Najbolja omladina
- Kategorija: Blog
- petak, 07 Novembar 2014 14:00
- Klikova: 2136
‘Najbolja omladina su oni koji se poistovjećuju s odraslima, a najgori odrasli su oni koji se poistovjećuju s omladinom.’Je li ovo vjerovjesnički hadis-i šerif? Ako jeste, šta mu je smisao?
Odgovor: Slušao sam ga kao vjerovjesnički hadis-i šerif, a smisao mu je:
“Najbolji mladići su oni koji se nisu odali nemarnosti prema Allahu, nego se sjećaju smrti jednako kao što je se sjećaju starci, i onda se, oslobođeni mladalačkih okova i hirova, zbiljski daju na izgradnju svoga ahiretskog života. A najgori su starci oni koji su zanemarili Allaha te ih je pomamio mladalački zanos, pa kao djeca oponašaju njihove prohtjeve.”
Ispravna slika što sam je vidio u drugom dijelu tvoje levhe jeste:
Nad svojom sam glavom okačio levhu koja sadrži jednu rječitu mudrost, u nju pogledam od jutra do mraka i iz nje naučavam lekciju. Ona kaže:
Želiš li prijatelja, dovoljan ti je Allah.
Tačno, jer ako ti je On prijatelj, svaka ti je stvar prijatelj.
Želiš li prisno društvo, dovoljan ti je Kur’an-i kerim.
Jer, uz njega u mašti se družiš sa vjerovjesnicma i melekima, a divno li su oni društvo.
Nad svojom sam glavom okačio levhu koja sadrži jednu rječitu mudrost, u nju pogledam od jutra do mraka i iz nje naučavam lekciju. Ona kaže:
Želiš li prijatelja, dovoljan ti je Allah.
Tačno, jer ako ti je On prijatelj, svaka ti je stvar prijatelj.
Želiš li prisno društvo, dovoljan ti je Kur’an-i kerim.
Jer, uz njega u mašti se družiš sa vjerovjesnicma i melekima, a divno li su oni društvo.
Želiš li bogatstvo, dovoljno ti je zadovoljstvo onim što imaš.
Da, onaj ko je zadovoljan, raspolaže mudro, a onaj ko raspolaže mudro i štedljivo, nalazi bereket.
Želiš li neprijatelja, dovoljan ti je tvoj nefs.
Jer onaj ko se divi samome sebi, neizbježno će nailaziti na teškoće i biti iskušavan nesrećom, dok onaj ko nije samoljubiv nalazi radost, zadovljstvo i milost.
Želiš li savjet, dovoljna ti je smrt.
Uistinu, onaj ko se prisjeća svoje smrti, spašava se od ljubavi prema dunjaluku i ozbiljno se zalaže za svoj Ahiret.
A sada, brate moj, uz tvojih sedam, dodat ću i osmo pitanje:
Prije dva dana jedan od uvaženih hafiza je učio ajete iz sure Jusuf te stigao do riječi:
“Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri.” (Jusuf: 101) Iznenada mi se u srcu rodi sljedeća fina iskrica:
Sve što se odnosi na Kur’an i iman veoma je skupocjeno, i bez obzira koliko spolja izgledalo sitno, ono je sa gledišta vrijednosti i značaja - ogromno.
Da, uopće nije sitnica nešto što pomaže u sticanju vječnog blagostanja, pa ne treba govoriti: Ova je tačka sitna i ne zavređuje pažnju.
Nema sumnje da prvi koji želi čuti ovakve teme jeste Ibrahim Hulusi, jer on je prvi učenik i prvi sagovornik koji na pravi način cijeni crtice iz Kur’ana. Stoga, brate, poslušaj!
To je jedna crtica iz najljepše pripovijesti.
Ajet-i kerim koji izvještava o završetku najljepše pripovijesti, pripovijesti o Jusufu, a to je ajet:
“Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri”, sadrži jednu istančanu, uzvišenu i upečatljivu iskricu smisla koji nagovještava dobro i koji je istovremeno jedna nadnaravnost.
Naime, patnje i žalost koji uzrokuje prolazak i rastanak, kojim okončavaju druge sretne i vedre pripovijesti, zagorčavaju i pomućuju fantastični i ugodni užitak što se stekne iz te pripovijesti, a naročito ako vijest o smrti i rastanku dođe na vrhuncu radosti, razdraganosti i sreće. Tada bol padne teže i uzrokuje žalost i utučenost kod slušatelja.
Međutim, iako ovaj časni ajet okončava upravo najsvjetliji dio kazivanja o Jusufu, dok je on bio povjerenik u Egiptu, obradovan susretom sa svojim roditeljima, upoznao se i zavolio svoju braću, časni ajet izvještava o smrti Jusufovoj upravo u tom periodu dok je Jusuf, a.s., bio na vrhuncu sreće i radosti; izvještava na način koji daje na znanje kako je Jusuf, a.s., lično zatražio od svoga Uzvišenog Gospodara svoju smrt – da bi stekao još veću sreću od ove koju uživa, te je i umro i stekao tu vrhunsku sreću. To znači da se iza kabura nalazi veća sreća od one koju je tada uživao Jusuf, a.s., pa je on, posjedujući blisko poznavanje stvarnosti, zatražio gorku smrt dok se nalazio u tom stanju ugodne dunjalučke sreće – da bi na onom svijetu stekao vrhunsku sreću.
Pogledaj, brate moj, ove snage izraza mudrog Kur’ana: kako okončava propovijest o Jusufu, a.s., tom viješću koja ne izaziva bol kod slušatelja, nego ih, naprotiv, obraduje i razvedrava. Usto, Kur’an upućuje i u sljedeće:
Radite za život iza kabura, jer se istinska sreća i stvarna ugodnost nalaze tamo.
Usto je Kur’an izložio i uzvišeni nivo pravedništva Jusufa, a.s., jer saopćava:
Najbrilijantnije, najradosnije, najvedrije i najsretnije stanje na ovome svijetu nije uopće uzrokovalo da on postane nemaran niti ga je pomamilo, nego je on uvijek tražio budući svijet.
Neprolazni, On je jedini Neprolazni.
Da, onaj ko je zadovoljan, raspolaže mudro, a onaj ko raspolaže mudro i štedljivo, nalazi bereket.
Želiš li neprijatelja, dovoljan ti je tvoj nefs.
Jer onaj ko se divi samome sebi, neizbježno će nailaziti na teškoće i biti iskušavan nesrećom, dok onaj ko nije samoljubiv nalazi radost, zadovljstvo i milost.
Želiš li savjet, dovoljna ti je smrt.
Uistinu, onaj ko se prisjeća svoje smrti, spašava se od ljubavi prema dunjaluku i ozbiljno se zalaže za svoj Ahiret.
A sada, brate moj, uz tvojih sedam, dodat ću i osmo pitanje:
Prije dva dana jedan od uvaženih hafiza je učio ajete iz sure Jusuf te stigao do riječi:
“Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri.” (Jusuf: 101) Iznenada mi se u srcu rodi sljedeća fina iskrica:
Sve što se odnosi na Kur’an i iman veoma je skupocjeno, i bez obzira koliko spolja izgledalo sitno, ono je sa gledišta vrijednosti i značaja - ogromno.
Da, uopće nije sitnica nešto što pomaže u sticanju vječnog blagostanja, pa ne treba govoriti: Ova je tačka sitna i ne zavređuje pažnju.
Nema sumnje da prvi koji želi čuti ovakve teme jeste Ibrahim Hulusi, jer on je prvi učenik i prvi sagovornik koji na pravi način cijeni crtice iz Kur’ana. Stoga, brate, poslušaj!
To je jedna crtica iz najljepše pripovijesti.
Ajet-i kerim koji izvještava o završetku najljepše pripovijesti, pripovijesti o Jusufu, a to je ajet:
“Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri”, sadrži jednu istančanu, uzvišenu i upečatljivu iskricu smisla koji nagovještava dobro i koji je istovremeno jedna nadnaravnost.
Naime, patnje i žalost koji uzrokuje prolazak i rastanak, kojim okončavaju druge sretne i vedre pripovijesti, zagorčavaju i pomućuju fantastični i ugodni užitak što se stekne iz te pripovijesti, a naročito ako vijest o smrti i rastanku dođe na vrhuncu radosti, razdraganosti i sreće. Tada bol padne teže i uzrokuje žalost i utučenost kod slušatelja.
Međutim, iako ovaj časni ajet okončava upravo najsvjetliji dio kazivanja o Jusufu, dok je on bio povjerenik u Egiptu, obradovan susretom sa svojim roditeljima, upoznao se i zavolio svoju braću, časni ajet izvještava o smrti Jusufovoj upravo u tom periodu dok je Jusuf, a.s., bio na vrhuncu sreće i radosti; izvještava na način koji daje na znanje kako je Jusuf, a.s., lično zatražio od svoga Uzvišenog Gospodara svoju smrt – da bi stekao još veću sreću od ove koju uživa, te je i umro i stekao tu vrhunsku sreću. To znači da se iza kabura nalazi veća sreća od one koju je tada uživao Jusuf, a.s., pa je on, posjedujući blisko poznavanje stvarnosti, zatražio gorku smrt dok se nalazio u tom stanju ugodne dunjalučke sreće – da bi na onom svijetu stekao vrhunsku sreću.
Pogledaj, brate moj, ove snage izraza mudrog Kur’ana: kako okončava propovijest o Jusufu, a.s., tom viješću koja ne izaziva bol kod slušatelja, nego ih, naprotiv, obraduje i razvedrava. Usto, Kur’an upućuje i u sljedeće:
Radite za život iza kabura, jer se istinska sreća i stvarna ugodnost nalaze tamo.
Usto je Kur’an izložio i uzvišeni nivo pravedništva Jusufa, a.s., jer saopćava:
Najbrilijantnije, najradosnije, najvedrije i najsretnije stanje na ovome svijetu nije uopće uzrokovalo da on postane nemaran niti ga je pomamilo, nego je on uvijek tražio budući svijet.
Neprolazni, On je jedini Neprolazni.
"Pismo"-Bediuzzaman Said Nursi
