Riječi
"Ukoliko zajednica nema cilj i svrhu, sebičnost ojača"-Ukoliko u misli zajednice nema cilja i ideala, ili je taj cilj pao u zaborav, ili je namjerno zanemaren, umovi se pretvore u sebičnost pojedinaca i sjate se oko nje. To, zapravo, znači da "Ja" svakog pojedinca osnaži, i ponekad se izoštri i ukruti toliko da je nemoguće prodrijeti kroz njega, kako bi ono preraslo u "Mi". Zato oni koji vole svoje "Ja" zapravo ne vole druge.-"Riječi" Said Nursi
Odsjaji
Ko osim Stvoritelja nebesa i Zemlje poznaje treptaje misli u našim srcima, i ko osim Njega zna skrivene tajne naših grudi, i ko je osim Njega u stanju unijeti svjetlo u našu budućnost stvorivši Ahiret, i ko nas osim Njega može izvući između hiljada talasa ovog dunjaluka, što se svojim dešavanjima sudaraju i zapljuskuju? Nikako! Nema nama drugog izbavitelja osim Njega i spasitelja mimo Njega, jer On je Taj bez čije djelotvorne volje i bez čije vrhovne izvršne komande nijedna stvar, šta god ona bila i kakva god bila, nije u stanju pružiti ruku pomoći bilo kome i bilo čime!
Pismo
U ime Njegovo, slavljen je On!
“I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga!”
Allahov selam, milost i blagoslov neka je na vas i na vašu braću, naročito…
Prva misao: jeste donekle diskretna, i jedna je od mojih tajni, međutim nijedna tajna se ne skriva pred vama. To je misao da neki poznavaoci stvarnosti uspijevaju zadobiti Allahovo Lijepo ime Al-Vadud, Onaj Koji voli, i na Nužno Biće gledaju kroz prozore svih bića manifestiranjem vrhunskog stepena toga Božijeg imena.
čovjek je po svojoj naravi sazdan na beskrajnoj ljubavi prema Stvoritelju svemira, jer u ljudskoj prirodi jeste to da gaji ljubav prema ljepoti, sklonost ka savršenosti i naklonost prema dobročinstvu. Ta ljubav uvećava se srazmjerno stepenima ljepote, savršenstva i dobročinstva, sve dok ne dostigne krajnje stepene i domete aška (zaljubljenosti).
peta grana - ova grana nosi pet plodova
Pogledaj na živa bića koja se ukazuju na pučini ovog tekućeg svemira i među ovim prolaznim stvarima. Vidjet ćeš to da na svakom živom biću stoji mnoštvo pečata koje je postavio Živi i Sveopstojni. Pogledaj na jedan od tih pečata.
Poslušaj sljedeći imaginarni doživljaj u kojem je opredmećena stvarnost dunjalučkog života. Ovaj ilustrativni doživljaj doživio je Stari Said, te ga je on preobrazio u Novog Saida:
Čovjek u ovom svemiru sličan je nejakom, nježnom i krhkom djetetu koje, u svojoj slabosti, nosi ogromnu snagu i u svojoj nemoći ogromnu moć. Jer njemu su, jačinom te slabosti i snagom nemoći, potčinjena i podređena sva bića. A ukoliko čovjek shvati svoju slabost i čini dovu riječju, stanjem i djelima, i ukoliko uvidi svoju nemoć, te se obrati svojem Gospodaru i zatraži pomoć, iskazat će zahvalnost i pohvalu na tom privilegiranom položaju, a ujedno će biti pospješen u postizanju svojeg htijenja, njegovi ciljevi će mu se pokoriti i težnje ostvariti u tolikoj mjeri da on svojom ličnom moći ne može postići niti stoti dio svega toga. Samo što čovjek ponekad ono što postigne kroz dovu svojeg stanja pogrešno pripisuje svojoj ličnoj moći. 
