Zahvalnost
- Kategorija: Blog
- petak, 06 Mart 2015 13:00
- Klikova: 2529
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!““I ne postoji ništa a da Ga ne veliča, hvaleći Ga!”
Svojim nadnaravnim izlaganjem, Časni Kur’an obiluje smislovima i potiče na zahvalnost u mnogim ajetima, među kojima su sljedeći:
“Pa zar neće da budu zahvalni?” (Ja-Sin: 35); “Pa zar neće da budu zahvalni?” (Ja-Sin: 73);
“Sigurno ćemo nagraditi zahvalne” (Ali Imran: 145);
“Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati” (Ibrahim: 7);
“I budi zahvalan.” (Az-Zumar: 66)
On kroz njih ističe: da najuzvišenije djelo koje Milostivi Stvoritelj zahtijeva od Svojih robova jeste zahvalnost. On izričito i jasno poziva ljude na zahvalnost, i pridaje joj posebnu pažnju pokazavši da ustezanje od zahvalnosti jeste poricanje i nijekanje Božijih blagodati. On čak trideset i jedan put u suri Ar-Rahman izriče strahovitu prijetnju kroz časni ajet:
“Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”, i strogo upozorava džine i ljude, isticanjem da nezahvalnost i odbijanje zahvalnosti jeste poricanje, nijekanje i pobijanje.
I kao što Mudri Kur’an izlaže kako je zahvalnost rezultat i svrha stvaranja, tako i svemir, koji je poput velikog otjelovljenoga Kur’ana, također, pokazuje da najbitniji rezultat stvaranja svemira jeste zahvalnost. Jer, pogledamo li duboko u svemir, dolazi do izražaja da su: izgled i svi sadržaji svemira predviđeni i postavljeni na način da proizvode zahvalnost i dovode do nje. Svaka stvar je, s jednoga gledišta, usmjerena i okrenuta prema zahvalnosti te izgleda kao da najvažniji plod na stablu svemira jeste zahvalnost, ili kao da najuzvišeniji artikal od sve robe što je proizvodi ova tvornica svemira jeste zahvalnost.
Naime, vidimo da je sve što postoji na svijetu raspoređeno na način kao da sačinjava ogroman krug, a život je stvoren tako da predstavlja njegov centar. Tako opažamo da sva bića služe životu, njeguju ga i okrenuta su prema njemu, osiguravaju njegove potrepštine i zalihe. Dakle, Stvoritelj svemira život je probrao i izdvojio između svih bića u svemiru.
Zatim, vidimo i da su svjetovi živih bića, također, proizvedeni u vidu širokoga kruga tako da čovjek zauzima njegov centar. Tako se sve željene svrhe kod živih bića obično koncentriraju u tom čovjeku, a Plemeniti i Uzvišeni Stvoritelj okuplja sva živa bića oko čovjeka i sve ih podređuje i stavlja u službu njemu. Na taj način tog čovjeka nadređuje njima kao vladara. Dakle, Veliki Stvoritelj odabire čovjeka između svih živih bića i ističe ga kao težište Svoga htijenja i izbora.
Potom, vidimo i da svijet čovjeka, a isto tako i svijet životinja, također, sačinjava jedan krug u čiji je centar postavljena opskrba. U sve ljude i životinje je, opet, usađena želja za opskrbom te vidimo kako su svi oni kroz tu svoju želju postali sluge opskrbe i podredili se njoj. Opskrba, dakle, vlada i gospodari njima. A vidimo i da sama opskrba sačinjava ogromnu riznicu, toliko ogromnu i bogatu da, ako bi se sabrale sve blagodati, ne bi se mogle ni pobrojati niti sagledati. Čak vidimo da je, recimo, kroz sposobnost okusa jeziku dato onoliko istančanih, osjetljivih, nevidljivih mjerila koliko ima vrsta hrane i jela, kako bi on raspoznavao različite okuse među mnogim vrstama opskrbe. Dakle, stvarnost opskrbe je najčudesnija i najraskošnija, najneobičnija, najukusnija i najsadržajnija od svih činjenica u svemiru.
Također opažamo i da kao što sve stvari okružuju opskrbu i okreću se prema njoj, tako i sama opskrba, sa svim svojim vrstama, opstoji kroz zahvalnost, smislenu i materijalnu, iskazanu stanjem ili govorom; ona nastaje kroz zahvalnost, proizvodi zahvalnost i ukazuje na zahvalnost. Naime, apetit i želja za hranom jedna je vrsta prirodne zahvalnosti. I uživanje i naslađivanje su, također, vid zahvalnosti, samo nesvjesno, pa se sve životinje odlikuju tom zahvalnošću. Samo čovjek, jedino stvorenje koje, otisnuvši se u zabludu i nevjerništvo, mijenja suštinu te zahvalnosti, pada s nivoa zahvalnosti na nivo širka.
Usto, lijepi, raskošni i zadivljujući oblici, čisti, ugodni i aromatični mirisi, slasni i prijatni okusi, što ih sadrže blagodati, koje su sama opskrba, jesu glasnici i pozivaju u zahvalnost. Ti primamljivi glasnici i telali svojim pozivanjem pobuđuju željnost kod živih bića i potiču ih na zahvalnost te ih kroz tu željnost navode na cijenjenje, vrednovanje i uvažavanje u smislu zahvalnosti. Oni osvrću poglede svjesnih bića u pravcu dubokog i pomnog razmišljanja o njima te ih privoljevaju na odobravanje i divljenje i potiču na poštivanje i vrednovanje tih blagodati. Te ih blagodati, tako, upućuju i vode putem usmene i praktične zahvalnosti i navode ih da budu zahvalni. Kroz zahvalnost omogućuju im da kušaju najprijatnija i najukusnija jela, najčišće i najbolje arome time što im pokazuju kako ti ta ukusna opskrba i ugodna blagodat, uz kratkotrajni i prolazni pojavni užitak, kroz zahvalnost daju da razmišljaš o Božanskom milostivom ukazu naklonosti koja posjeduje stvarnu, neizmjernu i trajnu slast i užitak. Drugim riječima, opskrba svojim podsjećanjem na pažnju Plemenitog Vlasnika sveobuhvatnih riznica milosti, na pažnju i ukaz počasti, dakle, čija je slast neizmjerna i čija je blagodat beskrajna, omogućava čovjeku da kroz to promišljanje doživi duhovnu slast i užitak vječnog Dženneta dok se još uvijek nalazi na ovom svijetu.
Dok, posredstvom zahvalnosti opskrba postaje ogromna i raskošna riznica, krcata bogatstvom i užicima, odsustvom i suzdržavanjem od zahvalnosti ona postane krajnje bezvrijedna.
Već smo u Riječi šestoj izložili da čulo za raspoznavanje okusa, ako je okrenuto prema Uzvišenom Allahu i ako se koristi na Njegovom putu, tj. ukoliko se ono na opskrbu usmjerava u svrhu izvršenja zadatka smislene zahvalnosti, ta sposobnost i osjetilo smješteno u jeziku bude poput uvaženog i zahvalnog nadzornika i u poziciji poštovanog kontrolora ispunjenog zahvalnošću u kuhinji Božije apsolutne milosti. Međutim, kad ono funkcionira u cilju ugađanja prohtjevima nagonskog nefsa i zasićivanja njegove proždrljivosti, tj. ukoliko se na blagodati usmjeri bez spomena zahvalnosti Blagodarcu Koji je ukazao tu blagodat kroz opskrbu, to čulo okusa u jeziku pada s te visoke pozicije i s položaja povjerljivog kontrolora i srozava se na stepen vratara u tvornici stomaka i konjušara u konjušnici želuca. I jednako kao što taj uslužitelj opskrbe pada na dno kad je nezahvalan, tako isto opada i suština same opskrbe i, srazmjerno tome, svi ostali polužitelji opskrbe, te se obaraju s najuzvišenijeg položaja na najniže dno, čak potonu u položaj sasvim protivan mudrosti Moćnog Stvoritelja.
Mjerilo zahvalnosti je zadovoljnost, štedljivost, zadovoljstvo i osjećaj zaduženosti, a mjerilo nezahvalnosti su pohlepa, rasipništvo, necijenjenje i nepoštivanje te konzumiranje svake hrane, ne razlikujući halal od harama.
Da, kako god je pohlepa nezahvalnost, ona, također, dovodi do uskraćenosti i sredstvo je poniženja i nedaća. Recimo, mravi, ta blagoslovljena vrsta insekta koja ima razvijen društveni život, gaze se i gnječe pod nogama upravo zbog svoje izrazite gramzivosti i nezadovoljnosti. Jer, dok bi mravu za cijelu godinu bilo dovoljno nekoliko zrna pšenice, vidimo da on sabira hiljade zrna ako je to u prilici. A dobru pčelicu njezina savršena zadovoljnost uzdiže da visoko prelijeće iznad glava, tako da ona, zadovoljna svojom opskrbom, po komandi Moćnog i Uzvišenog Gospodara prinosi čisti med čovjeku u znak dobročinstva.
Da, Allahovo ime Milostivi, koje je jedno od Njegovih najvećih imena, slijedi iza uzvišenog imena Allah, koje je Najveće ime i vlastito ime Božije Biti. To ime Milostivi pod svojim pokroviteljstvom sadrži opskrbu. Stoga je do nura tog velikog imena moguće dospjeti kroz zahvalnost u sklopu opskrbe. Poznato je da najizrazitiji smisao imena Milostivi upravo i jeste Opskrbitelj.
Osim toga, postoje različite vrste zahvalnosti, samo što najsadržajnija i najobuhvatnija od tih vrsta, koja je i njezina opća formula, jeste namaz.
U zahvalnosti se nalazi čisti i uzvišeni iman i sadržana je sušta potvrda Božije Jednoće. Jer neko ko, npr., počne jesti jabuku s Bismillom, tj. u ime Allaha, i završi jelo s “El hamdu lillah”, tj. sa zahvalom Allahu, time obznanjuje svoju zahvalnost na toj jabuci kao čistom suveniru koji dolazi izravno iz ruke Božije svemoći i poklon uručen izravno iz riznice Božije milosti. On tom izjavom i vjerovanjem u to predaje svaku stvar, bila ona djelimična ili univerzalna, u ruke Božije svemoći, i u svemu uviđa ukaz Božanske milosti. Otuda on kroz iskaz zahvalnosti pokazuje istinski iman i dovodi do izražaja čistu vjeru u Božiju Jednoću.
Ovdje ćemo izložiti samo jedno od mnogih gledišta ogromnih gubitaka što ih nanosi opijeni ravnodušni čovjek svojom nezahvalnošću i poricanjem blagodati.
Kad čovjek pojede jednu ukusnu hranu, a zatim iskaže zahvalnost na njoj, posredstvom zahvalnosti taj mu nimet postane nur i preraste u jedan od džennetskih plodova na Ahiretu. Uz slast koju mu ona pruži, pomisao na činjenicu da je ona djelo poteklo iz ukaza Allahove nepregledne milosti, i počast od Njega, slavljen je i uzvišen On, toj blagodati daje ogromnu i trajnu slast, uzvišeni i beskrajni užitak. Zahvalni čovjek time pošalje čiste srži, sušta jezgra i nematerijalne tvari na visoke i istaknute položaje odlažući njihove suvišne tvari i ljušture, čije su svrhe iscrpljene i koje su izvršile svoju funkciju te više nisu potrebne da se, pretvaranjem u otpad i truhlež, razlože na svoje osnovne tvari, tj. prvobine elemente.
Međutim, ako čovjek kojemu je ukazana blagodat ne iskaže zahvalnost svome Gospodaru na toj blagodati, ta kratkotrajna slast svojim prestankom iza sebe ostavlja tugu i žalost, a sama se pretvori u otpad i izlučevine. Tako vrijednost blagodati sa nivoa dijamanta padne na nivo bezvrijednog uglja.
Dakle, kratkotrajna opskrba kroz zahvalnost urađa neprolaznim užicima i trajnim plodovima, dok se blagodati lišene zahvalnosti pretvaraju iz svoje uzvišene, lijepe i zadivljujuće forme u sramotne, ružne i neukusne oblike. Naime, nezahvalnik smatra da krajnji ishod opskrbe nakon ubiranja kratkotrajnog užitka iz nje jeste otpad.
Uistinu, opskrba je jedan sjajni oblik koji zavrjeđuje ljubav i naklonost i koji izlazi na vidjelo kroz zahvalnost. U protivnom, ljubav i pohlepa nemarnih i zabludjelih za opskrbom jeste tipično hajvanska proždrljivost.
Izvođenjem i drugih usporedbi prema ovome može se saznati koliki su gubitnici sljedbenici zablude i nemarnici, i koliko su na šteti.
Najovisnije živo biće o opskrbi i njezinim vrstama jeste čovjek! Uzvišeni Allah, slavljen je, tog je čovjeka stvorio kao svestrano ogledalo svih Njegovih Lijepih imena i izumio ga kao nadnaravno djelo koje ukazuje na Njegovu apsolutnu moć i koje posjeduje pomagala kojima može ocijeniti, odrediti i spoznati vrijednost svih zaliha u riznici Njegove sveobuhvatne milosti. Stvorio ga je u svojstvu namjesnika na Zemlji, koji posjeduje istančana osjetila kojima može razmjeriti najsitnije pojedinosti ukaza Njegovih Lijepih imena. Zbog svega toga, Uzvišeni Allah je u tog čovjeka ugradio beskrajnu oskudicu i doveo ga u potrebu za bezbrojnim vrstama materijalne i nematerijalne opskrbe. Jedino sredstvo kojim se čovjek može uspeti do najvišeg položaja, a to je nivo “sklada najljepšeg”, primjeren svestranosti koju on posjeduje, jeste zahvalnost. Ako zahvalnost izostane, čovjek se sroza do najnižih nizina i počinjava ogromno nasilje.
Ukratko: Zahvalnost je najvažniji od četiri principa na kojima se temelji onaj ko se kreće najuzvišenijom i najistaknutijom stazom, a to je staza robovanja Allahu, ljubavi prema Allahu i zadobijanja Allahove ljubavi.
Ta četiri principa su iskazana sljedećim:
Prijatelju, na putu nemoći četiri stvari su neophodne:
apsolutna nemoć, apsolutna neimaština, apsolutna željnost, apsolutna zahvalnost.
Moj Allahu, učini da budemo od onih koji su zahvalni, tako ti Tvoje milosti, Najmilostiviji Milosniče.
“Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa, osim onoga čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.“
Moj Allahu, Svoje salavate i selam spusti na našega sejjida Muhammeda, prvaka svih zahvalnih i onih koji Te hvale, i na njegovu porodicu i ashabe sve skupa, amin.
“I završna dova naša je da hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.“
"Pismo"-Bediuzzaman Said Nursi
