VEOMA BITNO ŽIVOTNO PRAVILO

U ime Njegovo, Slavljen je On

“I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga”

………….

Treće: Ti si mi poslao poklon, želeći time promijeniti jedno moje veoma bitno životno pravilo.

Brate, ja ne kažem: “Ne primam tvoj poklon jednako kao što ga ne primam ni od svoga brata Abdul-Medžida i od mog bratića, Abdur-Rahmana”. Jer ti si napredniji od njih i bliži mome duhu. Stoga, iako su odbijeni pokloni svih ljudi, tvoj poklon nije odbijen, uz uvjet da to bude samo jedan put.

Ovom ti prilikom želim objasniti smisao tog mog pravila:

Stari Said nije podnosio prigovore i osjećaj zaduženosti bilo čijom uslugom, pa je radije bio spreman umrijeti nego ostati pod teretom obaveze prema drugom. Nikad nije odstupio od svog pravila, uprkos podnošenja teškoća i muka. Ova, dakle, osobina što ju je ovaj tvoj nemoćni brat naslijedio od Starog Saida, nije isposništvo niti vještačko osamostaljenje od ljudi, nego je utemeljena na nekolicini jasnih razloga.

Prvi:

Sljedbenici zablude optužuju islamske učenjake da koriste znanje kao sredstvo sticanja zarade, te ih nepravedno i nemilosrdno napadaju, govoreći: “Oni nauku i vjeru koriste kao sredstvo za sticanje svoje opskrbe.” Njih je nužno opovrgnuti praktičnim primjerom.

Drugi:

Mi smo dužni slijediti vjerovjesnike, a.s., u širenju i dostavi istine. Kur’ani-kerim za one koji su širili istinu spominje da su pokazali neovisnost o ljudima, govoreći: “Moja nagrada je samo od Allaha...” (Junus:72). I časni ajet: “Slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na pravom su putu” u suri Ja-Sin (21. ajet), saopćava pozamašni smisao i duboku pouku na ovu našu temu.

Treći:

U Riječi prvoj je izneseno da je naša obaveza davati u ime Allaha, i uzimati u ime Allaha. Međutim, uglavnom se dešava da: ili onaj koji daje je nemaran, te daje u svoje ime, što podrazumijeva obavezu prema njemu, ili onaj koji prima je nemaran, te zahvalnost i zaslugu koji pripadaju Istinskom Blagodarcu, pripisuje pojavnim uzrocima, te griješi.

Četvrti:

Pouzdanje u Allaha, zadovoljnost i štedljivost jesu ogromna riznica i dragocjeno blago koje ne može ništa nadomjestiti. Je ne želim zatvoriti vrata tih neiscrpnih riznica i blaga primajući vrijednosti od ljudi. Hvala Veličanstvenom Opskrbitelju hiljadama puta, što me od djetinjstva nije prinudio da budem pod obavezom ikoga od ljudi. Nadam se milosti Uzvišenog, oslanjajući se na Njegovu plemenitost, da i ostatak mog života provedem u skladu s tim pravilom.

Peti:

Prije otprilike dvije godine sam kroz mnoge nagovještaje i iskustva stekao savršeno uvjerenje da meni nije dozvoljeno primati vrijednosti od ljudi, a naročito poklone imućnih i službenih osoba. Od nekih od tih poklona osjetim mučninu, ili su pričinjeni tako da uzrokuju mučninu, kako ih ne bi okusio. Nekada se pretvore u formu koja mi šteti. To je, dakle, stanje jedna smislena zapovijed da ne primam vrijednosti od ljudi, i zabrana njihovog primanja.

Isto tako, ja sam uznemiren ljudima, i ne mogu primiti posjetu svake osobe u svako vrijeme. Primanje poklona od ljudi bi me prinudilo na primanje njihovih posjeta u vrijeme kad ja to ne želim, vodeći računa o njihovim osjećajima. A to mi je nešto nepoželjno.

Ja više volim jesti komadić suhog hljeba, biti odjenut u odjeću na kojoj je stotinu i jedna zakrpa, a biti spašen od izvještačenosti i laskanja. Meni je mrsko jesti čak i najukusniju baklavu kod drugih, i odijevati se u njihovu najkvalitetniju odjeću, ako ću biti prinuđen ugađati njihovim osjećajima.

Šesti:Jedan bitan razlog za neovisnost o ljudima je izrekao Ibn Hadžer, pouzdani učenjaku našem mezhebu: “Haram ti je primiti ono što ti je namijenjeno dobru, ako nisi dobar”.

Da, čovjek ovog doba prodaje svoj mizerni poklon po visokoj cijeni, iz pohlepe i grabežljivosti, te jednog griješnog i nemoćnog čovjeka poput mene zamišlja kao dobrog veliju, a zatim mi dadne pogaču na poklon. Da ja, ne daj Bože, smatram da sam dobar, bio bi to znak samoljubivosti, i dokaz da nisam dobar. A ako se ne smatram dobrim, onda mi nije dozvoljeno primiti taj dar.

Također, ako čovjek primi sadaku i poklon u zamjenu za djela koja su namijenjena budućem svijetu, to znači da on ubire vječne plodove ahireta u vidu prolaznih plodova na ovom svijetu.       

                                                                   Neprolazni, On je jedini Neprolazni.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Said Nursi

 ⁽¹⁾ Ovdje se misli na poznatog učenika Hulusija.