-
Kategorija: Blog
-
petak, 20 Mart 2015 13:00
-
Autor Abdullah
-
Klikova: 2275
Znaj! O, ti, koji si smiren i zadovoljan ovim svijetom! Sličan si nekome ko se strmoglavio s vrha zgrade; zgrada se otisnula sa snažnom bujicom; bujica se obrušila s vrha planine, a planina se uz potres porinula duboko u zemlju. Jer, zgrada života se ruši, i ptica životnog vijeka odlijeće poput munje, gotovo da te uvije u bjelinu u jami groba. I bujica vremena se otisnula kotura se brzinom što zapanjuje umove, dok lađa Zemlje plovi poput oblaka.
Neko ko putujući ekspresnim vlakom pri punoj brzini ispruži ruku kroz prozor da dohvati trnovite ruže nadnešene sa strane, pa mu trnje raspara kožu na ruci, nek ne krivi drugog, nego samo sebe. Ako je tako, nemoj, onda, pružati oči i ruke prema ružama ovosvjetskog uživanja, jer bolno trnje rastanka razdire srca već u momentu dodira; kako tek, onda, u vrijeme odvajanja zauvijek?
Pa, o, dušo što nagoniš na zlo! Ti obožavaj koga hoćeš, i moli se čemu hoćeš! A ja obožavam samo Onoga koji me je stvorio i koji mi je podredio Sunce, Mjesec, Zemlju i drveće; i tražim pomoć samo od Onoga koji me je povezao u letjelici životnog vijeka što plovi u oceanskom prostoru Božijeg određenja; koji mi je nakučio lađu što se obrće i saobraća među planetama; i koji me je ukrcao na vlak vremena što poput munje protutnji kroz tunel Zemlje u podnožju planine života prema kapiji groba na putu u beskraj i vječnost. S propusnicom i voznom kartom koje mi je On dao ja sjedim u vagonu "danas" čija su dva završetka karikama prikačena za vagone "jučer" i "sutra" te kompozicije. Ja se molim i pomoć tražim samo od Onoga koji je moćan zakočiti točak svijeta što prividno pogoni lađu Zemlje, zaustaviti hod vremena spajanjem Sunca i Mjeseca, utvrditi i obnoviti ovaj promjenjivi svijet što se obrušava sa hridina postojanja u duboka grotla prolaznosti i nestanka; i Zemlju zamijeniti novom zemljom. Jer ja imam očekivanja i ciljeve vezane za sve; moje ambicije prijanjaju uz sve što naiđe kroz vrijeme, što proputuje Zemljom, i što odilazi s ovog svijeta. Ja sam vezan i uživam u sreći svakog dobrog žitelja nebesa i Zemlje. Klanjam se samo Onome koji čuje najskrivenije misli moga srca, i ispunjava njegove najintimnije nade i težnje, a također je moćan pružiti vječno blaženstvo ljudskom rodu, za čime žudi moj razum i mašta, jer će smaknuti ovaj svijet i preobraziti ga u budući. Njegova ruka doseže i do atoma i do Sunca. Nijedna trunka nije presitna da bi promakla Njegovom utjecaju; nijedno sunce nije prekrupno za Njegovu svemoć. Takav je On: ako Ga spoznaš, sve ti se patnje pretvore u uživanje, dok bez Njega sva se filozofija i znanosti pretvore u puku fantaziju i bolesti, i to budu.
Uistinu, bez Njegovog svjetla bića se pretvore u ništavilo, svjetla u pomrčinu, živa bića u leševe, užitci u muke i griješenje, a drage osobe i sve stvari u dušmane. Bez Njega, postojanje se izopači u katastrofu, savršenstvo u uzaludnost, život u ispraznost, životni vijek u vremensku kaznu, razum u mučenje, a nade u paćenje.
Ko je Allahov, sve radi njemu u prilog, a ko nije, sve ide protiv njega. Ko prepusti sve Njemu u priznanju da je sve Njegovo i od Njega i da sve ide k Njemu, tome pripadne cijeli svemir.
On te je dizajnirao na način da budeš opasan koncentričnim pojasevima sačinjenim od potreba, i samo u najužem, čiji je polumjer dohvat tvoje ruke, opremio te sposobnošću i slobodom izbora. A u ostalima, od kojih neki sežu od vremenske bespočetnosti do beskonačnosti i čiji je prostorni raspon od Zemlje do Arša, osposobio te samo da činiš dovu i moliš. U Objavi ti kaže: "Reci: ’Ne bi na vas obraćao pažnju Gospodar moj da nije vaše molitve’" (Al-Furkan: 77). Da, nejaki dječak pozove roditelje da mu dohvate ono što on nije u stanju; a Božji rob moli od svoga Gospodaru ono što sam ne može postići.
“Mesnevija Nurije”-Bediuzzaman Said Nursi