milost

Kategorija: Blog
petak, 30 Mart 2018 13:55
Autor Abdullah
Klikova: 2742

Očigledno je to da je Božanska milost ona koja je usrećila ovaj beskonačni svemir. I jasno je to da je opet milost ona koja je unijela svjetlost u ovo postojanje prekriveno tminom. I da je ta ista milost ona koja je u svom okrilju odnjegovala ova stvorenja koja se prevrću u potrebama bez granica. I da je ta ista milost ona koja je svemir sa svih strana usmjerila i upravila prema čovjeku te ga potčinila njemu, učinivši čak to da ga svemir nadgleda u spremnosti da mu pomogne i u nastojanju da mu pruži poticaj, jednako kao što su svi dijelovi jednog stabla usmjereni prema plodu. I da je ta ista milost ona koja je naselila ovaj prostrani svemir te ukrasila, osvijetlila i ispunila ovaj prazni svijet.
I da je ta ista milost ona koja je učinila prolaznog čovjeka predodređenim za vječnost i trajni ostanak, i da ga je učinila dostojnim toga da primi obraćanje od Gospodara svjetova i dodijelila mu počast bliskosti s Njime, Slavljen je On.

Pa, o čovječe! Budući da milost posjeduje ovakvu snagu i privlačnost te moć poticaja do tih granica, i da je tako poželjna, potraži zaštitu u toj činjenici svojim izricanjem Bismillahir-Rahmanir-Rahim, izbavi se iz bezdana apsolutnog nemira i spasi se od patnji beskrajnih potreba. Primakni se Posjedniku Arša, Uzvišenom, pa budi povjerljivi sagovornik i iskreni prijatelj Njemu – svjetlošću i brižljivošću te milosti. Zaista, nagomilavanje i okupljanje svega što je u svemiru oko čovjeka u sklopu određene mudrosti, i navođenje svakog od njih da mu pruži ruku pomoći radi uklanjanja njegovih rastućih potreba, bez sumnje proističe iz jednog od sljedeća dva slučaja: prvi je taj da svaka vrsta u svemiru osobito poznaje čovjeka i zna o njemu, te mu se pokorava i nastoji mu biti na usluzi, a ovo je sasvim daleko od zdrave logike i razuma, pored toga što u tom ima neograničeni broj apsurda, jer bi ovakvo što značilo to da ovaj čovjek koji se guši u apsolutnoj nemoći posjeduje moć apsolutnog vladara ili da se ta međusobna saradnja i podrška dešava uz sveobuhvatno znanje Apsolutno Moćnog, zaklonjenog iza zastora svemira. Dakle, nije da sve vrste bića poznaju čovjeka, pa da mu zbog tog pružaju ruku pomoći, već su ona samo ukazi na Allahovo poznavanje čovjeka i njegovog stanja, dakle, Tog Milostivog Stvoritelja Koji ga zna i poznaje te Koji je Milostiv prema njemu.
Pa, o čovječe! Povrati se zdravom razumu! Zar bi bilo moguće to da o tebi ovaj Milostivi Gospodar ne zna i da te ne vidi, a upravo je On natjerao stvorenja da ti pomognu, udovoljavajući tako svim tvojim potrebama?
Budući da te On, Slavljen je, poznaje, i o tom te Svom znanju upoznaje obasipajući te obiljem Svoje milosti, i ti Njega spoznaj, i pridavanjem važnosti Njegovim zapovijedima ispolji svoju spoznaju. Pouzdano znaj to da je suština Božanske milosti – koja obuhvata mudrost, proviđenje, znanje i moć – ta koja ti je potčinila ovaj ogromni, beskrajni svemir i podredila ga tvojoj volji, tebi, apsolutno slabom, apsolutno sićušnom, potpuno nemoćnom, apsolutno siromašnom, prolaznom biću.
Milost ogromna do ovih razmjera i prostrana do te mjere bez sumnje od tebe iziskuje opću i iskrenu zahvalnost, istinsko i čisto uvažavanje koje ništa ne narušava. Zato tu sveopću zahvalnost i istinsko uvažavanje iskaži jezikom kroz izgovaranje Bismillahir-Rahmanir-Rahim, jer je Bismilla tumač i predstavnik te zahvalnosti i uvažavanja, i učini je sredstvom dosezanja te prostrane milosti i zagovornikom koji će se za tebe zauzimati kod Milostivog, Samilosnog.
Uistinu, postojanje i ukazivanje milosti vidljivo je poput sunca. Jer, kako god lijepa tkanina nastaje u spletu i skladu potke i osnove, kao i iz slaganja svojstava niti koje se sa svih strana pružaju prema sredini, isto tako i niti zračaka svjetlosti koje izviru iz ukaza hiljadu i jednog Lijepog Božijeg Imena i pružaju se ovim nepreglednim svemirom utiskuju u njegovu fizionomiju, na okviru pečata obilne milosti tkaninu vrhunske ljepote, jasni pečat samilosti, divan ures saosjećajnosti i originalni grb Božije providnosti, te je umovima – čak jasnije od sunca – pokazuju.
Zaista, Onaj Koji raspoređuje Sunce, Mjesec, elemente, minerale, bilje i životinje, i Onaj Koji ih usklađuje zračcima hiljadu i jednog imena, kao da su potka i osnova originalnog motiva, njegove svjetlosne niti, te ih sve potčinjava tome da budu u službi života, i Onaj Koji ispoljava Svoju saosjećajnost i sažaljivost na sve stvoreno, usadivši u majke i rodilje – biljne i životinjske vrste – tu slatku i prijatnu brižljivost prema njihovoj mladunčadi, i Onaj Koji je pokazao najblistaviji izraz Svoje milosti i najljepši ures Svog gospodarenja, i to time što je živa bića potčinio svrsi čovjekovog života, te tako istaknuo čovjekov položaj i značaj kod Njega, dakle, Taj Milostivi Posjednik ljepote jeste Onaj Koji je tu Svoju neizmjernu milost učinio uvaženim i prisnim zagovornikom kod Svog apsolutno neovisnog raspolaganja živim bićima i čovjeku, a koji su izloženi apsolutnoj neimaštini.
Pa, o čovječe! Ukoliko si uistinu ljudsko biće, reci Bismillahir-Rahmanir-Rahim, a kako bi stekao tog zagovornika.
Samo po sebi razumljivo je, čak je očigledno to da je Božija milost ona koja uzgaja biljne i životinjske zajednice, čiji se broj uspinje do četiri stotine hiljada skupina, uza svu njihovu različitost i raznovrsnost. Ona je ta koja upravlja njihovim sveukupnim poslovima, ni jednu ne zaboravivši, bez pogreške, omaške ili zabune, u najpogodnije vrijeme, savršeno organizirano, potpuno osmišljeno i s najuspješnijom brižljivošću, te je s takvom upravom i uzgojem stavila žig i pečat Jednoće na sveukupni izgled zemlje.
Da, postojanje te milosti nepobitno je i neupitno, jednako kao što je takva i egzistencija svega što postoji razasuto na zemlji, i jednako kao što je brojnost dokaza njenog ostvarenja jednaka brojnosti tih stvorenja.
Da, kao što na površini zemlje uočavamo znak i pečat Jednoće i žig Božije milosti, isto tako i na licu duhovne suštine ljudskog bića također stoji utisnut pečat Milosti. Taj pečat niukoliko nije manje uočljiv od onog koji postoji na licu zemlje niti od onog koji je na licu svemira. Čak lik ove milosti posjeduje svestranost i sveobuhvatnost kao da je fokusna tačka svjetlosti manifestacije hiljadu i jednog Lijepog Imena.
Pa, o čovječe! Da li je moguće to da te Onaj Koji ti je dodijelio ovo duhovno odličje, dakle, Onaj Koji je na njega postavio oznaku milosti i utisnuo pečat Jednoće, prepusti samom sebi? Da li je moguće to da se ne brine o tebi i da ne vodi računa o tebi, da ne prati tvoje djelovanje i postupke? Zar bi bilo moguće to da On cijeli svemir, koji je usmjerio i upravio prema tebi, učini bez ikakve svrhe i koristi? Zar da gorostasno stablo stvaranja učini šupljim, a njegove plodove istruhlim, pokvarenim i bezvrijednim? I da li je moguće to da Svoju milost, jasnu poput sunca – koje ne ostavlja mogućnost sumnji niti nevjerici – i upadljivu mudrost, jasnu poput svjetlosti, dovede u položaj neprihvatanja i poricanja? Nikako, i opet – nikako! Allah je visoko iznad toga!
Pa, o čovječe! Znaj to da za dosezanje do prijestolja ove milosti postoji put uzdizanja, a on je Bismillahir-Rahmanir-Rahim.
Pa, ukoliko želiš shvatiti razmjere značaja tog uzdignuća, njegovu veličinu i poziciju, pogledaj na početke sura Kur’ani-Kerima, čiji je ukupni broj stotinu i četrnaest, i pogledaj na početak svake mubarek-knjige, i obrati pažnju na početak svakog bitnog posla. Kao jedan nepobitan dokaz ogromne važnosti Bismille i kao ukaz njene visoke vrijednosti jeste izjava imama Šafije, r.a., i velikih obnovitelja poput njega, da je Bismilla, iako je tek jedan ajet, objavljena u Kur’anu stotinu i četrnaest puta.

"Odsjaji"-Said Nursi