Neprijateljstvo je zločin i u pogledu mudrosti!
Naime, neprijateljstvo i ljubav su – očigledno – dvije suprotnosti. Oni su u svome stvarnom smislu poput svjetla i tmine, zauvijek nespojivi. Pa kada se spoje pretpostavke ljubavi i njezini razlozi preovladaju te se njezini temelji učvrste u srcu, neprijateljstvo se pretvori u prividnu odbojnost, čak se preobrati u vid saosjećanja i sažaljenja. Jer, mu’min voli svoga brata, i dužan je prema njemu osjećati naklonost. Zato, da se bilo kakav ružan postupak pokaže kod njegovog brata, u njemu će izazvati sažaljivost prema njemu i potaknuti ga na ozbiljno nastojanje da ga popravi, blago i nježno, bez pribjegavanja sili i okrutnosti.
... Znaj, zlodjela koja dovode do neprijateljstva i mržnje su, u pogledu stvarnosti, zgusnuta poput zemlje i suštog zla, a u naravi zgusnutih stvari je da se ne prenose i ne odražavaju na druge stvari – osim što se čovjek nauči zločinu od drugih. S druge strane, dobročinstvo, dobrota i druge stvari koje su povod za ljubav rafinirane su poput svjetlosti i poput sušte ljubavi, a u prirodi je svjetlosti da se reflektira i prenosi na druge. Otuda su shvatljive izreke da je “prijateljev prijatelj – prijatelj” i izjava među ljudima da se “zbog samo jednog dragog oka hiljadi drugih očiju ukazuje počast”.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog: Vjernici su samo braća, zato pomirite dva vaša brata! (El-Hudžurat: 10); Uzvrati na loše boljim, pa će ti onaj s kime te dijeli neprijateljstvo postati kao prisni prijatelj! (Fussilat: 34); ..i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: (Ali Imran: 134). Podlost i razdor, mržnja i neprijateljstvo u redovima muslimana, koje uzrokuju međusobna otuđenost, samovolja i zavist, apsolutno su neprihvatljivi. Njih odbacuju stvarnost i mudrost, odbacuje ih islam, koji predstavlja duh vrhunske čovječnosti. Uz to, neprijateljstvo je jedno užasno nasilje što kvari lični, društveni i duhovni život. Ono je, ustvari, smrtonosni otrov što truje život cjelokupnog čovječanstva. Iz mnoštva aspekata ove činjenice izložit ćemo njih šest. Prvi aspect Neprijateljstvo koje čovjek pokazuje prema svome bratu, drugom čovjeku, jeste zločin u pogledu stvarnosti! O, ti, čije su se grudi ispunile zlobom i pakošću prema svome bratu vjerniku, o, ti, nemilosrdni, pretpostavi da se nalaziš na nekoj lađi, ili u nekoj kući, i da su s tobom devet nedužnih osoba i jedan kriminalac. Shvataš kolike je zloba čovjeka koji pokušava protopiti tu lađu ili zapaliti tu kuću. Nedvojbeno je da ćeš – u tom slučaju – najglasnije povikati i protestirati zbog gnusnog zločina kojeg dotični počinjava, jer ne postoji zakon koji odobrava potapanje čak ni cijele lađe kriminalaca sve dok se na njoj nalazi makar i jedna nedužna osoba. Pa kako god je ovo jedno gnusno nasilje i sramno nedjelo, tako je isto i tvoje odavanje mržnji i prijeziru prema mu’minu, koji je, ustvari, jedna Božanska ustanova i Božija lađa, a radi samo jednog njegovog nepoželjnog svojstva koje ne podnosiš i koje te izaziva, iako on posjeduje devet, pa čak i dvadeset, drugih pozitivnih osobina, kao što su iman, pripadnost islamu, komšijstvo itd.. To, dakle, neprijateljstvo i pakost te neminovno dovode da poželiš potopiti lađu njegovog bića, ili spaliti kuću njegove ličnosti, a to je jedno gnusno nedjelo i brutalan zločin. Drugi aspect Neprijateljstvo je zločin i u pogledu mudrosti! Naime, neprijateljstvo i ljubav su – očigledno – dvije suprotnosti. Oni su u svome stvarnom smislu poput svjetla i tmine, zauvijek nespojivi. Pa kada se spoje pretpostavke ljubavi i njezini razlozi preovladaju te se njezini temelji učvrste u srcu, neprijateljstvo se pretvori u prividnu odbojnost, čak se preobrati u vid saosjećanja i sažaljenja. Jer, mu’min voli svoga brata, i dužan je prema njemu osjećati naklonost. Zato, da se bilo kakav ružan postupak pokaže kod njegovog brata, u njemu će izazvati sažaljivost prema njemu i potaknuti ga na ozbiljno nastojanje da ga popravi, blago i nježno, bez pribjegavanja sili i okrutnosti. U jednom hadis-i šerifu se navodi: “Nije dozvoljeno muslimanu da raskine sa svojim bratom (i bojkotira ga) više od tri dana”. Ako, s druge strane, razlozi za neprijateljstvo i mržnju preovladaju i ugnijezde se u srcu, u tom se slučaju ljubav pretvori u formalnu ljubav i navuče odoru izvještačenosti i ulizivanja. Znaj, dakle, o, ti, nepravedni, užasan zločin počini vjernik ako u sebi nosi zlobu i mržnju prema svome bratu! Kako god bi počinio sramotno bezumlje ako bi precijenio bezvrijedni šljunak rekavši da je on uzvišeniji od Ka’be i veličanstveniji od brda Uhuda, jednako je bezumno da preuveličavaš greške što poteknu od tvoga brata vjernika i zgroziš se zbog njegovih propusta koji su bezvrijedni poput šljunka, pa tako više uvažiš te bezvrijedne stvari nego veličinu imana koji je uzvišen poput Ka’be i ukažeš im veću važnost nego veličini islama, koji je velik poput brda Uhuda. Tvoje, dakle, precjenjivanje prostih stvari koje se otmu tvome bratu, nad svim pohvalnim islamskim i imanskim svojstvima, koje uzrokuju međusobna sloga i ljubav, kojima se on odlikuje, jeste nepravda, i te kakva! To uviđa svako ko posjeduje i slamku pameti! Da! Vjerovanje u jednu vjeru nezaobilazno uvjetuje sjedinjenje srca vjernika koji joj pripadaju i njihovo stapanje u jedno srce. A jedinstvo tog vjerovanja nužno nameće jedinstvo cijelog društva. Naime, ti svakako osjećaš neku vrstu spone s nekim ko živi s tobom u istim redovima, a ukoliko radite pod komandom jednog zapovjednika, gajiš prijateljske veze s njim. Čak i prema zemljacima osjećaš bratske odnose, jer živite u istom gradu. Kako je onda s imanom, koji ti pruža svjetlost i osjećaj i ukazuje ti na mnoge odnose jedinstva i brojne spone i podudarnosti, te izobilje bratskih veza među pripadnicima, čija brojnost dostiže broj Božijih lijepih imena. Tako te, npr., iman upućuje na činjenicu da je vaš Stvoritelj jedan, vaš Vladar jedan, vaš Bog jedan, vaš Opskrbitelj jedan,.. jedna po jedna činjenica, sve dok ne dostignu hiljadu. Zatim, vaš je Vjerovjesnik jedan, vjera vam je jedna, Kibla vam je jedna,.. jedna, dakle, po jedna činjenica, sve do stotinu. Pored toga, vas dvojica živite zajedno u jednom naselju, pod zaštitom jedne države, u jednoj zemlji.., i, tako redom, jedno po jedno, dok ne dostigne desetero. Pa ako postoji ovoliko spona koje uzrokuju jedinstvo, ujedinjenje, slogu, podudarnost, ljubav i bratstvo, i koje posjeduju toliku duhovnu moć da spajaju ogromne dijelove svemira, zamisli koliko je, onda, nepravedan onaj ko od svega toga okrene glavu i mimo njih da prednost razlozima krhkijim od paučine, koji uzrokuju razdor, licemjernost, pakost i neprijateljstvo, na taj način u svojim grudima podgrijavajući stvarnu mržnju i zlobu prema svome bratu vjerniku! Nije li to obezvrjeđivanje dotičnih spona koje dovode do ujedinjenja? I potcjenjivanje dotičnih razloga koji iziskuju ljubav? I nepravedno zapostavljanje odnosa koji nameću bratstvo? Ukoliko ti srce nije umrtvljeno i bar iskrica tvog uma nije ugasnula, to ćeš shvatiti. Treći aspect Ajet-i kerim: Nijedan podnosilac neće nositi teret drugoga (El-An’am: 164) donosi smisao sušte pravednosti, odnosno smisao da nije dozvoljeno čovjeka teretiti za zlodjela nekog drugog. Vidiš da te Kur’an-i kerim i ostali izvori šeriata te norme sljedbenika stvarnosti i islamske mudrosti svi upozoravaju na činjenicu: da gajenje neprijateljstva i zlobe prema mu’minu jeste velika nepravda, jer je to optužba na račun svih njegovih pravednih svojstava kojima se odlikuje, a radi samo jednog prijestupnog svojstva. Štaviše, ukoliko se to neprijateljstvo proširi i na njegovu rodbinu i bližnje, uzrokom samo jednog svojstva kojeg ti ne odobravaš, to je ogromno nasilje, kakvo je i Kur’an-i kerim snažno istaknuo: Čovjek je, uistinu, nepravedan. (Ibrahim: 34). Zar i nakon ovoga ti za sebe možeš naći opravdanje i tvrditi da si u pravu? Znaj, zlodjela koja dovode do neprijateljstva i mržnje su, u pogledu stvarnosti, zgusnuta poput zemlje i suštog zla, a u naravi zgusnutih stvari je da se ne prenose i ne odražavaju na druge stvari – osim što se čovjek nauči zločinu od drugih. S druge strane, dobročinstvo, dobrota i druge stvari koje su povod za ljubav rafinirane su poput svjetlosti i poput sušte ljubavi, a u prirodi je svjetlosti da se reflektira i prenosi na druge. Otuda su shvatljive izreke da je “prijateljev prijatelj – prijatelj” i izjava među ljudima da se “zbog samo jednog dragog oka hiljadi drugih očiju ukazuje počast”. Pa, o, ti, nepravedniče, ako želiš pravdu, znaj da je pravednost u spomenutom. Ukoliko te ponese neprijateljstvo prema rodbini onoga čije jedno svojstvo mrziš i pakost prema njegovim dragim i bližnjim, to je sigurno u ogromnoj suprotnosti sa pravdom. Četvrti aspect Tvoje neprijateljstvo prema mu’minu je otvoreno nasilje i sa gledišta ličnog života! Ako želiš, saslušaj nekolicinu načela koja su temelj ovog četvrtog aspekta. Prvo načelo: Kada znaš da si u pravu u svome postupanju i idejama, dozvoljeno ti je reći: “Moj je način pravilan ili je najbolji”, ali ti nije dozvoljeno reći: “Pravilan je samo moj način.” Jer tvoj srditi pogled i otupjela misao neće biti mjerodavni niti arbitri koji pravo rasuđuju o neispravnosti drugih načina postupanja. Davno je rekao pjesnik: Oko zadovoljnosti za svaku je mahanu kratkovidno; Ali oko gnjevnosti razotkriva sve sramote Drugo načelo: Dužnost ti je da kažeš istinu u svemu što govoriš, ali nije na tebi da razglasiš sve činjenice. I na tebi je da budeš iskren u svemu što izgovoriš, ali nije ispravan način da izrekneš svu istinu. Jer onaj čija namjera nije iskrena kao što je tvoja, moguće je da svojim sugestijama potakne suprotno, pa se desi neželjeno. Treće načelo: Ukoliko, ipak, želiš neprijateljski se postaviti prema nekome, suprotstavi se neprijateljstvu u svome srcu, i potrudi se da ugasiš njegov plamen i iskorijeniš njegove klice. Nastoj biti neprijatelj onome koji ti je najzlonamjerniji neprijatelj i prema tebi najzloćudniji, a to je tvoj nefs između dva tvoja boka. Odupri se njegovim prohtjevima i nastoj ga popraviti, a nemoj zbog njega biti neprijatelj mu’minima. Također, ako želiš neprijateljstvo, budi neprijatelj nevjernicima i raskolnicima, a njih je mnogo. I znaj da je svojstvo ljubavi samo po sebi milo i vrijedno ljubavi, kao što i oličenje mržnje prvenstveno zavrjeđuje mržnju. Ako, pak, želiš poraziti svoga protivnika, na njegov loš čin uzvrati dobrim i time ugasi vatru protivništva. Jer, ako njegove uvrede dočekaš istim takvim, neprijateljstvo će se razbuktati. Čak i ako bi spolja on i izgledao poražen, njegovo bi se srce ispunilo srdžbom protiv tebe, tako da bi neprijateljstvo potrajalo i mržnja se nastavila. S druge strane, tvoje uzvraćanje dobrim bi ga navelo da zažali, a mogao bi ti postati i prisni prijatelj. Jer, odlika je mu’mina da bude plemenit, i ako ga počastiš, osvojiš ga i učiniš svojim bratom. Čak i ako bi spolja izgledao opak, ipak je plemenit sa polazišta imana. Pjesnik kaže: Ako ukažeš počast plemenitom, osvojiš ga A ako ukažeš počast prokletom, postane obijesan! Uistinu, stvarnost je svjedok: obraćanje pokvarenjaku riječima: “Ti si dobar, ti si cijenjen.!” možda ga navede da se popravi jednako kao što obraćanje dobričini riječima: “Ti si bestidan, ti si pokvaren..” možda ga i navede na pokvarenost. Zato sluhom svoga srca poslušaj Allahove – Uzvišen je On – riječi: I kada naiđu na besmislicu, prolaze dostojanstveno (El-Furkan: 72); A ako preko toga prijeđete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je (Et-Tagabun: 14), a i druga plemenita kur’anska načela poput ovih, jer su u njima pospješenje, uspjeh, sreća i sigurnost. Četvrto načelo: Oni čija srca ispunjava zloba i neprijateljstvo prema njihovoj braći mu’minima, nasilje prvenstveno počinjavaju sami prema sebi, povrh nasilja prema svojoj sabraći, a uz to prekoračuju i granice Božanske milosti. Jer, pakošću i neprijateljstvom oni sami sebe bolno kažnjavaju i pate kad god ugledaju neku blagodat kako snalazi protivnika, a trpe i bol strahujući od njega. Ako neprijateljstvo nastaje iz zavisti, i u tome je teška patnja, jer zavist veću bol pričinjava zavidniku nego onome kome on zavidi budući da svojom vatrom ona izgara svoga podnosioca. Dočim, onoga kome je dotični zavidan, zavist i ne dotiče, ili mu je šteta neznatna.
