Kurban bajram

Kategorija: Blog
petak, 06 Juni 2025 13:55
Autor Abdullah
Klikova: 134

Glas tekbira za Kurban-bajram je odjekivao dok je pisana ova teza, pa me je misao odvukla na činjenicu kako petina čovječanstva ponavlja “Allahu ekber”, i da ga više od tri stotine miliona muslimana složno ponavlja, te kao da se zvuk “Allahu ekber” razliježe cijelom duljinom i širinom Zemaljske kugle, i Zemlja ostalim planetama u pokretu, u raznim dijelovima nebesa, prenosi zvuk ovog svetog poklika.

A više od dvadeset hiljada hadžija na Arefatu, za Bajram, zajedno ponavljaju eho riječi koje je Poslanik najčasniji, alejhissalâtu vesselâm, izrekao prije hiljadu i tri stotine godina pred svojom porodicom i časnim ashabima i što im je naredio. Ja svim svojim čuvstvima osjetih, ustvari stekoh apsolutno uvjerenje, da ti odjeci, zvukovi i ponavljanja jesu zapravo univerzalni i sveobuhvatni izraz služenja Allahu, koji stoje naspram manifestacije univerzalne Božije gospodarske moći, primjerenoj veličini “Gospodara Zemlje” i “Gospodara svih svjetova”.

Zatim sebe upitah: “Ima li ikakve veze između Ahireta i ove svete riječi ’Allahu ekber’?” Istovremeno se prisjetih da ova riječ, spadajući u elitu trajnih, dobrih i ugodnih izraza zajedno sa “Subhanallah”, “El hamdu lillah” i “La ilahe illallah”, te ostalih izraza koji simboliziraju islam, bez sumnje podsjećaju na Ahiret, bilo u djelimičnoj ili sveukupnoj formi, te ukazuju na njegov dolazak i zbivanje.

Jedan od smislova pojma “Allahu ekber” jest da moć Allahova i Njegovo znanje stoji iznad svega, nadmašuje sve i dominira svime, tako da bilo koja stvar ne može izaći iz domena Njegovog znanja, niti može izbjeći Njegovoj moći raspolaganja i utjecaja, niti će ikada umaknuti od nje, jer Moć Njegova, Slavljen je On, veća je i iznad svega je što je veliko i čega se mi plašimo i što smatramo ogromnim i strašnim. Drugim riječima, Njegova Moć je veća od fenomena proživljenja – čiju mi fenomenalnost preuveličavamo – i veća je od čina našeg izbavljenja od nepovratnog nestanka, i moćnija od čina kojim će nama dodijeliti vječno blagostanje.

On je, dakle, veći od svega pred čime mi ostajemo zapanjeni i od svega što je izvan dosega našeg razuma. On, Slavljen neka je, kaže:

“Stvoriti vas i sve oživjeti isto je kao i (stvoriti i oživjeti) jednu osobu.” (sura Lukman, ajet 28) Pa, izričiti izraz ovog ajeti-kerima iskazuje da je ahiretsko proživljenje i podizanje cijelog čovječanstva jednako lahko i jednostavno za Božansku moć kao što je izumijevanje i stvaranje jedne osobe, i stoga ne čudi da se s jednakom dosljednošću čovjeku otima uzvik “Allahu ekber, Allahu ekber” kad god ugleda nešto impozantno, neku veliku nesreću, ili neku ekstremnu pojavu, nalazeći u njoj smirenje i koristeći ovu moćnu riječ kao ogromnu silu u kojoj nalazi uporište.

Da, ovaj izraz zajedno sa svojim istovrsnicima “Subhanallah” i “El hamdu lillah” predstavlja sjeme i čistu supstancu namaza koji je sadržaj svih ibadeta (kao što je rečeno u Riječi devetoj), tako da ponavljanje ovih riječi, koje su tri vrhunske istine, na namazu i u zikrovima, jest u svrhu ojačanja, produbljenja i učvršćenja smisla namaza. One su i kategorični odgovori na pitanja nastala iz čuđenja, uživanja ili straha, koja ispune svaki kutak duše čovjekove dok promatra svemir i u njemu opaža ono što ga uzbuđuje, zbunjuje i u njemu pobuđuje zahvalnost, sve ono što je čudesno, lijepo, veličanstveno i raskošno u kojemu je fokusirana veličina i izuzetnost, i koje su za njega neuobičajene.

Da, obični vojnik uz praznik dolazi u društvo i na dvor vladara na isti način kao što to čini i vrhovni zapovjednik, dok u ostalim danima vladara poznaje samo od zapovjednika i s njegovog položaja – kao što je izneseno u završnici Riječi šesnaeste. Tako isto i svaka osoba u toku obavljanja hadža počne sticati spoznaju svoga istinskog Gospodara, Slavljen je On, pod imenom Gospodara Zemlje i Gospodara svjetova, na način koji je najpribližniji spoznaji koju stječu evlije i dobri. I čim se u dubini njegovog srca rascvjetaju stadiji Božanske veličine i vrhovnosti, on riječima “Allahu ekber” odgovara na ponovljena, uporna i zbunjujuća pitanja koja obuzimaju njegov duh. Tako da “Allahu ekber” jest odgovor koji u korijenu sasijeca najznačajnije šejtanske spletke, kao što je već navedeno u završnom dijelu Odsjaja trinaestog.

Tačno! I dok nam pojam “Allahu ekber” odsječno i u isto vrijeme snažno odgovara na naše pitanje o Ahiretu, rečenica “El hamdu lillah” jest druga u nizu koja nas podsjeća na proživljenje i potražuje ga. Jer, ona nam govori: “Moj smisao se ne može upotpuniti bez Ahireta, pošto je moje značenje: ’svaka pohvala i zahvala koja potekne od bilo kojeg zahvalnika i bilo kome da bude upućena, od bespočetnosti do beskonačnosti, ustvari se odnosi na Njega, Slavljen je On’; i jer je vječno blagostanje porijeklo svih blagodati i njihov vrhunac, i ono je to što blagodati čini istinskim blagodatima koje niti prolaze niti podliježu promjeni; i ono je to koje svako svjesno biće pošteđuje i spašava od tegoba ništavnosti. Stoga se jedino ono može usporediti s mojim punim značenjem.”

Jeste, ponavljanje svakog vjernika iza namaza riječi “El hamdu lillah” bar nekih stotinu i pedeset puta dnevno, koliko mu nalaže šerijatski propis, koje sadrže veoma široki smisao hvale, priznanja i zahvalnosti koji se proteže od bespočetnosti do beskrajnosti, ustvari je iznos predujma koju on uplaćuje za stjecanje vječnog blagostanja u Džennetu. Naime, nemoguće je da smisao zahvale bude ograničen samo na kratkotrajne i prolazne dunjalučke blagodati ispresijecane i zagorčane patnjama i nemoguće je da se odnosi samo na njih. Na njih gleda na način kao da su one sredstva na putu stjecanja vječnih i neprolaznih blagodati, koje zavrijeđuju da se na njima iskazuje zahvalnost.

A što se uzvišenog pojma “Subhanallah” tiče, on označava Allahovu, Slavljen je On, neprikosnovenu čistoću i svetost u smislu da je On čist od bilo kakvog partnerstva, nedostatka, nesavršenosti, nepravednosti, nesposobnosti, nemilosrdnosti, ovisnosti i podlosti, i svega ostaloga što bi bilo u nesuglasju sa Njegovim savršenstvom, ljepotom i veličinom. I ovaj smisao podsjeća na neprolazno blagostanje i dokazuje postojanje Ahireta koji je osovina Njegove grandioznosti, dostojnosti i savršenstva. Ujedno ukazuje i na džennetske blagodati i dokazuje njegovo postojanje na tom svijetu. U protivnom, kad ne bi postojalo neprolazno blaženstvo, prst optužbe bi upirao u pravcu Njegove Veličine, Savršenstva, Dostojnosti, Ljepote i Milosti, što bi odavalo mrlju nesavršenstva i nedostataka.

I, tako, svaki od ova tri sveta pojma, uz još pojmove “Bismillah”, “La ilahe illallah” i druge mubarek riječi, zasebno predstavlja po jednu od sjemenki stupova imana – kao što su za ovo vrijeme pronađeni koncentrati mesa i šećera – i svaki od njih sažima imanske činjenice i istine, te koncepte iz Kur’ani-kerima.

I kao što su spomenuta tri pojma jezgro i sjeme namaza, oni su, također, jezgro i Kur’ani-kerima, oni su poput dijamanata koji se nalaze na početku nekih divnih sura. Oni su i istinske riznice i pouzdani temelji za Poslanice Nura, nastalih prebiranjem dragulja tespiha. Oni su također i virdovi Muhammedova tarikata koji se uče u zikru nakon namaza, u širokoj sferi Muhammedova evlijaluka i služenja Allahu. Tako na svakom namazu više od stotinu miliona vjernika u toj univerzalnoj halki zikra sa tespihom u rukama, zajedno ponavljaju trideset i tri puta “Subhanallah”, trideset i tri puta “El hamdu lillah”, te trideset i tri puta “Allahu ekber”. Zasigurno uviđaš kolika je važnost tih triju mubarek izraza, koji su sjeme i sažetak Kur’ana, imana i namaza, te kolika je nagrada za njihovo ponavljanje po trideset i tri puta poslije namaza u krugu te veličanstvene halke.

Zbilja, kako god je prva tema iz ove poslanice bila jedna dragocjena lekcija o namazu, tako je i završni dio poslanice postao – bez moje namjere – jedna važna lekcija o temi namaskih zikrova!

Neka je hvala Allahu na Njegovu dobrotvorstvu.

“Slavljen neka si Ti, mi ne znamo ništa, samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri”