Najbolji gost

• Kategorija: Blog
• nedjelja, 10 Mart 2024 18:55
• Autor Abdullah
• Klikova: 7082

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
“Mjesec Ramazan je onaj u kojem je objavljen Kur’an, koji je uputa ljudima i očigledan dokaz pravog puta i normativ za razlikovanje dobra od zla” (Al-Bekara: 185).
Prva tačka
Post mjeseca Ramazana spada među pet primarnih stubova Islama, i smatra se jednim od najveličanstvenijih islamskih obreda. Većina mudrosti i svrha kojima urađa post mjeseca Ramazana okrenuta je u pravcu ispoljavanja božanskog gospodarenja Uzvišenog Hakka, kao što je usmjerena i prema čovjekovom društvenom i privatnom životu, a također i u pravcu odgajanja i očišćenja duše, te iskazivanja zahvalnosti na Božijim blagodatima.

Postoje brojne mudrosti kojima je post blagoslovljenog Ramazana okrenut u pravcu zahvalnosti na blagodatima kojima nas je Tvorac izdašno obasuo. Jedna od njih je činjenica da hrana koju iz vladareve kuhinje donese poslužitelj ima svoju cijenu, kako je već rečeno u Riječi prvoj.
Smatralo bi se ludošću ako bi neko za tu rijetku hranu pomislio da je beskorisna i bezvrijedna, i ako ne bi saznao za njezinog stvarnog darovatelja, a istovremeno za nju poslužitelju davao darove i poklone. Tako isto i za neizmjernu hranu i bezbrojne blagodati koje je Uzvišeni Allah razasuo po površini Zemlje, On definitivno traži cijenu, a ta cijena je: iskazivati Mu zahvalnost na tim blagodatima. A pojavni uzroci i pojavni posjednici, koji prenose te blagodati, su u poziciji poslužitelja. Dok mi plaćamo poslužiteljima višu cijenu nego što zaslužuju, i osjajemo pod osjećajem zaduženosti prema njima, pa im čak ukazujemo poštovanje i zahvalnost više nego što im pripada, Stvarni Blagodarac, slavljen je On, Svojim slanjem tih blagodati zaslužuje da mu iskazujemo vrhunsku zahvalnost i pohvalu, i prema Njemu pokazujemo osjećaj zaduženosti i zadovoljstvo. Jer, On to zaslužuje, a i više od toga. Dakle, ukaz zahvalnosti Uzvišenom Allahu i iskaz zadovoljstva naspram tih blagodati, postiže se spoznajom činjenice da te blagodati i darovi dolaze izravno od Njega, priznanjem njihove vrijednosti, i osjećajem potrebe za njima.
Stoga, post mubarek Ramazana je ključ istinske i čiste zahvalnosti, i ogromne, opće pohvale Uzvišenom Allahu. Jer, većina ljudi ne shvaća vrijednost mnogih blagodati, za kojima inače ne osjećaju nužnu potrebu u drugim vremenima, pošto nisu izloženi mučenju i paćenju stvarnog gladovanja. Tako, naprimjer, oni koji su naduti od sitosti, ne uviđaju stepen blagodati što počiva u korici suhog hljeba, a naročito ako su imućni i dobro opskrbljeni. Međutim, vjernik za iftarom uviđa da je ta korica jedna skupocjena božanska blagodat, i to mu svjedoči njegovo čulo okusa. Zato postači u Ramazanu, od sultana do najbjednijeg siromaha, postižu duhovnu zahvalnost Uzvišenom Allahu proisteklu iz uviđanja ogromne vrijednosti tih blagodati. A i čovjekovo ustezanje od uzimanja hrane po danu čini da se on uvjeri kako je ona jedna istinska blagodat, govoreći sebi:
“Ove blagodati nisu moje vlasništvo, i ja ih nisam slobodan uzimati. One, dakle, pripadaju nekom drugom, i u osnovi su ukaz njegove blagodati i plemenitosti prema nama. Ja sad iščekujem njegovu naredbu”. Time je iskazao smisao zhvalnosti na tim blagodatima.
U tom obliku, post s mnogih gledišta postaje poput ključa zahvalnosti; zahvalnosti, kažem, koja je stvarna funkcija čovjekova.
Treća tačka
Jedna iz izobilja mudrosti posta okrenutih prema društvenom životu čovjeka jeste činjenica da su ljudi stvoreni različiti sa gledišta načina preživljavanja. Po tome, Uzvišeni Allah poziva bogate da pruže ruku pomoći svojoj braći siromasima. Oni ne mogu u potpunosti imati osjećaja za njihovu glad, osim kroz gladovanje nastalo putem posta. Pa, da nije posta, mnogi bogataši koji slijede svoje prohtjeve ne bi mogli razumjeti koliku potrebu siromasi imaju za sažaljenjem i milošću. Stoga saosjećajnost prema pripadnicima istog roda, usađena u biću čovjeka, jeste jedan temelj što potiče na istinsku zahvalnost, pošto bilo koji pojedinac može naći nekoga ko je u nekom pogledu siromašniji od njega, pa je dužan saosjećati s njime.
Pa da nema prisile da čovjek sam iskusi gorčinu gladi, niko se ne bi pobrinuo da ukaže dobročinstvo drugima, što je inače zahtjev obavezne saradnje kroz sponu saosjećajnosti među suvrsnicima. Čak i ako bi, ne bi to učinio pravilno, jer u sebi nema stvarni osjećaj i svijest za to stanje.
Četvrta tačka
Sa gledišta odgoja čovjekove duše, post Ramazana sadrži brojne mudrosti. Jedna od njih jeste da se nagonska duša po svojoj ćudi želi izbaviti iz svojih okova i biti slobodna, i ona se tako i odnosi prema sebi. Ona čak za sebe traži i umišlja božansko gospodstvo, i slobodno kretanje po svom ćejfu. Zato ona ne smatra da se ona zapravo uzgaja, razvija i stasa putem neizmjernih Božijih blagodati, a naročito ako živi u izobilju i ima moć na ovom svijetu; a nemarnost je podržava i potiče u tom stavu. Stoga ona nekontrolirano i nedopustivo proždire božanske blagodati poput životinje.
Međutim, u toku blagoslovljenog Ramazana, duša svakog čovjeka, od najimućnijeg bogataša do najbjednijeg siromaha, počinje razabirati stvari o sebi, te uviđa da ona nije vlasnik, nego vlasništvo, i da nije slobodna i neovisna, nego je podređena i rob. Shvaća, dakle, da bez naredbe ne može pružiti ruku kako bi izvršila i najmanji čin; čak je ne može ispružiti ni da uzme vodu. Otuda se oholost njezinog umišljenog gospodstva slama, te se prihvaća uzla robovanja Uzvišenom Allahu i izvršava svoju temeljnu funkciju, a to je iskazivanje zahvalnosti.
Peta tačka
Post Ramazana ima mnoge mudrosti sa gledišta vaspitanja duše što nagoni na zlo, popravljanja njezinog karaktera i njezinog oslobađanja od nasumičnih postupaka i kaprica. Spomenut ćemo jednu takvu mudrost.
Ljudska duša kroz nemarnost zaboravlja svoju bit, i ne vidi beskrajnu nemoć, neizmjernu neimaštinu i krajnje manjkavosti u svome karakteru. Ona čak ni ne želi vidjeti te stvar što počivaju u njezinoj suštini, pa ne razmišlja o svojoj krajnjoj slabosti, razmjerima svoje prolaznosti, i mjeri u kojoj je ona meta nevolja. Također zaboravlja i da je sačinjena od mesa i kostiju, koji se razgrađuju i brzo propadaju, pa se ponaša umišljeno kao da je od čelika, nepodložna smrti i prolasku, trajna i vječna. Vidiš je kako se ustremila na dunjaluk i baca se u njegov zagrljaj, noseći žestoku proždrljivost i ogromnu pohlepu, i veže se uz njega prisnim odnosima i neumjerenom ljubavlju. Ona čvrsto prijanja za sve što je ukusno i korisno, pa zaboravlja na svoga Stvoritelja, koji je uzgaja s punom saosjećajnošću i brižljivošću, te se baca u provaliju nemorala, zanemarivši svoj ishod i krajnje odredište svoga života, na ovom i budućem svijetu.
Budući da post Ramazana daje i najnemarnijim i najprkosnijim ljudima osjećaj slabosti, nemoći i neimaštine, i posredstvom gladi svaki od njih razmislivši o sebi i o svome praznom želudcu, uviđa potrebu u želudcu. Tako se prisjeti koliko je nemoćan i ovisan o Božijoj milosti i sažaljivosti, te duboko osjeti težnju da sasvim bespomoćnan, i izrazito siromašan, pokuca na vrata Božijeg oprosta, oslobodivši se faraonske oholosti svoje duše i pripravan da rukom smislene zahvalnosti time pokuca na vrata Božije milosti (ako mu nemarnost nije u potpunosti uništila viziju).
Šesta tačka
Jedna iz izobilja mudrosti u postu mubarek Ramazana sa gledišta okrenutog prema objavi Časnog Kur’ana, i sa gledišta činjenice da je Ramazan najvažnije vrijeme njegove objave, jeste sljedeće:
Budući da je Časni Kur’an objavljen u mubarek mjesecu Ramazanu, neophodno je otarasiti se niskih duševnih prohtjeva, i napustiti tračarije i besposlice, da bi se to nebesko obraćanje dočekalo na pristojan i doličan način, prisjećajući se vremena njegove objave o tom mjesecu i uživljavajući se u duhovna stanja bliska melekima. To se postiže odustajanjem od hrane i pića, učenjem Kur’ana kao da se njegovi ajeti svježe objavljuju, i njegovim slušanjem u tom osjećaju savršene skrušenosti; slušanjem božanskog obraćanja kako bi se čovjek uzdigao do visokog položaja i uzvišenog duhovnog stanja, kao da ga učač čuje od Časnog Poslanika, s.a.v.s..; čak izoštravajući svoj sluh kao da ga sluša od Džebraila, a.s., pa čak i od Praiskonskog Govornika, Allaha, slavljen je i uzvišen On; a zatim saopćavanjem i učenjem Časnog Kur’ana drugima u svrhu izlaganja jedne od mudrosti njegove objave.
Islamski svijet u toku mubarek Ramazana postaje poput džamije, i to zbilja ogromne džamije, čiji svaki ugao, čak i svaki stup, odjekuje i titra zvukom učenja miliona hafiza Časnog Kur’ana. Oni recitiraju taj nebeski govor i čine da on dođe do ušiju svih stanovnika Zemlje, te na divan način pokazuju jarko svjetlo istine časnog ajeta: “Mjesec Ramazan je onaj u kojem je objavljen Kur’an, koji je uputa ljudima i očigledan dokaz pravog puta i normativ za razlikovanje dobra od zla” (Al-Bekara: 185), praktično potvrđujući da je mjesec Ramazan uistinu mjesec Kur’ana. A od ostalih prisutnih u tom vrhunskom džematu, neki slušaju s punom skrušenošću i uvažavanjem, a neki i sami recitiraju te časne ajete.
Kako je samo ružno i odvratno istrgnuti se iz te presvete džamije dok je ona u ovako zadivljujućem stanju, i otići dahćući za hranom i pićem i slijedeći nagon duše što nagoni na zlo! Koliko će samo ta osoba biti predmet duhovne odvratnosti i gađenja džemata te džamije! Isti je slučaj i sa onima koji se protive postačima u mubarek Ramazanu. I oni u istom stepenu postaju meta duhovnog prezira i omalovažavanja cijelog Islamskog svijeta.
Sedma tačka
Post Ramazana sa gledišta sticanja koristi čovjeka, koji je inače došao na ovaj svijet kako bi uzgajao i trgovao za budući svijet, ima razne mudrosti. Mi ćemo navesti samo jednu od njih, a to je činjenica da nagrada za djela u toku mubarek Ramazana porasta hiljadostruko. Zna se da, kako se navodi u časnom hadisu, svaki proučeni harf Kur’ana donosi deset zasluga, i računa se kao deset dobrih djela, te za sobom povlači deset plodova dženneta. U mjesecu Ramazanu svaki harf proizvodi ne deset, nego hiljadu takvih ahiretskih plodova, i svaki harf iz ajeta poput Ajetu-l-Kursije otvara vrata pred hiljadama takvih dobrih djela da se na budućem svijetu spuste u vidu stvarnih plodova. Te zasluge se umnožavaju u danima petka tokom Ramazana, i dosežu trideset hiljada u noći Kadr.
Da, Časni Kur’an, čiji svaki harf donosi trideset hiljada vječnih plodova je poput svjetlosnog stabla, džennetskog stabla Tuba, pošto vjernicima u mubarek ramazanu donosi dobit tih trajnih i vječnih plodova što se broje milionima. Razmisli o ovoj unosnoj, vječnoj i presvetoj trgovini i pogledaj je, a zatim promisli o onima koji ne cijene vrijednost tih presvetih harfova kako treba; kako velik i nenadoknadiv je njihov gubitak?
Na taj način je blagoslovljeni mjesec Ramazan sasvim sličan jednom divnom sajmu ahiretske trgovine, ili jednom veoma aktivnom i unosnom tržištu za tu trgovinu. On je i poput vrhunski plodne i bogate plantaže gdje se uzgajaju ahiretski prinosi. On je i poput aprilske kiše što pospješuje rast i blagoslov djela. On je i poput veličanstvene proslave i divne, presvete ceremonije za izlaganje ljudske pobožnosti pred grandioznošću Božijeg gospodarenja i dostojanstvom Božijeg položaja.
Zbog svega toga je čovjek zadužen postom, kako se ne bi nemarno odavao ugađanju životinjskim potrebama nagonske duše, poput jedenja i pijenja, i kao bi se klonio ogrezanja u prohtjevima, strastima i stvarima koje ga se ne tiču. Tako on izašavši zakratko iz domena životinjskog i ušavši u domen sličan nivou meleka, kao da svojim postom postaje ogledalo što odražava božansku sveopstojnost; ili, ušavši u ahiretsku trgovinu i oslobodivši se kratkotrajnih ovosvjetskih potreba, kao da postane ahiretsko biće i duh u tjelesnoj pojavi.
Da, blagoslovljeni Ramazan postaču na ovom prolaznom svijetu, u ovom neodrživom življenju i u ovom krakotrajnom životu, donosi neprolazno življenje i vječni, dugotrajni život, i sadržava ga. Zato je moguće da samo jedan mjesec Ramazana urodi postaču plodovima života trajanja osamdeset godina. A činjenica da je noć Kadr, po izričitom tekstu Kur’ana, bolja od hiljadu mjeseci, jeste nepobitan dokaz ovog smisla.
I kao što jedan suvereni vladar u toku svoje vladavine, ili godišnje, odredi neke dane, bilo u spomen dolaska na vlast ili nekih drugih svečanih dana u svojoj zemlji, i proglasi ih kao prigode i praznike za svoje podaništvo, te vidiš kako se prema svojim iskrenim i zaslužnim podanicima u tim danima ne odnosi po uobičajenim zakonima, nego prema njima ispoljava posebno dobročinstvo, blagodati i dobrotu; poziva ih na svoj dvor izravno, bez zaklona, i ukazuje im svoju posebnu pažnju, okružuje ih svojom plemenitošću i izuzetnim postupcima; i pokazuje svoju izdašnost prema njima svojom plemenitom naklonošću;
tako isto i Praiskonski Moćnik, Posjednik veličine i počasti, koji je Suvereni vladar bespočetnosti i vječnosti, i Veličanstveni vladar osamnaest hiljada svjetova, slavljen je On, poslao je u mjesecu Ramazanu Svoje mudre nebeske zapovijedi Mudrog Kur’ana upućene tim hiljadama svjetova. Stoga ulazak tog blagoslovljenog mjeseca u svojstvo praznika, divne i posebne božanske prigode, i fenomenalnog božanskog sajma, veličanstvenog duhovnog zbora, jeste nužna pretpostavka mudrosti. Pa budući da se mjesec Ramazan pojavljuje u tako predivnoj prigodi i radosnoj proslavi, onda je neophodno da u njemu bude naređen post, kako bi se ljudi donekle uzdigli iznad miskih životinjskih aktivnosti. Savršenstvo u tom postu se postiže činom da se sva ljudska osjetila, poput oka, uha, srca, mašte, i misli navedu na neku vrstu posta, kao što ga obavlja želudac. Odnosno, odvraćanjem tih osjetila od zabranjenih, besmislenih i beznačajnih stvari, i njihovim navođenjem na pobožnost zasebnu za svako od njih.
Pa, naprimjer: čovjek navikava svoj jezik na post od laži, trača i neumjesnog govora i sprečava ga od toga, a osvježava taj jezik učenjem Časnog Kur’ana, zikra, slave i hvale Allaha, salavata na Časnog Vjerovjesnika, s.a.v.s., i traženja oprosta, te sličnih vrsta zikra.
Ili, naprimjer: čovjek obara i odvraća pogled od nedozvoljenih ženskih osoba, zatvara uši pred besramnim govorom, a oči i uši natjeruje da gledaju s poukom i slušaju govor Istine i Časni Kur’an. On i ostala osjetila navikava na neku vrstu posta.
Imajući na umu da je želudac jedna ogromna fabrika, ukoliko on obustavi rad kroz post, onda ostale, manje radionice sasvim lahko i jednostavno obustave svoj rad.
Osma tačka
Jedna od mnogih mudrosti posta mubarek mjeseca Ramazana vezana za čovjekov lični život u sažetku glasi kako slijedi:
U postu postoji jedna vrsta blagotvornog lijeka za čovjeka, a to je fizička i duhovna okrepa i čilost potvrđena medicinom. Naime, kad god se ljudska duša ponaša raskalašeno u jelu i piću, to čovjeku nanosi materijalne štete u njegovom ličnom životu. Isto je tako i u njegovom duhovnom životu, jer kad god proždire sve što mu naleti, ne gledajući da li je to halal ili haram, to mu zatruje i iskvari duhovni život. Čak dospije i dotle da se njegova nagonska duša osili i bude neposlušna i nepokorna srcu i duhu, nego uzme uzde u svoje ruke i ponaša se nepromišljeno, slobodno i raspušćeno. Ona tada voda čovjeka za svojim prohtjevima, i ne nalazi se pod njegovom kontrolom i komandom.
Međutim, u mubarek Ramazanu, duša se postom navikne na neku vrstu kreposti, zbiljski se zalaže na putu očišćenja i disciplinira se, te se nauči pokoravati zapovijedima. Zato ne bude pogođena bolestima poteklim iz pretrpavanja jadnog želudca i gomilanja hrane jedne na drugu. Ona stekne sposobnost poslušnosti zapovijedima izdatim od strane uma i Šerijata, i prihvativši komadu da se ustegne od onog što je dozvoljeno, izbjegne zapadanje u nedozvoljeno, zbiljski nastojeći ne poremetiti duhovni život i ne pomutiti njegovu bistrinu.
Osim toga, apsolutna većina ljudskog roda često dolazi u kušnju gladovanja. Njima je potrebna vježba, i to kroz glad što će čovjeka naviknuti na strpljivost i podnošenje. Post Ramazana je vježba i disciplina podnošenja gladi u trajanju nekih petnaest sahata, ili dvadeset i četiri sahata za onoga koga maši sehur. Dakle, post je blagotvoran lijek za ljudsku nestrpljivost i neizdržljivost, koji, inače, umnožavaju čovjekove nevolje i probleme.
I sami želudac je poput tvornice u kojoj ima mnogo službenika i radnika. Postoje u čovjeku organi i ustrojstva vezana uz njega. Pa ako nagonska duša ne bi privremeno obustavila i napustila svoj rad po danu u toku jednog određenog mjeseca, učinila bi da ti radnici i službenici zaborave svoj zasebni vid pobožnosti, i sve njih zabavivši sobom, stavila ih pod svoju kontrolu i tiraniju. Tako bi unijela zbrku među te organe i osjetila, i napatila ih bukom i neprozirnim isparinama te nevidljive fabrike, te poglede svih njih okrenula na sebe i privremeno ih dovela do zaborava na njihove uzvišene funkcije. Stoga su mnoge dobre evlije da bi se uspeli na ljestvici savršenstva, provodili vrijeme u navikavanju na sasvim malo hrane i pića.
Međutim, nastupanjem mjeseca Ramazana, ti radnici uviđaju da nisu stvoreni samo za fabriku, nego u mubarek Ramazanu organi i ustrojstva također uživaju i u uzvišenim ugođajima i zadovoljavaju se užitcima meleka i duhovnih bića i svoje poglede upiru u njih, a ne u nisku zabavu te tvornice. Stoga primjećuješ kako pravi vjernici, svaki prema svome stepenu, u mubarek Ramazanu stiču razne vidove prosvjetljenja, duhovnih izljeva i radosti. Postoje mnogi usponi i izobilni izljevi u domenu srca, duha, uma, tajne i drugih ljudskih rafiniranih ustrojstava u tom blagoslovljenom mjesecu. I uprkos plaču i cviljenju želudca, te rafinioranosti su u nedužnom i radosnom smijehu.
Deveta tačka
U postu Ramazana sa gledišta izravnog razbijanja umišljenog božanstva nagonske duše, a odatle i njezinog poučavanja robovskoj pobožnosti i pokazivanja njezine nemoći pred njom, postoje mnoge mudrosti.
Jedna od njih je da nagonska duša ne želi spoznati svoga Gospodara, nego svojom faraonskom okrutnošću želi sebe proglasiti gospodarom. Koliko god bila kažnjavana i slamana, ta ćud umišljenog gospodstva stalno postoji u njoj. Ta ćud se može razbiti i pokoriti jedino pred silom gladi.
Na taj način post mubarek Ramazana zadaje odlučan i direktan udarac faraonskoj oholosti nagonske duše, te slama njezinu oštricu i pokazavši joj njezinu nemoć, slabost, neimaštinu, poučava je pobožnosti.
U jednoj hadiskoj predaji stoji da je Uzvišeni Allah upitao nagonsku dušu: “Ko sam Ja, i šta si ti?” Duša odgovori: “Ja sam ja, a Ti si Ti”. Uzvišeni Gospodar je izloži kazni bacivši je u džehennem. Zatim je ponovo upita isto, a ona odgovori: “Ja sam ja, a Ti si Ti”. I čime god da ju je On kaznio, ona se nije odrekla svoje samoljubivosti. Zatim ju je Uzvišeni Allah izložio kazni glađu, tj. ostavio je da gladuje, a nakon toga ponovo upitao: “Ko sam Ja, i šta si ti?” Tada duša odgovori: “Ti si moj milostivi Gospodar, a ja sam Tvoj nemoćni rob.”
Moj Allahu, na našega Sejjida Muhammeda spusti Svoje salavate što će Tebi pričiniti zadovoljstvo, a njegovoj zasluzi biti ispunjenje, u brojnosti nagrada za učenje harfova Kur’ana u mjesecu Ramazanu, i na njegovu obitelj i ashabe, i selam.
Slavljen je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga opisuju oni; i mir poslanicima. Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova.(4)

"Najbolji gost" - Said Nursi