Zadrži pogled i porazmisli o ajet-i kerimima što ukazuju na gornju usporedbu između suštine sljedbenika zablude i bića nosilaca imana, sa gledišta života i sa gledišta funkcije:



"Mi smo čovjeka stvorili u skladu najljepšem, zatim ga u najnakazniji lik vraćamo; samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna"(Et-Tin: 4-6);

Drugi ajet:

"Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali"(Ed-Duhan: 29)



Ovi ajeti ukazuju na ishod svake od te dvije skupine. U svjetlu odmjeravanja i usporedbe koju smo donijeli, porazmisli o ajetima da bi uvidio njihovu uzvišenost i nadnaravnost! 

Što se tiče prvih nekoliko ajeta, prepuštamo Riječi jedanaestoj koja iznosi činjenicu nadnaravnosti koju oni sadrže, jer ona je detaljno razrađuje. A što se tiče preostalog ajeta, dat ćemo samo jedan nagovještaj o razmjerima uzvišenosti činjenice čiji smisao on sadrži, a ta je:

 On saopćava da nebesa i Zemlja ne oplakuju smrt sljedbenika zablude; istovremeno se ovim logički podrazumijeva ukaz na činjenicu da nebesa i Zemlja oplakuju odlazak nosilaca imana sa dunjaluka. Odnosno: budući da pristalice zablude poriču funkciju nebesa i Zemlje, optužuju ih za ispraznost, ne uviđaju smisao i važnost njihovu, narušavajući time njihova prava, pa čak ne znaju ni za njihovog Stvoritelja niti uviđaju njihovo ukazivanje na Tvorca, te ih tako obezvrjeđuju i zauzimaju neprijateljski, ponižavajući, i omalovažavaju odnos prema njima, neizbježno je, dakle, ne samo da nebesa i Zemlja neće oplakivati takve, nego ih čak i proklinju i raduju se njihovoj propasti.

Također, u neizravnom smislu, podrazumijeva se da nebesa i Zemlja oplakuju smrt nosilaca imana, jer ovi shvaćaju njihove funkcije, pravilno ih ocjenjuju, potvrđuju njihovu istinsku stvarnost, te – svojim imanom – razumijevaju smislove koje oni sadrže. A kad god porazmisle o njima, zadive se:

"Divno li su stvoreni! Divne li su funkcije koje oni vrše". Time im ukazuju vrijednost i uvažavanje koje oni s pravom zaslužju, jer ih obasipaju ljubavlju iz ljubavi prema Allahu, dakle, radi Allaha, smatrajući ih ogledalima što odražavaju ukaze Njegovih Lijepih imena.

Stoga, nebesa i Zemlja budu potreseni i ožaloste se zbog smrti nosilaca imana, te kao da oplakuju njihov odlazak!