Da li je naš sejjid Hidr, a.s., živ? Ako jeste živ, zašto jedan broj znamenitih islamskih učenjaka proturiječi tome?

U ime Njegovo, Slavljen je On

“I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga”

Kratak odgovor na četiri pitanja

Prvo pitanje:

Da li je naš sejjid Hidr, a.s., živ? Ako jeste živ, zašto jedan broj znamenitih islamskih učenjaka proturiječi tome?

Odgovor: On jeste živ, samo što život posjeduje pet razina, a on je na njegovoj drugoj razini. Stoga je jedan broj uleme posumnjao da on živi.

Prva razina života jeste: naš život, koji je sputan mnoštvom ograničenja.

Druga razina života jeste: razina života našega sejjida Hidra i našega sejjida Iljasa, a.s., koja je donekle oslobođena okova. Naime, njih dvojica se mogu nalaziti na više mjesta istovremeno, i mogu jesti i piti kad požele. Njih dvojica nisu poput nas stalno primorani nužnim životnim potrebama. Nosioci duhovnog otkrovenja i vizije iz reda evlija neupitnim brojem svjedočanstava (tevaturom) prenose događaje i doživljaje iz ovog domena. Te predaje potvrđuju i rasvjetljavaju postojanje ove razine života. Čak se i među mekamama (duhovnim položajima) velajeta (evlijaluka) nalazi položaj nazvan “Mekama Hidra”. Evlije koji dosegnu taj položaj dolaze u društvo Hidra, a.s., i od njega primaju uputstva. Međutim, ponekad se pogrešno smatra da onaj ko se nalazi na tom duhovnom položaju jeste Hidr lično.

Treća razina života jeste: razina života našega sejjida Idrisa i našega sejjida Isaa, a.s.. Ova razina života poprima svjetlosnu finoću kroz otklon nužnih životnih potreba čovjeka, i ulazak u vid života sličan životu meleka. Njih se dvojica nalaze na nebesima u svojim ovosvjetskim tijelima, što su prozirna poput tijela iz Svijeta pojmova, i svijetla poput zvjezdanih tijela. Postoji časni hadis što saopćava da će naš sejjid Isa, a.s., sići u vrijeme pred kraj svijeta, i vladati po Muhammedovom Šerijatu⁽¹⁾. Smisao hadisa je sljedeći:

Nasuprot struje bezvjerstva i poricanja Boga što ga nameće naturalistička filozofija u vrijeme pred Smak svijeta, Isa-ovska religija će se izbistriti i otarasiti izmišljotina. Tokom njezinog preobražaja u Islam, duhovna ličnost Isa-ovske religije će izvući sablju nebeske Objave i ubiti duhovnu ličnost bezvjerstva; isto tako će i Isa, a.s., koji predstavlja duhovnu ličnost Isa-ovske vjere pogubiti Dedždžala koji predstavlja bezvjerstvo na ovom svijetu. To znači da će Isa usmrtiti ideju bezbožništva.

Četvrta razina života jeste: život šehida, potvrđen tekstom Časnog Kur’ana, što saopćava da njima pripada razina života uzvišenija i istaknutija od života umrlih u kaburu. Tačno! Šehidima koji svoj dunjalučki život žrtvuju na putu Istine, slavljeni i uzvišeni Gospodar Svojom savršenom plemenitošću njima u međusvijetu Berzaha ukazuje blagodat u vidu života sličnog ovozemaljskom životu, samo što u tom životu nema patnje, ni tegobe, niti brige.Oni, naime, ni ne znaju da su umrli, nego znaju da su otišli na bolji svijet. Stoga oni stiču potpunu ugodnost i uživaju u savršenom blagostanju, pošto ne osjećaju patnju rastanka od voljenih, što se inače nalazi u smrti kod drugih umrlih koji uz to znaju da su umrli, mada im duh osjaje trajno živ. Stoga su užitak i sreća ovih u međuprostoru Berzaha uskraćeni u odnosu na užitak kojeg stiču šehidi. Ova je činjenica s može usporediti na sljedeći način:

Dvojica usniju da su ušli u dvorac divan poput Dženneta. Jedan od njih je svjestan da to što vidi jeste san; stoga užitak kojeg on stekne je nepotpun, jer on sam sebi kaže: “Ovo će uživanje prestati čim se probudim iz sna.” Dok drugi, koji ne smatra da se nalazi u snu, stiče stvarni užitak i istinski je sretan.

Tako isto se i utisak što ga steknu šehidi u svom životu u Berzahu izdvaja od onoga što u njemu steknu obični umrli.

Činjenica da šehidi stiču ovaj vid života, i njihovo ubjeđenje da su oni živi, je potvrđeno nebrojenim predajama. Čak i činjenica da naš sejjid Hamza, r.a., gospodin među šehidima štiti one koji od njega zatraže zaštitu i utočište, i ispunjava njihove ovosvjetske potrebe, a navodi i druge da ih ispunjavaju, te drugi slični događaji, dešavali su se često, i rasvijetlili su i potvrdili ovu razinu života. I meni se lično desilo sljedeće:

Moj sestrić, Ubejd, jedan od mojih učenika, pao je kao šehid do mene, i umjesto mene, u Prvom svjetskom ratu. Jednom sam usnio istiniti san: da sam ušao u njegov kabur što je nalikovao podzemnom stanu, iako sam se nalazio na robiji na udaljenosti tri mjeseca putovanja od njega, i nisam znao gdje je ukopan. Vidio sam ga na razini života šehida. On je, pak, mislio da sam ja umro, i rekao mi kako me je mnogo oplakivao, vjerujući da je on živ. Sebi je izgradio lijepo boravište pod zemljom iz opreza od navale Rusa.

Ovaj nebitni događaj, uz neke uvjete i nagovještaje, dao mi je savršeno ubjeđenje u spomenutu činjenicu, u nivou ličnog osvjedočenja.

Peta razina života jeste: duhovni život umrlih u kaburu. Da, smrt je premještaj, oslobođenje duha i raspušćanje sa dužnosti, a ne pogubljenje, ništavilo, niti nestanak. Prikazivanje duhova evlija i njihova pojava kod nosilaca duhovnog otkrovenja, u bezbrojnim prilikama, kao i povezanost drugih stanovnika kabura s nama, bilo u javi ili u snu, te njihovo davanje vijesti nama što se podudaraju sa stvarnošću, i drugi slični pokazatelji, rasvjetljavaju i dokazuju tu činjenicu.

Riječ dvadeset deveta, posvećena vječnosti duha, je nepobitnim dokazima i u potpunosti ustanovila ovu razinu života.