srce

• Kategorija: Blog
• petak, 05 Oktobar 2012 15:55
• Autor Abdullah
• Klikova: 2006

čovjek je po svojoj naravi sazdan na beskrajnoj ljubavi prema Stvoritelju svemira, jer u ljudskoj prirodi jeste to da gaji ljubav prema ljepoti, sklonost ka savršenosti i naklonost prema dobročinstvu. Ta ljubav uvećava se srazmjerno stepenima ljepote, savršenstva i dobročinstva, sve dok ne dostigne krajnje stepene i domete aška (zaljubljenosti).
Usto, u malom srcu tog sitnog čovjeka počiva ašk veličine svemira. Naime, prijenos sadržaja ogromne biblioteke i njihovo pohranjivanje u kapacitetu memorije srca – koja je veličine sojinog zrna – pokazuje to da je srce čovjekovo sposobno obuhvatiti svemir i moćno ponijeti ljubav ogromnu koliko i svemir.

Budući da ljudska priroda posjeduje neograničeni potencijal za ljubav prema dobročinstvu, ljepoti i savršenstvu te da Stvoritelj svemira posjeduje beskrajnu i neprikosnovenu ljepotu, čija je nepobitnost aksiomatski utvrđena po Njegovim tragovima vidljivim u svemiru, i budući da On posjeduje neprikosnoveno savršenstvo bez granica, čija je izvjesnost nužno potvrđena uklesima Njegovog stvaralaštva vidljivog u svim bićima, i budući da On posjeduje neizmjerno dobročinstvo čije je postojanje s izvjesnošću potvrđeno, vidljivo je i očigledno se manifestira u svim vrstama živih bića kroz beskrajne ukaze Njegovih blagodati i naklonosti, neizbježno je, onda, to da će On, Slavljen je, zahtijevati neograničenu ljubav od čovjeka, a koji je najsvestranije i najzahtjevnije svjesno biće, ono koje najviše razmišlja i koje je u najvećoj čežnji.
Da, kako god svaki čovjek posjeduje neograničeni potencijal da voli tog Veličanstvenog Stvoritelja, isto tako i Stvoritelj, Slavljen je On, zaslužuje više nego bilo ko to da ljubav bude usmjerena prema Njegovoj ljepoti, savršenstvu i dobročinstvu. Čak i snažna vezanost i sve različite vrste i nivoi ljubavi vjernika za životom i opstankom svog postojanja i ljubavi prema ovom svijetu te prema svom nefsu i svim bićima jesu samo kapljice njegove sposobnosti da voli Allaha. Štaviše, i različiti vidovi duboke osjetilnosti čovjekove nisu ništa drugo doli modifikacije tog potencijala ljubavi, odnosno samo su kapljice koje su poprimile razne oblike.
Poznato je to da čovjek, kako god uživa u svojim osobnim radostima, uživa i u radostima onih za koje je vezan. I kao što voli onog ko njega izbavi od nevolje, isto tako voli i onog ko i njegove voljene izbavlja iz poteškoća. Pa kad čovjek, oslanjajući se na ovo duševno stanje, od svih dobročinstava koja su dostupna svakom ljudskom biću porazmisli o samo jednom dobročinstvu Allahovom, Slavljen je On, ukaže se sljedeće:
“Moj Stvoritelj, Koji me je izbavio iz tmine vječnog nepostojanja i Koji mi je podario jedan lijepi svijet u čijoj ljepoti uživam ovdje na Zemlji, On će me i u trenutku nastupa vremena mog okončanja ponovo izbaviti iz tmine vječnog nestanka i uništenja, i udostojivši me Svojom dobrotom, dat će mi neprolazni, prekrasni, divni svijet u domenu vječnosti na ahiretu. Blagodarit će me, Slavljen je On, osjetilima i čulima, vanjskim i unutarnjim, i time da uživaju i naslađuju se u svom prelasku s jedne vrste užitaka na drugu tog lijepog i čistog svijeta. Isto tako, On će, Slavljen je, svu rodbinu i sve voljene iz reda moje vrste, a prema kojima ja gajim ljubav i s kojima sam vezan, učiniti dostojnim ove blagodati i Svojih neizmjernih dobročinstava. A to se ukazivanje dobrote – u jednom pogledu – povraća i meni, jer i ja uživam u njihovoj sreći i radujem se s njima.”
A budući da u svakom pojedincu postoji duboka ljubav i draž prema dobročinstvu, kako stoji i u izreci “Čovjek je rob dobročinstva”, neminovno je to da će čovjek, stojeći pred ovim neprolaznim i neograničenim ukazom blagodati, izjaviti:
“I kad bih imao srce veliko koliko i svemir, iziskivalo bi da bude ispunjeno ljubavlju i divljenjem prema tom Božijem dobročinstvu i blagodati, i ja žudim za tim ispunjenjem. I uprkos tome što ja praktično ne ispoljavam tu ljubav, ipak je pružam u vidu svoje spremnosti i imanom, svojom namjerom da je ispoljim i pristankom, svojim priznanjem i uvažavanjem, svojom željnošću i ljubavlju do nivoa aška te svojim čvrstim pridržavanjem i htijenjem.”
Na taj način usporedi čovjekovu ljubav koju pokazuje prema ljepoti i savršenstvu s ljubavlju prema dobročinstvu koju smo ukratko objelodanili.
Što se nevjernika tiče, on u smislu svog nevjerništva čini bezgranična neprijateljstva. Štaviše, prema svemiru i svim stvorenjima ispoljava nasilničku mržnju punu prezira i uvreda.
 
"Odsjaji"-Said Nursi