DRUGA TEMA
Ovu temu sačinjava pet znakova koji se odnose na uzroke ljudske sreće i nesreće. Čovjek, zbog činjenice da je stvorenje u najskladnijoj formi te je nadaren najsavršenijim i najsvestranijim sposobnostima, u prilici je, na ovom dunjalučkom poprištu ispita kojima je iskušavan, da se ili srozava ili uzdiže kroz položaje, nivoe, stepene i faze, od najnižih nizina, do najviših uzvisina, od Zemlje do Uzvišenog Arša, kao i od atoma do Sunca. Na ovaj svijet čovjek je odaslan kao nadnaravno djelo moći, svrha stvaranja i čudo tvorenja pred kojim su otvorena dva puta koja vode ka beskrajnim poniženjima ili beskrajnim usponima. Ovdje ćemo, s pet znakova, izložiti tajnu njegovoga divnog uspona, odnosno strahovitog pada.
Pitanja Zul-Karnejnovog bedema, Je’džudža i Me’džudža, i drugih predznaka Sudnjega dana su istražena u našoj štampanoj knjizi Al-Muhakemat, napisanoj prije trideset godina (tj. 1911. godine). Dvadeset tema tog istraživanja smo stavili kao njezin dodatak, od kojih je prvi rukopis dijelom napisan prije trinaest godina. Ipak sam, ugađajući želji jednog cijenjenog prijatelja, u njih unio ispravke, te je nastao Zračak peti..
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!” Jedna od finih crtica smisla u ajetu: “Pa već su nastupili njegovi predznaci” (Muhammed: 18) je nedavno napisana, kako bi se sačuvalo pravo vjerovanje vjernika iz običnih masa, i zaštitilo od pojave sumnji. Budući da neki od vjerovjesničkih hadisa što nagovještavaju dešavanja koja će se desiti u vrijeme pred Smak svijeta nose veoma duboke smislove, poput kur’anskih ajeta iz kategorije nerazlučivih ajeta, ne treba ih komentarisati kao razgovjetne, niti ih svako može razumjeti. Radije umjesto komentara, trebaju ih protumačiti učenjaci.
Mudrost zbog koje je namaz propisan u ovih pet odabranih vremena ukazati ćemo na samo jednu iz mnoštva tih mudrosti.
Naime, svako namasko vrijeme početak je jednog značajnog preobražaja, a također je i ogledalo golemog Božanskog raspolaganja, u kojem se odražava po jedna od općih Božanskih blagodati. Stoga je u tim vremenima naređeno obavljanje namaza, odnosno dodatno slavljenje i veličanje Veličanstvenog Moćnika, kao i intenzivno hvaljenje i blagodarenje na Njegovim neizmjernim blagodatima koje su se nagomilale između dva namaska vremena. U cilju razumijevanja dijela ovog dubokog i profinjenog smisla, trebaš – zajedno s mojim nefsom – saslušati sljedećih pet tačaka.
Na postavljeno pitanje:
“Drugi svjetski rat je privukao pažnju ljudi, zaokupio Zemaljsku kuglu, i doveo je u stanje nemira i zabrinutosti, a vezuje se i za sudbinu islamskog svijeta; ipak, tebe ne vidimo da se nastojiš informirati o njemu, iako je od njegovog izbijanja prošlo već pedeset dana – sada poslije sedam godina je isto stanje –[1] dok istovremeno vidimo pobožne i učene ljude kako napuštaju džamiju i džemaat, u žurbi odlazeći slušati radio. Postoji li neko bitnije pitanje koje te zaokuplja, od ovoga? Ili je bavljenje njime pogubno i štetno?”
Odgovorio sam slijedeće: kapital ovoga života je neznatan, i ovaj životni vijek kratak, dok su obaveze i prioriteti čije nam se izvršenje nameće, mnogobrojne.
“A kolike li samo životinje ne donose opskrbu sebi, Allah ih opskrbljuje, a i vas. I On sve čuje i zna”, (El-Ankebut: 60) i: “Uistinu je opskrbitelj – Allah, Posjednik moći i Jaki” (Ez-Zarijat: 58).
Uz dokaz spomenuta dva ajeti-kerima, opskrba je isključivo u rukama Moćnog i Veličanstvenog, i dolazi izravno iz riznice Njegove milosti. Otud, opskrba svakog živog bića zajamčena je od strane njegovog Gospodara, i moralo bi biti tako da niko ne umre od gladi. Međutim, izgleda da mnogi umiru od gladi ili od nestašice opskrbe. Rješenje ove tajne i otkrovenje ove činjenice nalazi se u sljedećem:
Božije zajamčenje i obavezanost na opskrbu samo po sebi ostvareno je i ustanovljeno, pa niko ne umire od nedostatka opskrbe.