Saznanje o spolu zametka u majčinoj maternici rendgenskim zracima. Ovo saznanje uopće nije u opreci sa značenjem ajeti-kerima: “Samo On zna šta je u maternicama” (Lukman: 34), u smislu nespoznajnog. Naime, smisao znanja spomenutog u ajetu ne svodi se samo na spolnost, odnosno na muškost ili ženskost zametka, već je smisao u poznavanju svih originalnih sposobnosti svojstvenih tom djetetu, a koje su začeci životne sudbine i središte svih stanja koja će ono steći u budućnosti, pa čak i spoznaja divnih pečata i monograma Samoopstojnog Stvoritelja vidljivih u njegovoj fizionomiji. Sve to sadržano je u spomenutom značenju, te je znanje o tom djetetu i o spomenutim aspektima isključivo u posjedu Poznavaoca nespoznajnog.
U ime Njegovo, Slavljen je On
I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći ga.
La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu juhji ve jumitu ve huve hajjun la jemutu bi jedihi-l-hajru ve huve 'ala kulli šej'in kadirun ve ilejhi-l-masir.
Ova rečenica što sažima vjerovanje u Jednoću Boga, njeno učenje nakon obavljanja sabah-namaza i akšam-namaza donosi neizmjerne vrijednosti te se čak u jednoj hadiskoj predaji navodi kako ona posjeduje nivo Ismi-A'zama, Najvećeg imena Allahovog. Sastoji se od jedanaest izjava. Iz svake njezine izjave pojedinačno izbija djelotvorna nada i radosni nagovještaj, a u sebi nose uzvišeni stepen Božanske Jednoće, te iz ugla Najvećeg imena ističu veličinu Božije Jednoće i savršenog Jedinstva.
Kako god se savršenstvo mudrosti i divota umjeća uočavaju na djelićima i perifernim stvarima, i u krajnjim rezultatima i pojedinačnim svrhama, isto tako i univerzalni elementi i ogromna stvorenja koja su naizgled zbrkana i ispremetana, i možda navode na pomisao da su tu igrom slučajnosti, također zauzimaju pozicije u skladu sa mudrošću i umjećem. Tako, naprimjer, svjetlost, a na to ukazuju i njezine druge svrhovite funkcije, postoji da bi obznanila Allahova kreativna djela, i s Njegovim ih dopustom izložila viđenju. Dakle, svjetlost je podređena volji Mudrog Stvoritelja, a kako bi po njoj On, Slavljen neka je, pokazao Svoja čudesna stvorenja, i pod njezinim zracima izložio Svoje originalno stvaralaštvo na sajmištu ovog svijeta. Pogledaj sad na vjetar, vidjet ćeš to da se i on kreće kako bi ispunio važne funkcije i izvršio uzvišenu službu, a čime svjedoči o mudrim svrhama i izdašnim koristima koje su mu nametnute. Tako su i naleti oluja, ustvari, posljedice njegovog podrivanja i potčinjavanja od strane Mudrog Stvoritelja.
Da, i nemoć je, poput zaljubljenosti - možda još i kraći i sigurniji put - što, putem pobožnosti i ibadeta, dovodi do Voljenog. Tako i neimaština dovodi do Allahovog imena Milostivi, i samilosnost je put možda još i djelotvorniji, prodorniji, i obuhvatniji koji, poput zaljubljenosti, vodi do Allahovog imena Samilosni. I razmišljanje je također poput ekstatične zaljubljenosti, samo je ono bogatiji, blistaviji i širi put, pošto sljedbenika dovodi do imena Mudri. Nek se pogrešno ne shvati, smisao nemoći, neimaštine i nesavršenosti jeste u ispoljavanju svega toga pred Allahom, dž.š., a ne u njihovom ispoljavanju pred ljudima. Što se tiče virdova i zikrova ovog kratkog puta, oni se svode na postupanje prema vjerovjesničkom Sunnetu, izvršavanju farzova i na čuvanju od velikih grijeha - posebno obavljanje namaza skrušeno i na način kako je potrebno, te na obavljanje tespihata nakon namaza.
"Ešhedu en la ilahe illallah", dakle: "Nema drugog stvoritelja niti opskrbitelja, samo je On; i korist i šteta u njegovim su rukama; On je Mudri, Koji ništa ne čini uzaludno, kao što je i Milostivi, čija su milost i dobročinstvo nepregledni." Vjernik vjeruje u to što izgovara, i stoga u svemu nalazi vrata koja su otvorena prema riznicama Božanske milosti, na njih pokuca svojom dovom i vidi to da je svaka stvar podređena zapovjedništvu njegovog Gospodara te skrušeno traži zaštitu kod Njega. Pred svakom se poteškoćom opasuje zaštitom, s osloncem u pouzdavanju u Allaha, pa mu njegov iman daje potpunu i savršenu sigurnost. Tačno! Izvorište hrabrosti i odvažnosti, kao i svih stvarnih vrlina, jeste iman i robovanje Allahu, dok je zabluda izvor svih loših osobina. Iako se čovjekove potrebe za stvarima protežu do u beskraj, njegov je kapital neznatan; i iako je on izložen beskrajnim poteškoćama, njegova je sposobnost također ništavna.