pet dnevnih namaza
- Kategorija: Blog
- petak, 02 Januar 2015 13:00
- Klikova: 2985
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!“ “Namaz je za mu’mine jedan vremenski određen propis.” (An-Nisa’: 103)
Rekao mi je jednog dana jedan čovjek poodmakle starosti, krupnog tijela i visokog čina: Obavljanje namaza ugodno je i lijepo, samo je njegovo svakodnevno ponavljanje, i to pet puta svakog dana, previše, te ga to što nikako da prestane čini zamornim!
S obzirom na to da je prošao poduži period nakon ovih riječi, poslušah svoj nagonski nefs te čuh da i on ponavlja isto! Duboko sam promotrio i vidjeh da je na uho lijenosti primio istu lekciju od šejtana. Shvatio sam tad da je onaj čovjek tim riječima izrekao ono što je na jeziku svih duša koje nagone na zlo ili mu je nametnuto da to izgovori. Zato i ja progovorih, izrekavši sljedeće: Budući da moja duša nagoni na zlo, onda moram započeti od nje, jer onaj ko nije promijenio sam sebe, ne može izmijeniti druge.
Zato mu se obratih:
O moj nefsu, poslušaj od mene pet opomena, zauzvrat onome što si, ogrezao u zamršenosti neznanja, izustio, lješkareći u usnuloj nemarnosti na fotelji lijenosti.
PRVA OPOMENA
O nesretni nefsu! Da li je tvoj život vječan? Imaš li ikakav pouzdan jamac da ćeš poživjeti do sljedeće godine ili čak do sutra? Jer, ono što ti pričinjava zamor i dosadu, ustvari, jeste zbog tvojeg umišljanja da si neprolazan i vječan. Ti ispoljavaš svoje nezadovoljstvo kao da će tvoja razmaženost na dunjaluku ostati trajno u rahatluku. Ukoliko si shvatio to da je tvoj životni vijek kratak i da odlazi u prašinu, bez koristi, nema sumnje da, ako od njegovih dvadeset i četiri dijela bar jedan dio utrošiš na vršenje jedne lijepe službe te fine i rekreativne dužnosti, a koja je ujedno i milost za tebe i sredstvo postizanja vječnog života u istinskom blagostanju, ovakvo što neće te dovoditi u zamor i dosadu, već će biti sredstvo čistog poticaja, odnosno jedan divan i uzvišen stimulans.
DRUGA OPOMENA
Nefsu moj nezasitni, svakodnevno jedeš hljeb, napajaš se vodom, udišeš zrak, pa zar ti to ne dosadi? Bez ikakve sumnje, nikada! Jer, stalno navraćanje potrebe ne privlači dosadu, već, naprotiv, obnavlja užitak. Stoga, namaz koji privlači hranu za moje srce, i vodu života za moju dušu, i blagi povjetarac osvježenja za Božanske rafiniranosti skrivene u mojem tijelu, a svi su oni tvoji drugovi, ne bi trebalo da ti bilo kad pričinjava zamor niti dosadu. Zaista, srce koje je izloženo neograničenim žalostima i patnjama, privrženo i stalno željno beskrajnih ambicija i užitaka, ne može se okrijepiti niti prehraniti ničim osim kucanjem na vrata Milostivog i Plemenitog, Koji može sve, i to s punom poniznošću i molbom za ispomoć. Duh koji je povezan s većinom nadolazećih i ubrzo odlazećih bića na ovom prolaznom dunjaluku napaja se vodom života jedino kroz duhovno usmjeravanje prema izvoru milosti Vječnog, koji je Dostojni obožavanja, i Trajnog, Koji je stjecište ljubavi, i to putem namaza. I ljudska tajna, koja posjeduje svijesti i koja je presvijetla Božanska rafiniranost, beskrajno profinjena i nježna, te koja je stvorena i predodrenena za vječnost, a za kojom čezne po svojoj prirodi, jeste ogledalo koje odražava Uzvišenu Bit koja je oduvijek i zauvijek; ona, svakako, ima prijeku potrebu za odmorom i predahom, pritiješnjena ovim tegobnim, mučnim, zagušujućim, prolaznim i mračnim dunjalučkim stanjima, a takvo što može isključivo dubokim udisanjem kroz prozor namaza.
TREĆA OPOMENA
Dušo moja nestrpljiva! Ti se danas uznemiriš na podsjećanje o tegobi ibadeta koje si već obavila u proteklim danima, kao i na podsjećanje o teškoći namaza i pretrpanosti ranijim problemima, a zatim razmišljaš o obavezi vršenja ibadeta i o službi namaza te o bolnim poteškoćama u danima koji dolaze i, pritom, ne kriješ nestrpljivost i nedosljednost. Zar takvo što može poteći od nekoga ko ima imalo razuma? Tvoj primjer u nestrpljivosti jeste poput nesposobnog zapovjednika koji je ogromne snage iz centra prebacio na desno svoje krilo, i to u prilici kad je desno krilo neprijateljskih redova već bilo prešlo u njegove redove i postalo mu pojačanje, a zatim je usmjerio preostale snage da krenu na lijevo neprijateljsko krilo, u momentu kad tamo nije bilo nijednog neprijateljskog vojnika, pa je naredio paljbu, time potpuno oslabivši centar. Tada neprijatelj shvati o čemu se radi i udari na centar te njega i njegovu vojsku potpuno potuče.
Da, ti nalikuješ ovom nepromišljenom zapovjedniku, jer tvoje teškoće i umor iz ranijih dana već su se preobratili u milost za tebe, njihovi bolovi iščezli su i prerasli u užitak, njihova nepodnošljivost pretvorila se u počast, a tegobe u sevape. Stoga, sve to ne bi trebalo da ti izaziva zamor, već novu želju, svjež okus i zbiljski polet za novo započinjanje i preduzimanje. A što se dana koji dolaze tiče, budući da još nisu niti stigli, razmišljanje o njima u sadašnjosti te zamaranje zbog njih počev od ovog trenutka, svojevrsna je glupost i budalaština, i nalikuje, recimo, na plakanje i ridanje u ovom trenutku zbog žeđi ili gladi koja bi se, možda, nekad u budućnosti mogla desiti!
Budući da je to tako, ukoliko imaš imalo pameti, što se tiče obavljanja ibadeta, razmišljaj samo s aspekta sadašnjosti. Reci: Jedan sahat ovog dana utrošit ću na jednu značajnu, slatku i lijepu obavezu te na jednu uzvišenu i cijenjenu službu, čija je naknada ogromna, a ulaganje zanemarljivo. Ti ćeš tad osjetiti kako se tvoja teška dosada pretvorila u slatki polet i entuzijazam. Pa, o dušo moja u kojoj nema strpljivosti, zadužena si trima vrstama strpljenja:
Prva: Strpljivost u ibadetu;
Druga: Strpljivost u ustezanju od griješenja;
Treća: Strpljivost u nesrećama i iskušenju.
Ukoliko si razborita, imaj u vidu očiglednu činjenicu u vezi s primjerom zapovjednika – u gore spomenutoj opomeni – a kao pouku i dokaz, i sa svom odlučnošću i ljudskom otresitošću reci: “Ja Saburu” (O Ti Koji si Najstrpljiviji), i zametni se trima vrstama strpljenja. Osloni se na snagu sabura koju ti je dao Uzvišeni Hakk, jer ona ti je sasvim dovoljna za sve, ukoliko je ne budeš rasipao na sporedne stvari.
ČETVRTA OPOMENA
Nefsu moj opijeni! Zar misliš da je ova tvoja dužnost izvršavanja ibadeta bez rezultata i svrhe?! Ne misliš valjda da je naknada za nju sitna i jeftina tako da ti pričinjava dosadu? Međutim, kad bi ti neko dao odrenenu sumu novca ili te zastrašio, i na taj način te primorao da radiš do sumraka, tad ne bi klonuo. Namaz, koji je hrana i bogatstvo za tvoje nemoćno i siromašno srce u ovom privremenom dunjalučkom ugostilištu, on koji je i obrok i svjetlo tebi u tvojem prebivalištu u koje ćeš nužno dospjeti, a to je grob, a k tomu još namaz je i tvoja garancija te alibi na mahšeru, do kojeg ćeš neizbježno biti sproveden, jer on je taj koji će ti biti svjetlo i Burak na sirat-ćupriji, preko koje nezaobilazno trebaš prijeći, dakle, taj namaz čiji su ovo rezultati, pa zar je on bez rezultata i koristi? Ili je, možda, slabo plaćen?
Ako ti neko obeća poklon u vrijednosti stotine lira i uposli te da mu radiš stotinu dana, ti se zalažeš i neumorno radiš, u očekivanju da on ispuni obećanje, iako je sasvim moguće to da ga on i iznevjeri. Kakav je, onda, slučaj s Onim Koji nikad ne prekrši obećanje? Jer, iznevjeriti obećanje za Njega je apsurdno! Obećao ti je naknadu i cijenu, a to je Džennet, i ogromni poklon, a to je vječno blagostanje, sve s ciljem da Mu izvršiš jednu finu i ugodnu obavezu te dužnost u veoma kratkom vremenu. Zar ne misliš da omalovažavaš Njegov poklon i da prigovaraš na Njegovom obećanju ukoliko ne izvršiš tu dužnost i zanemarljivu uslugu ili je, pak, obaviš mrzovoljno ili neuredno? Zar tad ne zaslužuješ strogu odgojnu mjeru i bolnu kaznu? Zar ti poticaj za to da izvršiš ovu dužnost, a koja je sasvim lahka i prozračna, ne daje strah od vječne tamnice, kakva je Džehennem, imajući na umu to da inače iscrpljujuće i teške poslove obavljaš bez tromosti, iz straha od dunjalučkog zatvora?
PETA OPOMENA
Nefsu moj u dunjaluk zaljubljeni! Da li je možda tvoja tromost u vršenju ibadeta i nedosljednost u obavljanju namaza proistekla iz mnoštva tvojih dunjalučkih poslova? Ili možda ne nalaziš vremena zbog obuzetosti brigom za preživljavanje?!
Čudno je to, jer, da li si ti stvoren samo za dunjaluk, pa sve svoje vrijeme trošiš na njega? Porazmisli! Ti znaš da ne dostižeš nivo čak niti najsitnijeg vrapca s gledišta sposobnosti osiguranja potrepština za život na dunjaluku, iako si po naravi razvijeniji od svih životinjskih vrsta. Kako to da iz ovog ne shvaćaš da tvoja temeljna funkcija nije ogrezlost u dunjalučkom životu, te rad i trud u njemu, kao kod životinja, već je tvoja temeljna funkcija ulaganje napora te ustrajavanje u korist vječnog života, na način pravog ljudskog bića. Pa i pored toga, većina dunjalučkih briga o kojima govoriš ustvari jesu poslovi koji te se ne tiču, odnosno to su stvari u koje se uplićeš s nametljivošću te zanemarujući ono što je za tebe najbitnije, dok se razbacuješ svojim veoma dragocjenim vremenom na nešto bezvrijedno, neobavezno i beskorisno, kao što je, recimo, učenje o broju kokoši u Americi ili, pak, o tome kakvo je stanje prstenova oko Saturna! Kao da ćeš steći ugled poznavanjem kosmografskih znanosti ili statističkih podataka! Tako napuštaš nužne, bitnije i obavezne stvari, kao da ćeš poživjeti hiljadama godina?
Pa, ukoliko kažeš da ono što te usporava i odvraća od namaza i ibadeta nije nešto tako isprazno, već su to nužne stvari i zahtjevi života, onda, i ja tebi kažem to da, ukoliko bi ti dnevna zarada bila stotinu običnih kovanica, pa ti neko kaže: Hodi, kopaj na ovom mjestu desetak minuta, i naći ćeš dragi kamen poput smaragda, čija vrijednost iznosi stotinu zlatnika, kako bi besmislen izgovor, pa i ludost predstavljalo tvoje odbijanje uz obrazloženje: Ne, neću to raditi, jer će mi se odbiti od dnevnice! Tako je i s tobom: Ti radiš u ovoj dunjalučkoj bašči za svoju nafaku, no, ukoliko napustiš obavezni namaz, svi plodovi tvojeg nastojanja i rada svest će se na bezvrijedni dunjalučki prinos, koji u sebi nema niti koristi niti berićeta. Međutim, ukoliko vrijeme odmora na poslu iskoristiš za obavljanje namaza, koji je sredstvo za smirenost duha i za odušak srca, ovakvo što, uz porast tvojeg berićetnog dunjalučkog prinosa, pridodaje tvojem ahiretskom prinosu nešto što ćeš pronaći kao ogromno ležište dviju trajnih, duhovnih riznica.
Prva riznica podrazumijeva to da ćeš primiti svoj udio iz tespiha koje uči sve od cvijeća i plodova, i svaka stabljika i drvo u tvojoj bašči koje si uzgajao i njegovao s iskrenim nijetom.
Druga riznica znači to da sve što od plodova iz tvoje bašče pojede bilo ko – makar to bila životinja, čovjek, krava, muha, kupac ili lopov – po pravilu “trajne sadake” pripast će tebi, ali samo pod uvjetom da sebe vidiš kao namjesnika i službenika pri raspodjeli Allahove imovine Njegovim stvorenjima, odnosno pod uvjetom da djeluješ u ime istinskog Opskrbitelja te u granicama Njegovog dozvoljenog kruga. A sad pogledaj to koliko je očigledni gubitnik onaj koji napusti namaz! Koliko je bogatstvo on izgubio! I koliko će samo on ostati uskraćen i osiromašen od ove dvije trajne riznice, koje u čovjeka ulijevaju duhovnu snagu za posao te mu daju poticaj za zalaganje i aktivnost! Čak i kad dostigne duboku starost, bit će premoren od ove svoje baščice i sebi će govoriti: Šta mene briga? Zašto da se zamaram? Zbog čega da radim? Ja ću, ionako, otići s ovoga svijeta, te se baca u naručje lijenosti. A onaj prvi čovjek govori: Uz pojačani ibadet, zalagat ću se žurno na halal poslu, kako bi u svoj kabur poslao više svjetlosti i za ahiret pripremio što više zaliha.
Ukratko: Znaj, moj nefsu! Jučerašnji dan već te je napustio, a sutra još nije došlo niti imaš jamca da ćeš ga imati. Stoga, računaj na to da je sav tvoj stvarni život ovaj dan. U najmanju ruku, jedan sahat od njega ubaci u štednu kasicu ahireta, a to je džamija ili sedžada, a kako bi sebi osigurao istinsku i vječnu budućnost. Znaj, također, i to da je svaki novi dan kapija koja se otvara u novi svijet, i za tebe i za druge. Ukoliko u njemu ne obaviš namaz, tvoj svijet u tom danu odlazi mračan, nezadovoljan i ožalošćen, te će biti svjedok protiv tebe u alemi-misalu. Svako od nas svakog dana posjeduje takav svoj lični svijet, i njegova kakvoća usklađena je prema našem djelu i srcu. I kao što je odraz dvorca koji se vidi u ogledalu u skladu s bojom ogledala, pa ako je ono crno, i odraz u njemu crn je, ako je crveno, i odraz u njemu crven je, ako je staklo ogledala ravno, i dvorac koji se u njemu ogleda skladan je i lijep, ako je izdubljeno ili ispupčeno, odraz dvorca u njemu iskrivljen je i ružan, te tad i najnježnije stvari u njemu izgledaju grubo, pa i ti isto tako, preko srca, razuma i djela, možeš izmijeniti izgled svojeg svijeta, odnosno svojim izborom i voljom možeš ovaj svijet učiniti takvim da svjedoči tebi u prilog ili, pak, protiv tebe. Ukoliko obaviš svoj namaz i kroz namaz se okreneš prema Uzvišenom Stvoritelju tog svijeta, taj svijet okrenut prema tebi odjednom će se osvijetliti, te kao da si, zanijetivši namaz, pritisnuo prekidač rasvjete i upalio lampu, a ona je tvoj namaz, lampu koja je rastjerala pomrčinu tog svijeta, te se pritom svi poremećaji i agonija ovog svijeta koji te okružuje preobraze i izmijene, nakon čega ugleda se jedan mudar poredak, jedan dubokosmislen napis Božanske moći i jedno od svjetala ajeta:
“Allah je svjetlo nebesa i Zemlje”
razlije se po tvojem srcu, na način da se svijet tvojeg dotičnog dana osvijetli, a što će svojim isijavanjem kod Allaha biti svjedočenje tebi u prilog. Ali, ni slučajno ne reci: Gdje je moj namaz u odnosu na taj pravi namaz!, jer, kao što hurmino jezgro u svojoj biti sadrži svojstva visoke palme – s razlikom isključivo u pojedinostima i proporcijama – jednako tako i u namaz običnih ljudi, kakvi smo ja i ti, dospijeva nešto od tog svjetla i jedna od tajni te stvarnosti, jednako kao i u namaz nekog od Allahovih dobrih evlija, čak i ukoliko ni sami nismo toga svjesni. Što se jačine tog osvjetljenja tiče, ona varira prema različitosti u razinama, kao što varira i kakvoća u rasponu od hurminog jezgra do palminog stabla. Tako unutar namaza postoji veća brojnost nivoa. U svim tim varijacijama utemeljena je iluminirajuća stvarnost.
razlije se po tvojem srcu, na način da se svijet tvojeg dotičnog dana osvijetli, a što će svojim isijavanjem kod Allaha biti svjedočenje tebi u prilog. Ali, ni slučajno ne reci: Gdje je moj namaz u odnosu na taj pravi namaz!, jer, kao što hurmino jezgro u svojoj biti sadrži svojstva visoke palme – s razlikom isključivo u pojedinostima i proporcijama – jednako tako i u namaz običnih ljudi, kakvi smo ja i ti, dospijeva nešto od tog svjetla i jedna od tajni te stvarnosti, jednako kao i u namaz nekog od Allahovih dobrih evlija, čak i ukoliko ni sami nismo toga svjesni. Što se jačine tog osvjetljenja tiče, ona varira prema različitosti u razinama, kao što varira i kakvoća u rasponu od hurminog jezgra do palminog stabla. Tako unutar namaza postoji veća brojnost nivoa. U svim tim varijacijama utemeljena je iluminirajuća stvarnost.
Moj Allahu, Tvoj salavat i selam neka je na onog koji je rekao: “Namaz je stup vjere”, i na njegovu porodicu i Ashabe sve skupa.
"Riječi"-Bediuzzaman Said Nursi
