najljepši sklad

• Kategorija: Blog
• petak, 31 Avgust 2012 15:55
• Autor Abdullah
• Klikova: 2443

Čovjek u ovom svemiru sličan je nejakom, nježnom i krhkom djetetu koje, u svojoj slabosti, nosi ogromnu snagu i u svojoj nemoći ogromnu moć. Jer njemu su, jačinom te slabosti i snagom nemoći, potčinjena i podređena sva bića. A ukoliko čovjek shvati svoju slabost i čini dovu riječju, stanjem i djelima, i ukoliko uvidi svoju nemoć, te se obrati svojem Gospodaru i zatraži pomoć, iskazat će zahvalnost i pohvalu na tom privilegiranom položaju, a ujedno će biti pospješen u postizanju svojeg htijenja, njegovi ciljevi će mu se pokoriti i težnje ostvariti u tolikoj mjeri da on svojom ličnom moći ne može postići niti stoti dio svega toga. Samo što čovjek ponekad ono što postigne kroz dovu svojeg stanja pogrešno pripisuje svojoj ličnoj moći.

Primjera radi: Snaga koja počiva u slabosti nejakog pileta čini da njegova majka, kako bi ga zaštitila, napada i lava. Dok, snagom koja počiva u njegovoj slabosti, lavlje mladunče potčinjava sebi svoju grabežljivu i krvoločnu majku, tako da lavica čak i sama ostaje gladna da bi ono bilo sito. Dakle, treba ukazati na to da ogromna snaga počiva u slabosti, i ono iz čega treba izvući pouku jest manifestacija Božije milosti u toj slabosti.
I kao što nejako, nježno dijete svojom slabošću, plačem ili svojim tužnim izgledom izaziva sažaljenje drugih, ono tako ostvaruje svoje zahtjeve, te mu se pokoravaju moćnici i vladari i ono stječe onoliko od čega ni hiljaditi dio ne bi postiglo svojom zanemarljivom snagom. Dakle, njegova slabost i nemoć pokreću i pobuđuju samilost i brižnost prema njemu, te ono svojim malim prstom sebi potčinjava odrasle i snažne. Ukoliko bi, pak, to dijete poreklo tu samilost i obezvrijedilo tu brižljivost te, nepromišljenom samouvjerenošću, izjavilo: "Ja sam taj koji je svojom snagom i htijenjem pokorio sve te moćnike!", bez sumnje zaslužilo bi šamar.
Dakle, isto je i s čovjekom. Ukoliko bi porekao milost svojeg Stvoritelja i obezvrijedio Njegovu mudrost te, zanijekavši Božiju blagodat, poput Karuna izjavio:
”Ovo sam stekao svojim znanjem”(El-Kasas: 78), nema sumnje da bi zaslužio žestok kazneni šamar.
Ovaj položaj i vladavina kojima se obasipa čovjek, i ovaj uspon čovječanstva i široki civilizacijski horizonti nisu proistekli njegovim privlačenjem, njegovom nadmoći, borbom i osvajanjem silom, već je čovjeku takvo što dodijeljeno uslijed njegove slabosti i pružena mu je pomoć radi njegove nemoći, učinjeno mu je dobročinstvo uslijed njegove neimaštine, naučen je i nadahnut uslijed svoje neukosti i neznanja, te mu je sve ovo dato uslijed njegovih potreba. Razlog njegovog položaja nije snaga koju posjeduje niti moć koju ima u znanju, već je to Gospodarevo sažaljenje i saosjećajnost, Božija milost i mudrost, a koja mu je potčinila i u ruke predala sve stvari. Zaista, čovjeka koji je poražen pred običnim škorpionom bez očiju i pred običnom zmijom bez nogu, nije njegova snaga odjenula u svilu dobijenu od sićušne larve niti ga zadojila medom dobijenim od ubojitog insekta, već su to plodovi njegove nemoći proistekli iz Gospodarevog potčinjavanja svega njemu i Njegove počasti iz milosti.
Pa, čovječe, pošto su činjenice takve, ostavi se, onda, oholosti i samoljublja. Na pragu Božijih vrata obznani svoju nemoć i slabost jezikom traženja pomoći i objavi svoju neimaštinu i potrebe jezikom skrušenog obraćanja i dove, te pokaži da si iskreni rob Božiji:
”Dovoljan je nama Allah, i divan li je On zastupnik!”, reci te se uzdigni i uzvisi na najviše razine.
I nemoj reći: "Ja sam niko i ništa. Kakav je moj značaj, pa da baš meni i iz brige prema meni Hakimi-Mutlak potčini ovaj svemir, pa da se od mene zahtijeva univerzalna zahvala?!"
Jer, ti si zaista niko i ništa u pogledu svojeg nefsa i bića. Međutim, po svojoj funkciji i stepenu, ti si pažljivi i razboriti posmatrač ovog ogromnog svemira; ti si ljeporječiv i imaš smislen jezik iskaza koji govori u ime svih ovih svrhovitih bića; ti si i spretan čitalac i pozoran proučavalac ove svemirske knjige; ti si i zadivljeni nadzornik ovih stvorenja što slave Allaha; ti si u poziciji poštovanog nadglednika svih ovih stvorenja što čine ibadet Allahu.
Tačno, čovječe! Ti si s gledišta svojeg živućeg tijela i svoje animalne duše tek djelomičan, sićušan i zanemarljivi isječak, siromašno biće, nejaka životinja koja srlja kroz nabujale valove ovih zastrašujućih putujućih stvorenja. Međutim, s gledišta svoje ljudske naravi, usavršene islamskim odgojem i prosvijetljene nurom imana, koji je prožet svjetlom Allahove ljubavi, ti si vladar u domenu ovog ropskog položaja. U svojoj sićušnosti, ti si univerzalan, u svojoj malenkosti, ti si prostrani univerzum, i pored tvoje neznatnosti, posjeduješ uzvišen položaj, a krug gdje doseže tvoja kontrola i u kojem si ti nadzornik toliko je širok da možeš reći: "Moj Milostivi Gospodar učinio mi je dunjaluk utočištem i boravištem, Sunce i Mjesec učinio mi je svjetiljkom u tom boravištu, proljeće mi je učinio bujnim buketom ruža, ljeto mi je učinio sofrom blagodati, životinje mi učinio pokornim slugama, a bilje mi učinio ukrasom koji uljepšava moje boravište i dom."
Zaključak rečenog:
Ukoliko poslušaš svoj nefs (nagonska duša) i šejtana, srozat ćeš se do najnižih nizina, a ukoliko poslušaš istinu Kur'ana, uzdignut ćeš se do najviših visina i bit ćeš "najljepši sklad" cijelog Svemira.

"Riječi"- Said Nursi