iman pokazuje

Kategorija: Blog
petak, 16 Juni 2017 13:55
Autor Abdullah
Klikova: 1353

OVAJ MUNADŽAT U SRCU SE PROLOMIO NA PERZIJSKOM JEZIKU

Ovo tiho obraćanje za spas na perzijskom jeziku zabilježeno je onako kako se javilo u srcu, a već je objavljeno u poslanici “Hubab”.

Gospodaru moj, uputio sam pogled na svih šest strana, ne bih li našao lijek za svoju bolest, oslonivši se na svoju sposobnost i slobodu izbora, a ne mareći i ne oslanjajući se na Tebe. Nažalost, nisam mogao pronaći lijek za svoju bolest, te kao da mi se želi reći: “Zar ti sama bolest nije dovoljan lijek?”

Tačno! Pogledah s nemarnošću u prošlost s moje desne strane, ne bih li u njoj našao utjehu, ali vidjeh da je jučer ustvari grob moga oca, a svi protekli dani su mi izgledali kao velika grobnica mojih djedova. S te me strane ispuni uznemirenost, umjesto da mi pruži utjehu.⁽¹⁾

⁽¹⁾Međutim, iman pokazuje tu ogromnu grobnicu kao jedno svijetlo sastajalište i prijatan skup dragih osoba.

Zatim pogledah u budućnost s moje lijeve strane, i ne mogoh u njoj pronaći lijek, već mi se sutra pričini u vidu mojeg groba, a budućnost u vidu groba mojih vršnjaka i grobnice nadolazećih generacija. I s te me strane obuze uzrujanost umjesto smirenja.⁽²⁾

⁽²⁾Međutim, iman i smirenost koju on donosi pokazuje ovu strašnu grobnicu kao poziv Milostivog u palačama divnog blagostanja.

S obzirom na to da ne bi nikakve koristi ni s lijeve strane, pogledah u sadašnjost, te vidjeh taj dan kao tabut za pogreb mojeg tijela koje je priklano i u smrtnom hropcu između smrti i života.⁽³⁾

⁽³⁾Međutim, iman pokazuje ovaj tabut kao jednu tržnicu i divno ugostilište.

Ni s te strane ne naiđoh na lijek, te podigoh glavu naviše i pogled uprijeh navrh stabla mojeg života. Vidjeh da na tom stablu jedini plod jeste moj leš, i on iz tog pravca zuri u mene.⁽⁴⁾

⁽⁴⁾Međutim, iman pokazuje da taj plod nije leš, već oronulo gnijezdo iz kojeg se moj duh koji je predodređen za vječnost vinuo da bi uzletio među zvijezde.

S obzirom na to da i s ove strane zapadoh u očajanje, oborih glavu, te vidjeh da je prah mojih istruhlih kostiju pomiješan i sjedinjen sa zemljom, počelom mojeg stvaranja, i da se gazi pod nogama. I s ove strane pogorša se moja bolest i ništa mi nije priskočilo u pomoć.⁽⁵⁾

⁽⁵⁾Iman, međutim, pokazuje da je ova prašina prag na kapiji milosti i zavjesa pred odajama Dženneta.

Odvratih pogled s te strane i licem se osvrnuh unazad, te vidjeh kako se ovaj prolazni i nestalni dunjaluk kotrlja u provaliju ispraznosti i otiskuje u tminu ništavnosti. I s te mi se strane u ranu ubrizga otrov užasa i surovosti, umjesto mehlema i blagotvornog lijeka.⁽⁶⁾

⁽⁶⁾Iman je, međutim, pokazao da ovaj svijet koji se kotrlja u grotlo tmine ustvari jesu pisma Sveopstojnog i stranice vezova i ureza Imena Slavljenog, a koji su ispunili svoju svrhu, saopćili svoje smislove, te svoje rezultate ostavili da traju umjesto njih.

Imajući u vidu to da ni na ovoj strani također ne nađoh nikakvog dobra, uprijeh pogled naprijed, gdje vidjeh vrata groba koja na mene zjape nasred puta, a iza njih u daljini ukazuje se cesta koja se pruža u beskonačnost.⁽⁷⁾

⁽⁷⁾A iman je učinio da ova vrata budu vrata ulaza u svijet svjetlosti i da ova cesta bude staza vječnog blagostanja. Tako je iman, ustvari, postao blagotvorni mehlem i lijek za moju bolest.

Dakle, nisam tako na ovih šest strana našao nikakvu utjehu niti olakšanje, naprotiv, našao sam samo užasnutost i strah, a da naspram svega toga nisam imao nikakvog oslonca osim nešto ograničenog htijenja.⁽⁸⁾

⁽⁸⁾Naprotiv, iman mi u zamjenu za ovo malo ograničenog htijenja pruža dokument kojim se mogu pozvati na veliku apsolutnu moć. Ustvari, sam iman taj je dokument.

A ovaj komadić slobodnog izbora, koji je ljudsko oružje, nemoćan je, nesposoban, manjkav, odnosno ništa ne može stvoriti, već samo steći.⁽⁹⁾

⁽⁹⁾Ipak, kad ovaj djelić slobodnog izbora bude upotrijebljen u ime Allaha, iman ga učini dovoljnim za bilo šta, poput vojnika koji, stupivši u državnu armiju, postigne hiljadu puta više nego što može sam.

Naime, ovaj djelić slobode ljudskog izbora nema sposobnost prodiranja u prošlost, niti ima ikakvog utjecaja na budućnost. Stoga, od njega nema nikakve koristi za moja nadanja i patnje iz prošlosti i budućnosti.⁽¹⁰⁾

⁽¹⁰⁾Ali, iman oduzima uzde ove djelomične slobode iz ruku materijalnog tijela, te ih predaje srcu i duhu. Na ovaj način, iman može prodrijeti u prošlost te izvršiti utjecaj na budućnost, a s obzirom na to da je domen života srca i duha veoma širok i obuhvatan.

Zona kretanja djelomične slobode ljudskog izbora jeste samo kratki period sadašnjosti, odnosno tekući trenutak.

Povrh svih mojih potreba, slabosti, neimaštine i nemoći, dok sam se nalazio pod naletima užasa i strahota koje su nailazile sa svih šest strana, ipak su u moje biće usađene nade i očekivanja, a u moju narav perom moći jasno su upisane želje i prohtjevi koji se pružaju u beskonačnost.

Štaviše, sve što postoji na ovom svijetu, ima svoje uzorke u mojem biću. Ja sam, dakle, vezan sa svime. Štaviše, potičem druge, uz to što i sam nastojim da to postignem.

Sfera potreba široka je koliko i djelokrug vida.

Dokle god stigne mašta, dotle se proširi i sfera potreba, jer se i potreba, dakle, nalazi tamo. Uostalom, sve što nije nadohvat ruke, u domenu je ljudske potrebe, a ono što nije u ruci nema granica.

S druge strane, sfera moći uska je i kratka, jer dopire samo dokle dosegne moja kratka ruka.

Takvo što znači to da su moje potrebe i neimaština veliki koliko cijeli ovaj svijet.

A moj kapital sitan je i neznatan.

Gdje su, dakle, ove potrebe koje iznose koliko cijeli svijet, i zašto ih je nemoguće postići bez milijardi puta više od iznosa moje djelomične slobode izbora, a koja ne vrijedi ništa? Nemoguće je ove potrebe otkupiti po ovoj veoma niskoj cijeni, niti ih se time može postići. Nužno je, onda, potražiti drugi način.

A taj način ogleda se u odricanju te djelomične slobode izbora, u prepuštanju sebe Božijoj volji i htijenju, u odricanju vlastite sposobnosti i sile, kao i u traženju utočišta u snazi i sili Allahovoj, držeći se na ovaj način za uže pouzdanja u Allaha. Pa, o Gospodaru moj! Ukoliko je sredstvo spasa u ovome, ja se onda ostavljam svoje djelomične slobodne volje i svoje samoljubivosti, na Tvojem putu.

Neka me brižljivost Tvorca uzme za ruku, iz samilosti prema mojoj nemoći i slabosti, i neka Tvoja milost bude moj oslonac, iz sažaljenja prema mojoj neimaštini i potrebitosti, i neka mi otvore svoja vrata.

Zaista, niko ko pronađe more milosti koje je bez obala, neće se osloniti na djelomičnu slobodu izbora koja je poput kapljice priviđenja, i neće se njoj obratiti, napustivši ovu milost.

Ali, žalosti! Bili smo prevareni, pa smo mislili da je ovaj dunjalučki život trajno boravište. Takvim smo razmišljanjem sve upropastili. Da, ovaj život je kao drijemež i prošao je kao kratak san! Ovaj nepostojani život prohujava poput vjetra.

A čovjek ohol je i samouvjeren, i smatra da će ostati vječno, iako je osuđen na prolaznost. On brzo iščezne. A ovaj svijet, koji je njegovo utočište, obrušit će se u tminu nepostojanja. Sve će nade nestati s vjetrovima, te će ostati patnje duboko urezane u dušu.

Pa, hajde, o dušo moja koja si željna života i koja želiš dugo živjeti, koja si zaljubljena u ovaj svijet, a podnosiš iskušenja neograničenih patnji i beskrajnih očekivanja, dušo moja nesretna, trgni se i dođi sebi! Zar ne vidiš kako svjetlac koji se pouzdava u svoje svjetlo stalno ostaje u neprozirnoj tmini noći, dok pčela koja se ne oslanja samo na sebe, pronalazi dnevnu svjetlost i opaža sve svoje društvo cvjetova pozlaćeno svjetlošću sunca. Tako i ti, ukoliko se pouzdaš u sebe i u svoju sposobnost i samouvjerenost, bit ćeš poput svjetlaca. Međutim, ukoliko žrtvuješ svoje biće na putu svojeg Plemenitog Stvoritelja, a Koji ti ga je dao, bit ćeš poput pčele i pronaći ćeš neugasivo svjetlo postojanja. Žrtvuj, onda, sebe, jer ovo postojanje samo je jedna stvar i vrijednost privremeno data i ostavljena tebi na povjerenje i čuvanje.

Osim toga, tvoje postojanje Božije je vlasništvo i On ti ga je dao, zato se iskupi njime bez prigovora i otpora. Žrtvuj ga da bi postiglo neprolaznost, jer negacija negacije predstavlja pozitivnu tvrdnju. Drugim riječima, ukoliko je nepostojanje odsutno, onda ono postoji, a ako izostane nestanak, onda ima postojanje.

Allah od tebe otkupljuje Svoje vlasništvo, i daje ti za njega visoku cijenu, a to je Džennet. On za tebe čuva tu svojinu, i stalno mu podiže vrijednost i cijenu, pa će ti je vratiti u najtrajnijem i najsavršenijem obliku. Pa, o dušo moja! Obavi ovu trgovinu bez odlaganja, jer ova trgovina donosi petostruku dobit, dakle, zaradit ćeš pet vrsta dobiti, a ujedno ćeš izbjeći i pet vrsta gubitka, sve u jednoj isporuci.

"Riječi"- Bediuzzaman Said Nursi