Muhammed s.a.v.s.

Kategorija: Home
utorak, 26 Avgust 2014 09:41
Autor Abdullah
Klikova: 7666

Poslanstvo Muhammedovo, s.a.v.s.

وَمَا مَدَحْتُ مُحَمَّداً بِمَقَالَتِى وَلٰكِنْ مَدَحْتُ مَقَالَتِى بِمُحَمَّدٍ عَلَيْهِ الصَّلاَةُ وَالسَّلاَمُ

Da, ova riječ je lijepa, ali ono što je uljepšava jesu svojstva Muhammedova, s.a.v.s.

Četrnaesti tračak svjetlosti obuhvata četrnaest kapljica:

PRVA KAPLJICA

Tri su glavna pokazatelja i izvora spoznaje koji nam daju znanje o našem Gospodaru.

Prvi jeste Knjiga svemira, od čijeg smo svjedočanstva već čuli jedan djelić u Trinaest tračaka svjetlosti (isječci iz Nuranijskog arapskog dvostiha).

Drugi najveći znamen ove velike knjige jest Hatemul-enbija, Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Treći je Kur’an Časni.

Naš zadatak ovdje jeste to da poslušamo i da upoznamo drugi po redu pokazatelj, koji ima moć govora, a to je Posljednji vjerovjesnik i Najveći Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Da, pogledaj ličnost visoke duhovnosti koju posjeduje ovaj pokazatelj.

On je onaj pred čijom veličinom površina zemlje preobražena je u mesdžid, Mekka u mihrab, Medina u njegov minber. Taj jasni dokaz, naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, imam je svim mu’minima. On se hutbom obraća ljudskom rodu. On je vođa svim vjerovjesnicima. On je gospodin evlijama. On je centralna osa u halki sačinjenoj od vjerovjesnikâ, dobrih ljudi, iskrenih i dobročinitelja, koji u skladu izgovaraju riječi zikra. On je nuranijsko stablo čiji je čvrsti i životom ispunjeni korijen sačinjen od vjerovjesnikâ, a sve evlije lijepi, sočni i rumeni su plodovi. Njegovu svaku tvrdnju posvjedoče i potpišu svi vjerovjesnici podržani svojim mu’džizama i sve evlije podržane svojim kerametima.

Jer, on izjavljuje i poziva: لاَۤ اِلٰهَ اِلاَّ اللهُ“Nema Boga, samo je Allah!” Sve nuranijske elite, odnosno sunca i zvijezde ljudskog roda posjednuti u halku zikra, lijevo i desno, dakle, iz prošlih i budućih vremena, iste ove riječi ponavljaju i složno izgovaraju, i kao da jednoglasno govore: SADAKTEVEBILHAKKI NATAKTE “U pravu si i istinu si izrekao.” Pa koja sumnja bi mogla umiješati prste u poziv koji je potkrijepljen ovim nebrojenim svjedočanstvima?!

DRUGA KAPLJICA

Kao što je ovaj nuranijski dokaz Tevhida potvrđen od strane dva krila konsenzusa i tevatura, isto je tako potvrđen i stotinama naznaka i nagovještaja iz nebeskih knjiga Tevrata, Indžila, Zebura i najranijih poslanica.[1] Također njegovu iskrenost priznaje i simbolika hiljada očevidnih predznaka, kao i brojne te rasprostranjene nevidljive dojave, ali i brojna, predajama prenesena, svjedočanstva proricatelja. Isto tako, istinitost mu potvrđuju ukazivanja mudžiza, poput one rascjepljenja Mjeseca, kao i savršeni Šerijat koji je donio.

Kao što mu priznanje iskrenosti odaju ovi vidljivi dokazi, jednako je tako on, poput sunca, sam po sebi dokaz o sebi, a potvrda su mu savršenstvo ahlaka, odnosno neupitno koncentriranje najveće moguće mjere svih pohvalnih normi ponašanja u njegovoj ličnosti, zatim posjedovanje najvrednijih i najcjenjenijih kvaliteta i neprikosnovenih osobina u njegovoj moralnoj ličnosti pri izvršavanju svojeg zadatka, potom snaga njegovog imana koja se odražava u snazi njegovog samoodricanja, bogobojaznosti i pobožnosti, potpuna pouzdanost koja se potvrđuje kroz njegov životni put, njegovu savršenu ozbiljnost i stabilnost, kao i snaga njegovog samopouzdanja u kretnjama, potvrđena kroz snagu njegove smirenosti, a što poput blistavog sunca odaje potvrdu njegovoj iskrenosti u izjavi pridržavanja istine i ponašanju u skladu sa stvarnošću.

TREĆA KAPLJICA

Ukoliko želiš, hajde da se, makar u svijetu mašte, uputimo u najbolje od svih vremena, u sretno doba vjerovjesništva, na Arabijski poluotok, u časni posjet njemu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u trenutku dok je on posvećen svojoj misiji. Eto, pogledaj! Vidimo osobu prodornog izgleda, izrazito lijepe pojave, lijepog i čistog ophođenja. U ruci mu časna, čudotvorna knjiga i svojim jezikom, mudrim i jezgrovitim govorom, dostavlja praiskonski govor i iščitava ga svoj djeci Ademovoj, čak i svim džinima, ljudima i melecima, štaviše, svim stvorenjima. On objašnjava i razrješava čudesnu zagonetku koja se tiče misterije stvaranja svemira, otvara i razotkriva zatvoreni zapis vezan uz tajnu mudrost o bićima te daje logičan i prihvatljiv odgovor na tri teška pitanja prisutna kod svih stvorenja, odnosno pitanja koja su zaokupila umove i dovela ih u stanje zabune: Ko si, odakle potječeš, kuda ideš?

ČETVRTA KAPLJICA

Gledaj ovu ličnost koja zrači svjetlošću kako sija blještavim svjetlom istine. Pa, ako svemir gledaš izvan dosega svjetlosti njegove upute, vidjet ćeš ga u masi sveopćeg žalopoja, a stvorenja su poput uljeza i neprijateljski raspoloženih stranaca, ne prepoznaju se međusobno, već su agresivni jedan prema drugom. Nežive stvari vidiš kao užasne lešine, a domaće i divlje životinje kao siročad u plaču pod udarom prolaznosti i rastanka.

A sad pogledaj nurom kojim on zrači, kuća sveopće žalosti preobrazila se u mesdžid u kojem se u dubokom zanosu i iskreno obavlja zikr. Neprijatni stranci i neprijatelji izmijenili su se u bliske prijatelje i braću, a svako mučno i beživotno tijelo u prisnog dužnosnika, pokornog službenika. Sva stvorenja – ona rasplakana i ožalošćena siročad – izmijenila su se u one koji izgovaraju zikr učeći tespih i izražavajući duboku zahvalnost na blagodati oslobađanja od njihovog ranijeg stanja.

PETA KAPLJICA

Sva kretanja, raznolikost, promjene i izmjene u svemiru, tim nurom preobražavaju se iz ispraznosti, besmislenosti i igre slučajnosti u Božanska pisma, u stranice znakova kreativnosti, ogledala Božanskih atributa, pa se i svijet uzdigao do stupnja knjige Neprolazne Mudrosti.

Usto, čovjek, kojeg njegova beskrajna nemoć, siromaštvo i bezgranične potrebe spuštaju na nivo niži od svih životinja, a njegov ga intelekt, opterećen razočarenjima iz prošlosti i strahovima od budućnosti, čini bjednijim od svih životinja, kad se osvijetli tim nurom izdigne se iznad svih životinja i svega stvorenog. Tom prosvijetljenom nemoći, siromaštvom, intelektom i dovom postaje dragocjeni sultan, a molbom postaje ugledni halifa na zemlji.

Iz ovog slijedi to da, kad ne bi bilo ovog nura, srušio bi se i sav svemir, čovjek i sve ostalo, i to do stepena ništavila na kojem bismo bili bezvrijedni i beznačajni. Stoga je ovom divnom svemiru potrebna jedna ovakva osoba. Jer, ukoliko ne bi bilo tako, onda ne bi trebalo biti niti svemira.

ŠESTA KAPLJICA

Dakle, ova ličnost izvještava o vječnom blagostanju, najavljuje ga, otkriva neograničenu milost, obznanjuje je te u nju poziva ljude. On je glasnik i promatrač ljepota Božanske vladavine, otkrovitelj skrivenih trezora Božjih imena te njihov pokazatelj. Ukoliko ga ovako promatraš, odnosno ukoliko ga promatraš s aspekta njegove pobožnosti, ugledat ćeš uzor samilosne ljubavi, oličenje Božanske Milosti, ponos ljudske vrste, najsvjetliji i najsjajniji plod na stablu stvaranja.

Ako pogledaš u njega s aspekta njegovog poziva (poslanstvo), ukazat će ti se dokaz istine, svjetiljka istine, sunce upute i sredstvo za postizanje sreće.

Eto, pogledaj kako se njegov nur rasprostro na istok i na zapad brzinom munje, a blagodati upute svesrdno se priklonila i prihvatila polovina Zemlje i petina sinova Ademovih. Pa, šta je onda našem nefsu i šejtanu da ne prihvate izjavu: لاَۤ اِلٰهَ اِلاَّ اللهُ “Nema boga, samo je Allah”, izjavu osobe poput ove, u svim njezinim fazama, a koja je temelj svih njegovih poziva.

SEDMA KAPLJICA

Pogledaj na tom prostranom poluotoku, u toj pustinji ogromnih razmjera, raznolika primitivna plemena, ogrezla u njihovim navikama, uporna u svojoj ogrezlosti i razdoru, i to kako je ova osoba jednim zamahom i u kratkom vremenu uklonila i iskorijenila sve njihove loše i primitivne crte ponašanja, te ih preobrazila u lijepe i visoke norme ponašanja, odnosno, osposobila ih za to da budu učitelji ljudskog roda i odgajatelji civiliziranih naroda.

Vidi, on ne vlada samo na planu vidljivog, jer, on ima utjecaja i osvaja umove, duhove, srca, nefsove, na način da stječe naklonost srca i postaje učitelj umova, odgajatelj nefsova i sultan duša.

OSMA KAPLJICA

Poznato je to da suzbijanje neke sitne navike, recimo pušenja, u nekoj sasvim maloj populaciji ljudi, predstavlja ogromnu teškoću. Samo moćni vladar, uz veliku snagu i moć, jedva da može uspjeti. Međutim, vidimo da je Časni Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u potpunosti ukinuo mnoge običaje moćnih naroda, ogrezlih u njihovoj tradiciji i tvrdoglavih u svojim nastojanjima, odnosno, ukinuo ih je s naizgled djelićem snage i malo vidljive energije, u kratkom vremenu, a umjesto toga u njihov temperament trajno i čvrsto usadio je uzvišene navike i cijenjene vrline. Ovakvo što jedno je od mnogobrojnih čudotvornih djela. A onaj ko ne vidi ovu sretnu epohu, evo mu primjer Arabijskog poluotoka pred njim kao izazov, pa neka se okuša i neka povede stotinu svojih mislilaca filozofa, neka odu tamo i djeluju stotinu godina, pa da vide da li će moći postići i stoti djelić od onog što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svojevremeno uspijevao u samo jednoj godini?

DEVETA KAPLJICA

Usto, znaš to da čovjeku nije lahko širiti tvrdnju, ako je ona diskutabilna, koja predstavlja sramotnu laž te nije lahko izgovarati je bez osjećaja nelagode, dvoumljenja i oklijevanja koji razotkrivaju prevaru niti bez vidnog pretvaranja i uznemirenosti koji odaju laž pred očima protivnika i kritičara, koliko god bio nevažna osoba i na nevažnoj funkciji, čak i ukoliko se radi o bezvrijednom mjestu, maloj grupi ljudi i o nevažnom pitanju. Sad pogledaj ovu osobu. Da li je moguće zamisliti primjesu i uplitanje prevare te ubacivanje kontroverze u izjavama, kad govori o važnim pitanjima, zadatku od velikog značaja, časno i gordo iako ima potrebu za velikom sigurnošću, pred velikom skupinom ljudi i nasuprot moćne opozicije, o bitnim pitanjima u svojem važnom pozivu, izjavljujući s lahkoćom, ne obazirući se na prigovore, bez oklijevanja, treme i usplahirenosti, odlučno, otvoreno, iskreno, s punom ozbiljnošću, na način da dotakne u živac njegove protivnike, nadmoćno i žestoko? Dakle, da li je to moguće? Nikako!

اِنْ هُوَ اِلاَّ وَحْىٌ يُوحٰى “On je objava koja se spušta.” (En-Nedžm: 40)

Da! Istina ne može prevariti, a oni koji razumiju istinu ne mogu biti prevareni. A s obzirom na to da je njegov put i poziv istina, ne ostavlja prostor za prevare. S kojim se pravom pronicljivom, nepogrešivom i čistom oku čovjeka koji razumije istinu mašta može prikazati kao stvarnost te ga prevariti?!

DESETA KAPLJICA

Pa pogledaj, on nam otkriva i prikazuje istinu koja pobuđuje radoznalost i interes, objašnjava nam tu tako privlačnu, tako potrebnu i impresionirajuću istinu te pitanja. Kao što znaš, ono što najviše izaziva čovjeka, jeste njegova radoznalost. Štaviše, kad bi ti neko rekao: “Ako mi daš u zalog pola svojeg života ili pola imovine, s Mjeseca ili s Jupitera sići će ti osoba koja će ti donijeti neobične vijesti o njima, i tačno te izvijestiti o tvojoj budućnosti”, ukoliko u tebi postoji znatiželja, ti ćeš pristati. Međutim, ova ličnost izvještava o Apsolutnom Vladaru, u čijoj je vlasti Mjesec koji je poput muhe koja oblijeće oko leptira. A Zemlja, koja je ustvari taj leptir, pravi kružni okvir oko svjetiljke. A Sunce, koje je upravo ta svjetiljka, samo je jedna iz skupine od hiljada kandilja koje je On upalio u jednoj od hiljada njegovih zgrada koje je opremio za svoje goste. Tako, on donosi istinite vijesti o jednom nadasve čudesnom svijetu u kojem se dešavaju natprirodne i čudnovate stvari te o prevratu toliko zapanjujućem da, kad bi hiljade Zemalja postale bombe, pa eksplodirale, ne bi bile toliko zapanjujuće koliko je neobičan taj prevrat.

Poslušaj sure poput:

اِذَا الشَّمْسُ كُوِّرَتْ﻾ اِذَا السَّمَاۤءُ انْفَطَرَتْ ﻾ اَلْقَارِعَةُ

“Kad se Sunce sruši (…) Kad se nebesa rasprsnu (…) Kijametski prasak (...)”

Usto nas istinito obavještava o jednoj takvoj budućnosti prema kojoj je budućnost dunjaluka poput kapljice vode usred pustinje koja je, ustvari, samo fatamorgana. On tako ozbiljno donosi radosne vijesti o blagostanju prema kojem dunjalučko blagostanje ne predstavlja ništa doli trenutačni bljesak munje u poređenju s vječitim Suncem.

JEDANAESTA KAPLJICA

Pod vidljivom odorom ovako zadivljujućeg i zagonetnog svemira, svakako i svakako nas očekuju ovako čudne stvari. U svrhu saopćavanja takvih čudesa i nepojmljivosti, mora postojati osoba jednako izvanredna i nadnaravna. Zaista, iz njegovih stanja i pojave vidimo to da se on najprije osvjedočio, pa onda svjedočio, a zatim je donosio upozorenja i radosne vijesti. On, također, pouzdano podučava o onom šta od nas traži Gospodar nebesa i zemlje, a Koji nas je obasuo svojim vidljivim i skrivenim blagodatima, te o njegovim naredbama i zahtjevima.

Pa, šta se to onda dešava s većinom ljudi, jer, umjesto da pridaju važnost govoru ove ličnosti koja nas podučava o još puno ovakvih zanimljivih i bitnih istina te da ostave sve i da pohrle njemu i njega slušaju, oni su postali slijepi i gluhi, možda i maloumni, pa ove činjenice ne vide, ovu istinu ne čuju, ne razumiju!

DVANAESTA KAPLJICA

Znaj da je ovaj Časni Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u potpunosti iskreni dokaz koji govori, i da je istiniti dokaz jedinstvenosti Stvoritelja svega postojećeg. On je, također, i neoborivi argument te briljantni dokaz proživljenja i vječnog onosvjetskog blagostanja, štaviše, kako god on svojim pozivom i uputom dovodi do stjecanja vječitog blagostanja, on je, i sredstvo za njegovo postizanje, on, ujedno, svojom dovom i pobožnošću predstavlja uzrok postojanja tog vječitog blagostanja i sredstvo je njegovog postanka.

Eto, pogledaj, ta osoba čini dovu u najvećem namazu, pa kao da su se Arabijski poluotok, pa čak i cijela zemlja, uključili u obavljanje Najvećeg Namaza. Pogledaj, on u tom najvrednijem džematu u namazu čini dovu, pa kao da su svi znameniti sinovi Ademovi, od Adema, a.s., preko našeg doba, do svršetka dunjaluka, sve svijetle uzvišene osobe pristali u safovima iza njega, uzevši njega za imama i uzvikujući “Amin” na njegovu dovu. Usto, pogledaj, on uči dovu za jednu takvu sveopću potrebu, na način da u njoj, zajedno s njim, učešće uzima ne samo sve na Zemlji već i sve na nebesima, štaviše, sve što postoji govori: “Gospodaru naš, usliši njegovu dovu, i mi to tražimo!” Usto, on se obraća s takvom poniznošću, u plamtećoj žudnji, u dubokoj tuzi i čežnjivoj ljubavi, na način da podstiče plač u svemiru i sva bića navodi da mu se pridruže u učenju dove. Vidi, on se moli za jednu takvu svrhu i cilj, pa čovjek, a i svijet, pa čak sve stvoreno, iz najnižih nizina, padanja i srozavanja, bezvrijednosti i besmislenosti, na njegovu zamolbu, dostižu najuzvišenije stepene, odnosno postignu vrijednost, vječnost i uzvišene dužnosti. Vidi, on traži pomoć tako visokom predanošću, tako drago i ljupko upućuje dovu te moli, pa kao da ga čuju sva stvorenja, nebesa i zemlja, koje dovodi u stanje zanosa, i kao da uzvikuju: “Amin, amin, moj Allahu.” A, pogledaj! On svoju potrebu traži od jednog takvog Moćnog, Koji sve čuje i Plemenit je, od Onog Koji zna sve, vidi sve i Samilostan je, Onaj Koji najskrivenije dove od najskrivenijih bića u najskrivenijim potrebama vidi, čuje i udovoljava im samilosno. Jer, on ispunjava želju, upućenu čak i jezikom stanja, na jedan mudar i milostiv način, pa nema mjesta sumnji da takav odgoj i raspored potječe od Onog Koji čuje i vidi i Koji je Plemenit i Milostiv.

TRINAESTA KAPLJICA

Šta to traži onaj koji je čast ljudske vrste, jedini u svemiru i vremenu, ponos svega što postoji, onaj koji, za sobom okupivši najbolje sinove Ademove, sa zemlje, licem usmjeren prema veličanstvenom Aršu, podigavši ruke, uči dovu? Poslušaj! Traži vječitu sreću, vječnost, susret, traži Džennet. Usto, on traži podršku u svim Allahovim Lijepim Imenima, a čije se zakonitosti i ljepote reflektiraju u ogledalima bića. Štaviše, i kad ne bi postojali ti bezbrojni uzroci, kao što su savršena Milost, Pomoć, Mudrost, Pravednost, koji iziskuju to što on traži – o čijem postojanju direktno ovisi postojanje ahireta – dovoljna bi bila sama dova ove nuranijske ličnosti za stvaranje Dženneta, a čije je stvaranje Njegovoj moći lahko onoliko koliko i stvaranje proljeća. Dakle, na način na koji je njegovo poslanstvo bilo razlog da se vrata dunjaluka otvore za kušnju, na isti je način i njegova dova iz pobožnosti razlog da se vrata ahireta otvore.

Da li je, onda, moguće to da se ovaj vrhunski red, ova prostrana milost, ovo divno djelo koje nema nedostataka, ova ljepota gospodarenja bez premca, a koja je ljude poput Imama el-Gazalija nadahnula da kaže: لَيْسَ فِى اْلاِمْكَانِ اَبْدَعُ مِمَّا كَانَ“Nemoguće je da nastane nešto originalnije i savršenije od onog što već postoji” Dakle, izmjesti u grubu ružnoću, u divljačko nasilje, u veliku zbrku, odnosno, u izostanak dolaska ahireta, pa da čuje i usliši najsićušniji glas od najsićušnijeg stvorenja u najsitnijoj potrebi, a da ne prida važnost, ne shvati i ne ispuni najznačajniju, najpotrebniju molbu. Bože sačuvaj i sto hiljada puta, Bože sačuvaj i sakloni! Nikako! Ova nepomućena, manifestna ljepota ne podnosi takvu suštu ružnoću, i ne može biti tako ružna!

Eto, moj zamišljeni saputniče na ovom čudesnom putovanju, za sada je dovoljno, moramo se vratiti. Jer, da na Poluotoku u tom vremenu ostanemo stotinu godina, ne bi mogli vidjeti niti stoti djelić njegovih nadnaravnih postupaka i zadivljujućih funkcija, niti bi se mogli zasititi uživajući u posmatranju.

Hajde dođi, pa da pri povratku svratimo u svako stoljeće i da pregledamo epohu po epohu. Pogledaj kako su se u svakoj epohi rascvjetali cvjetovi, obasjani Suncem upute: Ebu Hanife, Eš-Šafi'ija, Bâjezida el-Bistamija, Džunejda, Abdulkadira el-Gejlanija, Imama el-Gazalija, Šejha en-Nakšibendija, Imama er-Rabbanija, kao i milioni sličnih nurli plodova.

Pojedinosti onog što smo vidjeli, odgodit ćemo za drugu priliku, a na ovu nuranijsku osobu koja daje uputu i prikazuje mudžize, donesimo salavat, koji ukazuje na dio njegovih mudžiza:

عَلٰى مَنْ اُنْزِلَ عَلَيْهِِِ الْفُرْقَانُ الْحَكِيمُ مِنَ الرَحْمٰنِ الرَّحِيمِ ﻾ مِنَ الْعَرْشِ الْعَظِيمِ، سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ اَلْفُ اَلْفِ صَلاَةٍ وَاَلْفُ اَلْفِ سَلاَمٍ بِعَدَدِ حَسَنَاتِ اُمَّتِهِ. عَلٰى مَنْ بَشَّرَ بِرِسَالَتِهِ التَّوْرٰيةُ وَاْلاِنْجِيلُ وَالزَّبُورُ ﻾ وَبَشَّرَ بِنُبُوَّتِهِ اْلاِرْهَاصَاتُ وَهَوَاتِفُ الْجِنِّ وَاَوْلِيَاۤءُ اْلاِنْسِ وَكَوَاهِنُ الْبَشَرِ ﻾ وَانْشَقَّ بِاِشَارَتِهِ الْقَمَرُ ﻾ سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ اَلْفُ اَلْفِ صَلاَةٍ وَسَلاَمٍ بِعَدَدِ اَنْفَاسِ اُمَّتِهِ ﻾ عَلٰى مَنْ جَآئَتْ لِدَعْوَتِهِ الشَّجَرُ، وَنَزَلَ سُرْعَةً بِدُعَاۤئِهِ اْلمَطَرُ، وَاَظَلَّتْهُ الْغَمَامَةُ مِنَ الْحَرِّ ﻾ وَشَبَعَ مِنْ صَاعٍ مِنْ طَعَامِهِ مِاٰۤتٌ مِنَ الْبَشَرِ، وَنَبَعَ الْمَآءُ مِنْ بَيْنِ اَصَابِعِهِ ثَلاَثَ مَرَّاتٍ كَالْكَوْثَرِ، وَاَنْطَقَ اللهُ لَهُ الضَّبَّ وَالظَّبْىَ وَالْجِذْعَ وَالزِّرَاعَ وَالْجَمَلَ وَالْجَبَلَ وَالْحَجَرَ وَالْمَدَرَ صَاحِبِ الْمِعْرَاجِ وَمَا زَاغَ الْبَصَرُ ﻾ سَيِّدِنَا وَشَفِيعِنَا مُحَمَّدٍ اَلْفُ اَلْفِ صَلاَةٍ وَسَلاَمٍ بِعَدَدِ كُلِّ الْحُروُفِ الْمُتَشَكِّلَةِ فِى اْلكَلِمَاتِ الْمُتَمَثِّلَةِ بِاِذْنِ الرَحْمٰنِ فِى مَرَايَا تَمَوُّجاَتِ الْهَوَاۤءِ عِنْدَ قِرَاءَةِ كُلِّ كَلِمَةٍ مِنَ الْقُرْاٰنِ مِنْ كُلِّ قَارِئٍ مِنْ اَوَّلِ النُّزُولِ اِلٰۤى اٰخِرِ الزَّماَنِ. وَاغْفِرْ لَناَ وَارْحَمْناَ يَآ اِلٰهَنَا بِكُلِّ صَلاَةٍ مِنْهَا.. اٰمِينَ.

“Na onog na kojeg je spušten Kur’ani-Kerim od Milostivog, Samilosnog, s Velikog Arša, na našeg sejjida Muhammeda, neka je hiljadu hiljada salavata i selama, do onoliko puta koliko je dobrih postupaka u njegovom ummetu. Na onog čije su poslanstvo najavili Tevrat, Indžil, Zebur i Poslanice, čije su vjerovjesništvo najavili i predznaci, nevidljivi zov, džini, čedne evlije, proroci iz ljudi, a na njega ukazujući rascijepio se i Mjesec, na našeg sejjida Muhammeda, neka je hiljadu hiljada puta salavat i selam, do onoliko puta koliko je udisaja njegovog ummeta. Na onog na čiji poziv pristupalo je drveće, na čiju dovu ubrzano je padala kiša, a oblaci ga zaklanjali od vrućine, od sa'a njegove hrane hranilo se stotine ljudi, između njegovih prstiju izbijala je voda triput poput izvora Kevser, a za njega Allah je učinio da progovori pustinjski gušter, gazela, šakal, bravče, devče, kamila, brdo, stijena, ilovača, drvo, na onog koji je iskusio miradž i ono što odbija pogled, naš sejjid i zagovornik Muhammed, na njega neka je hiljadu hiljada puta salavat i selam, do onoliko puta koliko je harfova povezanih u riječi, s dopuštenjem Milostivog prevedenih u odraze zračnih talasa koji nastaju kod učenja svake riječi Kur’ana od svakog učača, od početka objave do ahiri-zemana; Bože naš, oprosti nam i budi milostiv prema nama sa svakim od tih salavata, amin!”

Sažeto sam razradio neke dokaze Muhammedovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, vjerovjesništva i objavio ih u risalama na turskom jeziku, pod naslovom “Šuaati-Marifet-un-Nebi”, i u Pismu devetnaestom, i u ovoj Riječi. Uz to sam uopćeno pojasnio i aspekte fenomenalnosti Kur’ana Mudrog. Ukratko sam prikazao četrdeset aspekata čudotvornosti Kur’ana u poslanici Tračci svjetlosti i u Dvadeset petoj riječi. Između tih aspekata, jedan sam, a radi se o visokom stilu izraza kompozicije, u obimu od četrdeset stranica, razradio u svojem tefsiru na arapskom jeziku, koji se zove “Išaratul-i'džaz“, pa ukoliko želiš, pogledaj ta tri djela.

ČETRNAESTA KAPLJICA

Kur’an Časni, koji jeste more mudžiza, a i najveća je mudžiza, čvrsto potvrđuje vjerovjesništvo Muhammedovo, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao i Božansko Jedinstvo, uspostavlja dokaze, podnosi argumente i ističe znakove koji isključuju potrebu za bilo kakvom drugom potvrdom.

Ovdje ćemo dati njegovu definiciju, a zatim prikazati nekoliko odsjaja njegovog čudotvorenja, a koji kod nekih izazivaju nedoumice.

Kur’an Mudri koji nam predstavlja našeg Gospodara jeste sljedeće:

“Bespočetni tumač ove velike svemirske knjige…

On je otkrovitelj tajni riznica Allahovih Lijepih Imena na stranicama nebesa i Zemlje(…)

On je i ključ za razjašnjavanje istina, skrivenih ispod redova događanja…

On je i riznica bespočetnog uzvišenog obraćanja i beskrajne milostive blagonaklonosti iz svijeta gajba, skrivenog iza zastora pojavnog svijeta…

On je temelj, konstrukcija i sunce za duhovni svijet islama…

On je mapa svijeta ahireta…

On je riječ opisa, jasan tumač, dokaz koji objašnjava te sjajan interpretator Allahove biti, atributa, imena i djela…

On je odgajatelj i zbiljska mudrost čovječanstva, vodič i upućivač prema cilju zbog kojeg je čovjek stvoren…

On je jedna knjiga, ali sadržava mnoštvo knjiga za zadovoljenje svake duhovne potrebe čovjeka, kao što je knjiga vjerozakona i mudrosti, knjiga dove i ibadeta, knjiga zapovijedi i poziva, knjiga zikra i spoznaje. On je, također, poput svete kuće ispunjene knjigama i rukopisima koja, za sve koji se napajaju s različitih izvora i staza te za sve koji se kreću odvojenim pravcima, iz reda evlija, istinoljubivih, onih koji su spoznali, tragača za istinom, nudi prigodnu poslanicu, dostojnu toga da bude izvor za dotični ukus te da bude staza i putopis za dotični pravac.”

Razmotri sad ovaj iskaz u odbljesku fenomenalnosti kroz ponavljanja u Kur’anu, za koje kratkovidni smatraju da su nedostaci u stilu.

Budući da je Kur’an knjiga zikra, knjiga dove, knjiga poziva, to je bolje, stilski izražajnije, čak i nužno to da u njemu bude ponavljanja, a ne onako kako misle maloumni. Jer, ponavljanjem zikr stječe prosvijećenost, ponavljanjem dova dobija na stabilnosti, ponavljanjem naredbe i pozivi dobijaju na snazi.

Usto, nije svako u mogućnosti cijeli Kur’an proučiti u svako vrijeme, ali, uglavnom, jeste u mogućnosti da prouči jednu suru. Stoga se najbitnije kur’anske poruke nalaze u većini različitih sura, posebno onih dugačkih, pa je svaka sura postala poput malog Kur’an, te je svakom pojedincu olakšan pristup, na način da, putem ponavljanja, niko ne ostane uskraćen za neke teme poput tevhida, proživljenja te pripovijesti o Musau, alejhisselam.

Poput tjelesne potrebe, i čovjekove duhovne potrebe različite su. Za nekima čovjek ima potrebu u svakom trenutku, poput potrebe tijela za zrakom, jer duša ima potrebu za izgovaranjem “Hu”. Za nekima, pak, ima potrebu u razmaku od jednog sahata, naprimjer, “Bismillah”, i tako dalje.

Dakle, ponavljanje ajeta u skladu je s obnavljanjem potreba i ukazuje na njihovu nužnost, jer probudi potrebu i pokreće želju te apetit za tom duhovnom hranom.

Usto, Kur’an je utemeljitelj i temelj ove jasne vjere, osnova ovog islamskog svijeta, prekretnica ljudskih društvenih uređenja, njihov transformator i obnovitelj. Odgovor je na često ponavljana pitanja raznolikih slojeva čovječanstva, a utemeljitelj jeste obavezan da ponavlja zbog utvrđivanja, da obnavlja zbog sigurnosti, da opetuje, objašnjava i istražuje zbog otklanjanja neodlučnosti.

Usto, Kur’an istražuje tako bitne stvari i precizne istine, pa ih mora više puta ponavljati u različitim oblicima, a kako bi ih utvrdio u srcima.

Usporedo s tim, ponavljanje je samo u formi. Svaki ajet ima više značenja, više različite koristi, raznolike aspekte i stepene. Na svakom stepenu spominje se zbog drugačijeg smisla, koristi i svrhe.

A što se kur’anske sažetosti i nerazgovjetnosti nekih kosmičkih pitanja tiče, i ovakvo što odraz je blještavog čudotvorenja, a ne, kako to smatraju bezbožnici, nedostatak i povod za kritike.

Ako upitaš: Zbog čega Kur’an Mudri ne objašnjava svemir na način na koji to čini filozofija? Naime, neka pitanja ostavlja uopćena, neka druga navodi na način koji je nagodan za svijest masa, pa niti im škodi niti ih opterećuje, već ih spominje na vidno lahak i prost način.

Odgovaramo: Filozofija je odstupila i zastranila s pravog puta; svakako si iz ranijih lekcija i poslanica shvatio to da Kur’ani-Kerim objašnjava Svemir, i to kao argument biti Allahove, Njegovih atributa i Lijepih Imena, dakle, objašnjava smislove ove velike svemirske knjige, samo da bi predstavio njegovog Stvoritelja.

Drugim riječima, Kur’ani-Kerim na sve što postoji osvrće se, ne zbog njih samih, već zbog njihovog Stvoritelja. Usto, obraća se svima. Što se filozofije tiče, ona se bavi stvorenjima zbog njih samih, a obraća se isključivo učenjacima i filozofima.

Prema tome, sve dok Kur’an koristi stvorenja samo kao dokaz i argument, uvjet je da taj dokaz pred očima javnosti bude otvoreniji i jasniji, a kako bi se brže i bolje shvatio zbog rezultata.

Osim toga, budući da je Kur’an vodič i da se obraća svim slojevima ljudi, od čega većinu čine slojevi običnih ljudi, svakako uputstvo treba biti takvo da ono što nije nužno iznosi sažeto i kratko, potom, da za osjetljiva pitanja navodi primjere kako bi se njihovom razumijevanju približile sićušne pojedinosti, da ne spominje stvari koje većinu ljudi dovode u zabludu i suprotstavljanje očiglednoj stvarnosti u njihovim očima te da se bez jakog razloga ne unose izmjene u ono što oni drže da je općeprihvaćeno i opipljivo, kao i to da se odgodi i uopći ono što im nije prijeko potrebno za njihovu osnovnu svrhu.

Naprimjer, o Suncu kaže: “Svjetiljka koja se kreće”, jer, o Suncu ne govori zbog Sunca, niti zbog njegovih svojstava, već kao o osovini savršenog reda i sistematičnosti te kao o centru uređenja stvorene kreature. A red i uređenje nisu ništa drugo doli ogledala za spoznaju Veličanstvenog Tvorca. Pa kaže:

اَلشَّمْسُ تَجْرِى“Sunce se kreće (...)”(Jasin: 38), te ovim izrazom “kreće” razjašnjava i upozorava na djelovanje velike Božanske moći u razmjenjivanju noći i dana, kao i u smjenjivanju ljeta i zime. Usmjeravanjem pažnje na njega krije se upozorenje za slušača na neizmjernost moći Tvorca i na Njegovo isključivo svojstvo gospodarenja. Eto, kakva god bila suština ovog “kretanja”, oni nemaju utjecaja na ovaj savršeni red, koji, kao što vidimo, ima svoju namjenu i potku.

Također kaže: وَجَعَلَ الشَّمْسَ سِراَجاً“Učinio je da Sunce bude svjetiljka (...)” (Nuh:16), a u izrazu “svjetiljka” oslikana je slika svijeta kao nekog dvorca; stvari u njemu poput su namještaja u tom dvorcu, poput dekora, namirnica za domaćine i musafire; Sunce jeste poput pokornog sluge, s tim što je sve to za goste i poslugu priredila jedna plemenita i milostiva ruka. Tako je u izrazu “svjetiljka” sadržano upozorenje na Stvoriteljevu milost u svoj veličini gospodarenja, te opis Njegovog dobročinstva u svoj širini milosti, kao i osjećaj Njegove plemenitosti u veličini njegove vlasti.

A sad poslušaj kako o Suncu brbljivi filozofi kažu sljedeće: “Ono je ogromna gromada užarene tečne mase koja se obrće oko svoje ose, a oko njega kreću se razbacane planete. Masa mu je tolika (…), veličina je ta i ta (…), sastav mu je takav i takav (…)” Ne daje duhu nikakav savršeni nauk, osim strašnog užasa, zaprepaštenja i zbunjenosti. O tome ne govori na način na koji Kur’an objašnjava.

Procijeni sad u ovim razmjerima vrijednost filozofske tematike čija je vanjština nagizdana, a unutrašnjost je šuplja i prazna. Ne daj, zato, da te obmane njena vanjska uglačanost, pa da pokažeš nepoštovanje nadnaravnim kur’anskim proglasima.

اَللّٰهُمَّ اجْعَلِ الْقُرْاٰنَ شِفَاۤءً لَنَا وَلِكَاتِبِهِ وَاَمْثاَلِهِ مِنْ كُلِّ دَاۤءٍ، وَمُونِساً لَنَا وَلَهُمْ فِى حَيَاتِنَا وَبَعْدَ مَمَاتِنَا، وَفِى الدُّنْياَ قَريِنًا، وَفِى الْقَبْرِ مُونِسًا، وَفِى الْقِيَامَةِ شَفِيعًا، وَعَلَى الصِّرَاطِ نُوراً، وَمِنَ النَّارِ سِتْراً وَحِجَاباً، وَفِى الْجَنَّةِ رَفِيقًا، وَاِلَى الْخَيْراَتِ كُلِّهاَ دَلِيلاً وَاِمَامًا، بِفَضْلِكَ وَجُودِكَ وَكَرَمِكَ وَرَحْمَتِكَ يَاۤ اَكْرَمَ اْلاَكْرَمِينَ وَيَاۤ اَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، اٰمِينَ ﻾ اَللّٰهُمَّ صَلِّ وَسَلِّمْ عَلٰى مَنْ اُنْزِلَ عَلَيْهِ الْفُرْقاَنُ الْحَكِيمُ وَعَلٰۤى اٰلِهِ وَصَحْبِهِۤ اَجْمَعِينَ، اٰمِينَ، اٰمِينَ

“Moj Allahu, učini da u Kur’anu za nas, autora ovog djela i njemu slične bude lijek za svaku bolest, ugodno društvo naše i njihovo u životu i smrti, na dunjaluku saputnik, u kaburu drug, na Kijametu zagovornik, na sirat-ćupriji svjetiljka, od ljudi zaklon i zakrov, u Džennetu drug, za sva dobročinstva vodič i vodilja, tako ti tvoje Dobrote, Dobrodušnosti, Plemenitosti i Milosti, Najplemenitiji Ugledniče i Najmilostiviji Milosniče. Amin.Moj Allahu, prospi svoj salavat i selam na onog kome je spušten Furkan Mudri, na njegovu obitelj i sve njegove Ashabe. Amin.”

NAPOMENA: u poslanici nura na arapskom jeziku, u četrnaestoj kapljici objašnjeno je petnaest od četrdeset vrsta mudžiza. Oslanjajući se na to ovdje smo ukratko objasnili. Ako želiš obrati se na nju, naći ćeš riznicu mudžiza.

[1] Husejn el-Džisr izvukao je stotinu i četrnaest smislova tih knjiga i uvrstio ih u Er-Risala el-Hamidijja. Pa ako su najave prisutne u ovoj mjeri i nakon pretrpljenih izmjena, bez sumnje da su ranije postojali i izričiti nagovještaji.

“Ko si? Odakle dolaziš? Kamo si se zaputio? Koja ti je dužnost?”

Muhammed s.a.v.s.

MENI

PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER

KONTAKT DETALJI

Muhammed s.a.w.s.

Muhammed s.a.w.s.

Muhammed s.a.w.s.