Bediuzzaman Said Nursi

• Kategorija: O nama
• utorak, 10 Juni 2014 16:50
• Autor Abdullah
• Klikova: 11057

Bediuzzaman Said Nursi

Said Nursi je rođen u istočnom dijelu Turske 1877. godine, a umro je 1960. godine u 83. godini, nakon života koji je predstavljao uzornu borbu i požrtvovanje u ime Islama. Školovao se prema najvišim standardima, gdje nije samo proučavao tradicionalnu religijsku nauku, nego i modernu nauku, gdje je stekao zvanje «Bediuzzaman», «Fenomen-čudo vremena », u svojoj mladosti kao rezultat izvanredne sposobnosti i učenja. Bediuzzaman je živio u zadnjoj dekadi Halifata i Otomanske imperije, za vrijeme njihovog kolapsa i raspada nakon I Svjetskog rata, i u prvih 37 godina Republike, nakon što je formirana 1923. godine, gdje je 1950. godina bila godina vladavine represivne antireligijske politike. U godinama nakon Prvog Svjetskog rata, Bediuzzamanova borba u ime Islama bila je veoma aktivan u javnoj domeni. Ne samo da je učio studente i bio uključen u debate i rasprave sa vodećim naučnicima iz cijelog islamskog svijeta, nego je upravljao i lično vodio puk protiv invazije Rusije na istočnu tursku u 1914. godini, u periodu od skoro dvije godine, nakon čega je uhapšen (u martu 1916. i zadržan u Rusiji dvije godine, prije nego je pobjegao 1918. i vratio se u Istanbul preko Varšave, Berlina i Beča). U to vrijeme je istaživao druge puteve širenja Islama, aktivnim učešćem u javnom životu. Vrijeme tranzicije iz imperije u republiku, bilo je i vrijeme tranzicije «starog» Saida u «Novog» Saida.

«Novog» Saida karakteriziralo je povlačenje iz javnog života i fokusiranje na nauku, molitvu i misli na to koji je novi način borbe.

Nakon perioda od dvije godine (1925.) Bediuzzaman je protjeran u zapadnu Anadoliju u sljedećih 25 godina, i u zadnjih 10 godina svoga života bio je izložen progonstvu, zatvoru, uznemiravanju od strane autoriteta toga doba. Ali u ovim godinama progonstva, i izolacije  su rođene Risale -i Nur, «Rasprava o svjetlosti» i desilo se njihovo širenje po cjeloj Turskoj.  Da citiramo Bediuzzamana «Sada, vidim da je moj život bio usmjeren tamo gdje sam malo odlučivao svojom voljom, sposobnošću, shvatanjem i predviđanjem, što je moglo dovesti do ovih rasprava koje služe svrsi Kura'nu. To je kao da je sav moj život bio škola, koju sam prošao kao kvalifikaciju za ova pisana djela, što pretstavlja čudo Kura'na.»

Bediuzzaman je shvatao osnovnu bit propadanja Islamskog svijeta, kao slabljenja osnovnih temelja vjere. Ovo slabljenje zajedno sa napadima, bez presedana, na ono što je temeljeno tokom 19. i 20. stoljeća vođeno materijalistima, ateistima i drugim u ime nauke i progresa, vodilo ga je ka zaključku o urgentnosti i potrebi jačanju, pa čak i očuvanju vjere. Ono što je bilo potrebno jeste da se upotrijebe sve snage da se ponovo osnaže stubovi islama od osnovnih temelja, i da se da odgovor na nivou onih koji su napadali sa dohovnom borbom protiv nevjerstva na svijetu riječima. (a'manevi jihad of the world.) Tako je u egzilu Bediuzzaman napisao većinu svojih dijela i tumačio modernom čovjeku osnovna načela vjere i istinu Kura'na. Njegov metod je bio analizirati i vjeru i nevjerovanje i pokazati kroz jasne razumne argumente, prateći metode Kura'na, da je to jedina istina postojanja, samog čovjeka i univerzuma.

Bediuzzaman je pokazao gore navedeno kroz jednostavno razumljive priče, poređenja, objašnjenja, i obrazložene dokaze koji ukazuju da su dokazi religije moderne nauke, koja koristi materijalnu interpretaciju u pogledu na ove zaključke, neracionalni i apsurdni. Naprotiv, Bediuzzaman dokazuje u «Risale-i Nur» da naučna veličanstvena otkrića funkcionisanja univerzuma potvrđuju i osnažnjuju istine religije.

Važnost «Risale-i Nur» ne može biti precjenjeno, u kojem Bediuzzaman Said Nursi odigrao bitnu ulogu u očuvanju i revitalizaciji islamske istine u Turskoj, u najmračnijim danima njene historije. I zaista, njegova uloga je rasla i dobijala na važnosti i do današnjeg dana. Dodatno «Risale-i Nur» jedinstveno odgovara ne samo pogledu muslimana nego i cijelom čovječanstvu iz nekoliko razloga. Prvo pisano je na jeziku razumljivom i prihvatljivom modernom ljudskom razmišljanju, mentalitetu koji je, neovisno o tome jeste li musliman ili ne lako razumljiv, a prožet je materijalnom filozofijom: daje specifične odgovore na svako postavljeno pitanje, sumnju ili zabludu. Daje odgovor na svako «zašto» koje postavlja um modernog čovjeka. Takođe objašnjava najdublja pitanja vjere, koji formalno samo znanstvenici studiraju do detalja, na način da je razumljivo bilo kome bez obzira što to za nekoga može biti potpuno novo područje istraživanja. Sljedeći razlog je taj što u objašnjenju stvarne prirode svrhe čovjekove i univerzuma «Risale-i Nur» pokazuje da je stvarno zadovoljstvo zaista samo u vjerovanju i svjesnosti Boga, i na ovom i na onom svijetu. Također ukazuje da je bol i nesreća koje nevjerovanje uzrokuje ljudskom duhu i svjesti dovode do lutanja i bijega od stvarnosti, tako da bilo ko, ko ima imalo razuma može potražiti utočište u vjeri. Zaključak: