U vrijeme jacije, kad s vidika nestaje i svaki preostali trag dana te u njemu noć prekrije svijet, podsjećanje je i upozoravanje na Gospodarevo djelovanje “Onog Koji noć preobraća u dan“, a on je Moćan i Veličanstven u preokretanju one bijele stranice u ovu crnu. Podsjeća također i na Božanske procese “Onog Koji potčinjava Sunce i Mjesec“, a On je Mudri i Savršeni u preokretanju zelene i ukrašene stranice proljeća u bijelu i smrznutu stranicu zime. Ono također podsjeća i na Božanske poslove “Stvoritelja smrti i života“, ukidanjem preostalih tragova – tokom vremena – stanovnika kabura s ovog dunjaluka i njihovim potpunim preseljenjem u drugi svijet. Vrijeme je to, dakle, koje podsjeća na uzvišeno djelovanje i na manifestiranje ljepote “Stvoritelja Zemlje i nebesa“, i na razotkrivanje drugog, prostranog, živopisnog, vječnog i ogromnog svijeta, a na smrt tjeskobnog, prolaznog i bezvrijednog dunjaluka, i na njegovo potpuno uništenje u strahovitoj agoniji.
Period je to – ili stanje – koji potvrđuje da Istinski Vladar ovog svemira i Obožavani i Onaj Koji je istinski vrijedan obožavanja i voljenja, ne može biti niko osim Onog u Čijoj je moći da noć, dan, zimu, ljeto, dunjaluk i ahiret preobraća s jednakom lahkoćom kao što je prelistavanje stranica neke knjige; On ispisuje i uspostavlja, briše i smjenjuje, a to je položaj samo Apsolutno Moćnog, a čija je vlast izvršna za sve.