o zemljotresu

Dodatak Riječi četrnaeste

اِذَا زُلْزِلَتِ اْلاَرْضُ زِلْزَالَهَا ﻾ وَاَخْرَجَتِ اْلاَرْضُ اَثْقَالَهَا ﻾ وَقَالَ اْلاِنْسَانُ مَالَهَا ﻾ يَوْمَئِذٍ تُحَدِّثُ اَخْباَرَهَا ﻾ بِاَنَّ رَبَّكَ اَوْحٰى لَهَا .. الخ

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!“

"Kad se Zemlja svojim potresom potrese, i kad Zemlja izbaci terete svoje, pa čovjek povikne: ’Šta joj je?’ Tog će dana ona kazivati svoje vijesti, pošto će je Gospodar tvoj nadahnuti." (Az-Zilzal: 1-5)

Ova uzvišena sura donosi nepobitnu izjavu da Zemlja u svojim kretnjama, podrhtavanju i u potresanju jeste pod Allahovom komandom i objavom.

(U srcu su se javili odgovori – uz pomoć duhovnog upozorenja – na nekolicinu pitanja oko potresa koji se nedavno desio. Uprkos činjenici da sam te odgovore namjeravao napisati detaljno nekoliko puta, nije mi bilo dopušteno, stoga će oni biti napisani skraćeno i sažeto.)

Prvo pitanje: Ovaj strahoviti potres nanio je duhovne patnje ljudima teže od katastrofalnih materijalnih razaranja, a to su strah, zabrinutost, očaj i beznađe koji su zavladali u dušama. Jer, trajao je i nastavio se tokom noći, tako da je uništio mir većine ljudi, a zabrinutost i uznemirenost zavladali su većinom dijelova zemlje. Šta je, dakle, porijeklo i uzrok ovog bolnog kažnjavanja?

Odgovor se, također uz pomoć duhovnog upozorenja, javio na način koji slijedi:

Drskost i bezobrazluk koji su počinjeni javno u toku mubarek uzvišenog mjeseca Ramazana, i to još u toku obavljanja teravih-namaza, puštanje provokativne muzike i pjesama pjevanih glasom pjevaljki, pa čak ponekad i preko radija i drugog razglasa, čuli su se u svim krajevima ove mubarek zemlje koja je centar islama te su proizveli ovu strašnu i napasnu kaznu.

 

Drugo pitanje: Zašto se ova Božija kazna i udarci ne spuštaju na nevjerničke i ateističke zemlje, već silaze na jadne i nemoćne muslimane?

Odgovor: Onako kako se teška krivična djela rješavaju na višim krivičnim sudovima i kako se na njima kazna donosi uz odlaganje, a sitni prijestupi i prekršaji rješavaju se bez odlaganja u nižim sudskim uredima i ustanovama, jednako tako i glavnina grijeha nevjernika i zlodjela nevjerništva i bezbožništva odlaže se do Vrhovnog suda tokom Velikog ahiretskog proživljenja, dok se vjernici za dio svojih pogrešaka kažnjavaju odmah na dunjaluku. Sve je ovo po zahtjevu bitne Božije mudrosti.

Treće pitanje: Zašto se ova nesreća dešava u cijeloj državi, ako znamo to da je nesreća nastala kao rezultat grijeha koje počinjava samo grupa ljudi?

Odgovor: Većina ljudi saučestvuje s ovom nasilnom manjinom bilo aktivno, bilo pristupajući u njihove redove, ali i kroz pridržavanje njihovih naloga ili pripadništvo u moralnom smislu, što nesreći daje univerzalnost, a budući da nesreća zahvata grijehe većine.

Četvrto pitanje: S obzirom na to da je ovaj zemljotres nastao zbog činjenja grijeha i pokvarenosti te da se desio kao iskupljenje za grijehe, zašto onda pogađa i nedužne, pa i oni izgaraju u plamenu, iako nisu pristupili zlodjelu i grijehu, odnosno kako Božija pravednost može dopustiti takvo što?

Odgovor, također uz pomoć duhovnog upozorenja, sljedeći je:

Ova tema vezuje se uz smisao Božijeg određenja, stoga razradu prepuštamo Poslanici o Božijem određenju, a zadovoljit ćemo se sljedećim.

Uzvišeni Allah rekao je:

وَاتَّقوُا فِتْنَةً لاَ تُصِيبَنَّ الَّذِينَ ظَلَمُوا مِنْكُمْ خَاصَّةً

“I bojte se smutnje koja neće pogoditi isključivo nasilne među vama; i znajte da Allah žestoko kažnjava.” (Al-Anfal: 25) Smisao ovog ajeta jeste u tome da je ovaj svijet mjesto za ispit i testiranje, kao i kuća za ulaganje truda, odnosno za borbu s nefsom. Ispitivanje i zaduženje nužno nameću to da činjenice budu skrivene i zaklonjene, a kako bi se takmičenje i nadmetanje nastavilo, te kako bi se oni koji se istinski zalažu uzvisili do najviših visina, zajedno s Ebu Bekrom, r.a., a neiskreni obrušili do najnižih nizina, zajedno s Ebu Džehilom.

Pa kad bi nedužni bili sačuvani od nesreće i kad njih ne bi dotaknulo zlo i jad, iman bi postao jedna aksiomatska činjenica, odnosno, i nevjernici i muslimani jednako bi priznavali i vjerovali, te bi smisao takmičenja i nadmetanja na Allahovom putu izostao i bio zapriječen, pa ne bi bilo potrebe za usponom i napretkom na ljestvici imana.

A budući da nevolja zadesi sve skupa, i nasilnike i žrtve nasilja, prema Božijoj mudrosti, šta je onda udio žrtava u Božanskoj pravednosti i neizmjernoj milosti?

Odgovor: U sklopu izljeva ove srdžbe i nevolje postoji ukaz Božije milosti, jer uništena imovina nedužnih vječno će im biti sačuvana na ahiretu te ušteđena kao sadaka, a njihov prekinuti život bit će pretvoren u vječni život, s obzirom na to da stječe narav jedne vrste šehitluka. Odnosno, ova nesreća i nevolja u odnosu na nedužne jeste jedna vrsta Božije milosti unutar kratkotrajne patnje, a imajući u vidu to da im kroz kratkotrajnu i relativno malu muku i patnju omogućava stjecanje vječnog i ogromnog dobitka.

Peto pitanje: Allah, dž.š., Koji je Pravedni i Milostivi, Moćni i Mudri, kad kažnjava ne kažnjava određene grijehe određenom kaznom, već ovdje nameće jedan ogromni element, kao što je Zemlja, i to kao odgojnu mjeru i kaznu. Da li je to u skladu s Njegovom sveobuhvatnom moći i ljepotom milosti?

Odgovor: Moćni i Uzvišeni dodijelio je svakom elementu mnoštvo funkcija, i iz svake funkcije izvodi mnoštvo rezultata i plodova. Pa, ukoliko se pojavi jedan ružni rezultat, odnosno nešto loše, mučno i pogibeljno, iz jednog od ovih elemenata u nekoj od ovih funkcija, ostali pozitivni i lijepi rezultati koji proizlaze iz ovog elementa dovode loši rezultat u poziciju lijepog i korisnog. Naime, ukoliko bi element koji se srdi na čovjeka bio spriječen u vršenju dotične funkcije, zbog izbjegavanja ovog jednog nepoželjnog rezultata, onda bi bila napuštena mnoga dobra, u brojnosti dobrih rezultata koji proizlaze iz ostalih funkcija ovog elementa. Zapravo, nastalo bi mnoštvo loših posljedica u brojnosti onemogućenih dobrih rezultata, a s obzirom na to da izostanak čina nužnog dobra jeste zlo, a kao što je već poznato. I sve to zbog sprečavanja onog jednog zla! Dakle, ovakvo što u opreci je s mudrošću, i to bi bila očigledna nakaznost, nerealnost i sramni nedostatak. Dok mudrost, moć i stvarnost neprikosnoveno jesu oslobođeni svake manjkavosti i nedostatka.

Budući da dio pokvarenih djela jeste jedan dalekosežni neposluh i uvredljiv nasrtaj na prava mnogih stvorenja, kao i njihova uvreda i ponižavanje, čak u toj mjeri da povlači srdžbu nekih elemenata, a naročito Zemlje, te izaziva njezin gnjev, onda nema sumnje u to da dopuštenje ovom ogromnom elementu da odgoji ove neposlušnike, kao ukaz na ružnoću njihovog neposluha i na masivnost njihovog prijestupa, jeste istinska mudrost i pravednost, a istovremeno i čista milost prema žrtvama.

Šesto pitanje: Nemarni iz raznih sredina šire informaciju da je zemljotres jedan obični rezultat tektonskih promjena i pomjeranja u unutrašnjosti zemlje, te na njega gledaju kao na jedno dešavanje bez ikakve svrhe, kao na rezultat slučajnosti i prirodnih pojava. Pritom ne vide nikakve nematerijalne uzroke ni u tom događaju ni u njegovim posljedicama, a da bi ih takvo što osvijestilo iz nemarnosti te da bi se prenuli iz svoje usnulosti. Ima li nekakve stvarnosti u onom na šta se oni oslanjaju?

Odgovor: Nema stvarnosti u tome osim zablude. Naime, mi smo svjedoci toga kako svaka pojedinačna vrsta od hiljada vrsta živih bića, a čija brojnost premašuje pedeset miliona na Kugli zemaljskoj, navlači svoju urešenu, kitnjastu i skladnu odjeću te je iznova mijenja svake godine. Čak niti jedno krilce, što je samo jedan od stotina organa muhe kojih ima bezbroj, ne izostane iz nemara niti bude prepušteno sebi, već je obasjano svjetlom namjere, htijenja i mudrosti. To dokazuje da ni veličanstvena djela ni stanja ogromne zemaljske kugle – koja je kolijevka, civilizacija, počelo i utočište bezbroj svjesnih bića – ne izostaju izvan Božijeg htijenja, volje i namjere, čak ne izostaje niti bilo šta drugo, bilo to sitno, bilo univerzalno.

Međutim, Apsolutno Moćni, po zahtjevu svoje Apsolutne Mudrosti, postavio je pojavne uzroke kao zaklon Svojih postupaka, jer čim se Njegovo htijenje usmjeri ka dešavanju potresa, On, povremeno, zapovjedi nekom zemaljskom sloju da se pomjeri i potrese, te ga tako potakne i pokrene.

Čak i ako zamislimo to da je zemljotres nastao zbog pomjeranja i potresanja tla, i to se, opet, dešava isključivo i neizbježno po Božijem zahtjevu i u skladu s Njegovom mudrošću.

Naprimjer, kolika bi glupost, ludost i beskorisnost bila kad ubica uopće ne bi bio uzet u obzir, već bi se pogled osvrnuo samo na upaljeni barut u puščanom metku. Još je sramnija glupost podilaziti prirodi i zaboraviti na Allahovu naredbu da potpali bombu postavljenu u utrobi Zemlje s mudrošću i htijenjem, a koja je potčinjeni izvršitelj, lađa i letjelica Moćnog i Veličanstvenog te joj dadne zapovijedi da se raspukne, sve to kako bi probudila nemarne i upozorila nasilne.

Dodatak i bilješka Šestog pitanja

Sljedbenici zablude i bezbožništva pokazuju neshvatljiv raskol i čudnu glupost do te mjere da čovjek zažali što pripada ljudskom rodu, i to u nastojanju da očuvaju svoj pravac koji želi spriječiti osvješćenje imanom. Tako, naprimjer, nepravedna i nasilna tiranija koju je u zadnje vrijeme počinio ljudski rod proširila se i zahvatila cijeli svijet, toliko da je izazvala srdžbu svih elemenata, pa je čak pobudila i Gospodarenje Stvoritelja Zemlje i nebesa u svojstvu Gospodara Svjetova i Vladara svemira, a ne, dakle, u svojstvu sitnog, djelomičnog i individualnog gospodstva u cijelome svijetu, u univerzalnoj i prostranoj sferi, te je Gospodar svjetova udario šamar čovječanstvu kroz strahovite opće katastrofe i patnje, kao što su svjetski rat, razorni potresi i poplave, strahoviti orkani, izgarajući prolomi i uništavajuće oluje. A sve to da bi se probudio ovaj čovjek koji se odao nemarnosti i da bi ga ovakvo što navelo na to da se oslobodi svoje plahovite umišljenosti i nasilnosti, te da bi ga upoznalo s Veličanstvenim Gospodarom Kojeg on, inače, nastoji izbjeći. On, Slavljen neka je, na veličanstveni način pokazao je Svoju mudrost, moć, pravednost, samoopstojnost, htijenje i vlast. Međutim, uprkos svemu ovom, bezumni šejtani u ljudskom liku pokazuju protivljenje u lice ovih univerzalnih Božanskih pokazatelja i djelotvornih Božijih odgojnih mjera ljudskom rodu, na jedan ružan i glup način, govoreći: To su prirodni faktori, radi se o eksploziji materije i o miješanju minerala. To su puke slučajnosti. Naime, sudarila se sunčeva toplota i energija, što je izazvalo zastoj u mehanizmu u Americi na period od pet sahata, te se zacrvenio zrak u Kastamonu kao da plamti. Ovom bulažnjenju koje nema nikakvog smisla ovdje svakako nije kraj.

Zapanjujuće neznanje poteklo iz zablude i nakazna drskost izrođena iz bezbožništva sprečavaju ih da shvate suštinu faktora uzročnosti, a koji su, ustvari, samo puki zastori i zakloni Božije moći.

Vidiš nekog od njih, recimo neznalicu, kako ističe pojavne uzroke i govori: Ovo gorostasno stablo bora, naprimjer, proizvela je ova sjemenka. On poriče nadnaravnost njegovog Veličanstvenog Tvorca. A zna se to da ukoliko bi stvaranje bilo povjereno uzročnostima, ne bi bilo dovoljno ni stotinu fabrika kako bi proizvele ovo jedno stablo.

Dakle, isticanje pojavnih uzročnosti poput ove ustvari je omalovažavanje veličine uzvišenog Božanskog čina koji je krcat mudrošću i voljnošću.

Vidiš i onog drugog koji nekoj izuzetno bitnoj činjenici, čije domete i dubinu razum nije sposoban shvatiti te koja s hiljadu aspekata ima smisla i mudrosti, nadijeva znanstveno ime, te kao da je ta činjenica samim nadijevanjem ovog imena postala jasnija, već poznata i proučena, a, zapravo, ona je postala samo uobičajena i bliska, ali i dalje bez smisla i značenja.

Zamisli samo ovu plitkoću uma i beskrajne gluposti! Jer, kao da činjenicu za koju, u cilju izlaganja sve njezine mudrosti i spoznaje, nisu dovoljne niti stotine stranica može puko nadijevanje tog imena učiniti poznatom i razumljivom! Kao da ovu stvar poznatom i ovaj događaj razumljivim može učiniti obrazloženje: Ovo je zbog ovoga. Ovaj događaj jeste zbog sudaranja sunčevih čestica s električnom energijom.

Čak neki od njih pokazuje gore neznanje od Ebu Džehla, jer neki namjerni i voljni Božanski čin objašnjava nekim prirodnim zakonima, te kao da je zakon taj koji je to učinio! Takvim obrazlaganjem on prekida odnos ovog dešavanja s univerzalnim Božijim htijenjem, s Njegovom apsolutnom voljom i djelotvornom vlašću, a koji predstavljaju Njegovu uobičajenu praksu u svemu što postoji. Nakon toga vidiš kako dotični ovaj događaj pripisuje djelu slučajnosti i prirode! Tako on biva poput tvrdoglavog glupaka koji pobjedu koju izbori jedan vojnik ili njegovo odjeljenje u ratu pripisuje vojnom režimu i zakonu, te je potpuno odvoji od zapovjednika armije, vladara države i tekućih postupaka s ciljem!

Pogledajmo na tu njegovu glupost kroz sljedeći primjer:

Zamisli to da jedan vrsni majstor načini stotinu kilograma različitih prehrambenih artikala, kao i stotinu kvadrata različitog platna, od malog komadića drveta čija masa nije veća od nokta, te da neko od njih kaže: Ova čudesna djela učinilo je to bezvrijedno parče drveta. Ne bi li time počinio neobičnu glupost? Taj je sličan onome koji ističe krutu sjemenku, a poriče čudesno stvaralaštvo Mudrog Tvorca u stvaranju stabla, unizujući još više vrijednost ovih čudesnih stvari zbog toga što ih pripisuje pukoj slučajnosti ili prirodnim faktorima!

Isti je to slučaj.

Sedmo pitanje: Po čemu se razumijeva to da je ova zemaljska katastrofa usmjerena upravo na muslimane ove zemlje, odnosno to da su oni bili njezina meta? I zašto se često dešava u krajevima Izmira i Erzindžana?

Odgovor: Postoje mnogi nagovještaji koji ukazuju na činjenicu da je ovaj događaj imao za cilj pogoditi nosioce imana. Naime, njegovo dešavanje u žestoku zimu, u pomrčini noći, u toku žestoke hladnoće, a posebno u ovim krajevima koji ne poštuju mjesec ramazan, te njegov blagi nastavak koji potječe iz odsustva uzimanja pouke iz njega, kao i buđenje nemarnih iz sna te drugi slični pokazatelji ukazuju na to da su nosioci imana bili meta ovog dešavanja, te da je ono usmjereno na njih i potresa upravo njih, a kako bi ih potaknulo na obavljanje namaza, molitvu i skrušeno obraćanje Njemu, Slavljen neka je On.

Što se tiče žestine njegovog podrhtavanja u nastradalom Erzindžanu, postoje dva gledišta.

Prvo, ono je iskup unaprijed za malobrojne grijehe.

Drugo, postoji mogućnost da je udar upućen prvenstveno na mjesta na kojima su sljedbenici bezbožništva utemeljili moćan centar za svoje aktivnosti, iskoristivši priliku pruženu od manjine jakih pobornika, branitelja islama i izvornih čuvara imana ili iz njihovog eventualnog poraza.

A gajb ne zna niko, samo Allah.

سُبْحَانَكَ لاَعِلْمَ لَنَاۤ اِلاَّ مَاعَلَّمْتَنَاۤ اِنَّكَ اَنْتَ الْعَلِيمُ الْحَكِيمُ

“Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa, samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.”

“Riječi”-Bediuzzaman Said Nursi